Foto: Matea Petrović/Global

U komentarima na Facebooku postoji određen broj komentara mržnje, posebno kad su u pitanju teme poput homoseksualnosti, odnosi sa Srbijom (nedavni dolazak predsjednika Vučića) i u jednoj mjeri kada su u pitanju drugi političari, kaže Nikolina Žužul, novinarka portala Dalmacija news. Dodaje kako takve ljude na portalu ne blokiraju nego su počeli ignorirati takve komentare, budući da ne žele trošiti vrijeme na čitanje ružnih i uvredljivih mišljenja.

“Očito je to jedan od njihovih načina da ‘ispušu’ negativnu energiju ili ogorčenje”, smatra Žužul. Ljudi imaju pravo komentirati i izraziti svoje mišljenje, iako se bilo kakav oblik mržnje ne bi trebao tolerirati. Dodaje da je potrebno više tema ili kampanja o tome.

Uvrede sa svih strana

Urednik sporta na portalu Slobodne Dalmacije Toni Perković također priznaje da često u komentarima na portalu ili stranici na Facebooku nailazi na govor mržnje, najčešće je riječ o širenju netolerancije među navijačima, a prisutan je i govor mržnje između Hrvata i Srba koji završi teškim uvredama sa svih strana.

“Nažalost, govor mržnje je čest, kako općenito u društvu, tako i u komentarima naših čitatelja, a nerijetko su usmjereni i prema autorima tekstova”, kaže Perković. Kako bi spriječili bilo kakav oblik govora mržnje na portalu, redovito blokiraju one koji ga šire, ali vrlo ih je teško spriječiti jer blokirani korisnici vrlo brzo naprave nove račune na društvenim mrežama i nastavljaju po svome.

‘Prisutnost mladih na internetu zloupotrebljavaju interesne skupine za često nasilne i ideološki obojene ciljeve’, upozorava Nedjeljko Marković

Netolerancija uključuje i eksplicitni govor mržnje definiran Kaznenim zakonom. Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković ističe da nakladnici imaju zakonsku obvezu odgovarati za takve poruke, bilo da su one sadržane u autorskim tekstovima objavljenima na njihovom portalu, ili pak u komentarima ispod tekstova. No, kako kaže Leković, dio nakladnika se na tu obvezu ne obazire, a sustav kontrole i sankcioniranja nije dovoljno učinkovit.

Nakladnici bi trebali administrirati komentare ispod tekstova, a, predlaže, trebalo bi osigurati i sustav koji bi omogućio učinkovito sankcioniranje za one primjere netolerantnog govora, huškanja i govora mržnje koji bi se ipak dogodili. Neučinkovitost kontrole ističe i Matija Babić, pokretač Indexa.

“Teško je odrediti preciznu granicu između pretjerane političke korektnosti i cenzure s jedne strane, i štetnog dopuštanja govora mržnje s druge strane, a hrvatski mediji tu granicu debelo prelaze na stranu nedopustiva toleriranja govora mržnje”, ističe Babić.

Novi zakon

Kako kaže Leković, postoje četiri zakona u kojima se na neki način spominje ono što kolokvijalno nazivamo govorom mržnje, a navodno se priprema i peti koji bi se trebao baviti isključivo tom temom.

Nedjeljko Marković, predsjednik udruge Pragma i član saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, objašnjava da internetske platforme, nažalost, služe za širenje mržnje prema pojedincima ili grupama na temelju različitih osnova – dobi, spola, mjesta rođenja, socijalnog podrijetla, a u toj internetskoj mržnji često svjedočimo strahovima prema drukčijima, koji su hranjeni predrasudama i stereotipima, koji bujaju i prikupljaju istomišljenike ili “lajkove” kao znak odobravanja ili potpore.

“Najveća opasnost je da početni govor mržnje završi kao zločin iz mržnje, nekada fizički, a često i kao verbalno nasilje, osjećaj nesigurnosti ili nemira druge osobe. Govor mržnje putem interneta je najveća opasnost za mlade današnjice te za njihovu nasilnu radikalizaciju, njihovu prisutnost na internetu zloupotrebljavaju različite interesne skupine za svoje, često nasilne i ideološko obojene ciljeve”, ističe Marković.

Svoje slično negativno iskustvo ispričala je i Sara Kekuš, koja se na Faceboku našla u okršaju sa svojim prijateljem, komentirajući nedavne negativne komentare Ace Lukasa na homoseksualce, u jednoj srpskoj emisiji.

“Nikako da shvate da kao poznate, javne osobe imaju određeni broj ljudi koji ih smatraju idolima i slijepo prate njihova mišljenja”, kaže Sara. Pojašnjava da prepucavanja u komentarima u većini slučajeva idu k tome tko će skupiti više “lajkova” i tko će ispasti veća “cyber-faca”.

“Bilo kakva vrsta zakonske regulative u ljudima će samo izazvati otpor jer im odgovara ta anarhija na društvenim mrežama”, misli Sara. Jednom je čak komentirala objavu na Facebooku jednog hrvatskog političara, nakon čega joj se isti političar i javio. To samo potvrđuje to koliko smo zapravo sposobni napraviti promjene i izazvati reakcije samo jednim komentarom, pozitivnim ili, sve češće, negativnim.