Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Ta su djeca zarobljenici svoga tijela od rođenja do njihova zadnjeg dana. To je bio jako intenzivan susret da me i sada obuzmu emocije kad se sjetim tog trenutka, priznaje Saša Pavlić koji je pješice pošao iz Rijeke prema Zagrebu. Navodi kako nije htio sam ići na razgovor s premijerom Plenkovićem, nego su išli i roditelji djece oboljele od spinalne mišićne atrofije (SMA) kojima je prepustio glavnu riječ u daljnjem tijeku razgovora.

Kako kaže, sve što je on htio dokazati, dokazao je samim hodom. Prije samog razgovora, Pavlić je okupljenima ispred Banskih dvora rekao kako je spreman i na to da se pješice vrati natrag u Rijeku ako “gospoda iz Vlade” iziđu pred narod i izlože rješenje problema. Nažalost, to se nije dogodilo.

Ideju dobio iz novina

Riječanin Saša Pavlić postao je poznat hrvatskoj javnosti na Veliku subotu, kada je pješice pošao iz Rijeke do Zagreba, noseći križ na leđima. Htio je upozoriti Vladu da mora pronaći novac za lijek za djecu koja boluju od SMA. Na taj ga je pothvat potaknuo članak u novinama koje je čitao uz jutarnju kavu.

Na putu su mu težak drveni križ pomogli nositi i drugi ljudi kada je, zbog napornog hodanja, imao tegoba sa stopalom

“Na jednoj sam stranici naišao na članak kako djeca koja boluju od SMA ne mogu dobiti lijek, a nekoliko stranica nakon je bilo ‘masnim’ slovima istaknuto da se kupuju borbeni avioni. Doduše, polovni, ali i dalje skupi”, navodi Pavlić.

Dodaje da ga je to jako razljutilo pa je htio odmah porazgovarati s vladajućima, ali znao je da ga ne bi shvatili ozbiljno. Zbog toga se uputio pješice prema Zagrebu, točnije prema Banskim dvorima. Obitelj ga je od početka podržavala u njegovu naumu.

Podrška tijekom dugog puta

“Moj sin je preuzeo ulogu da me izvještava o svemu što se događa jer nisam niti gledao vijesti niti čitao novine. Znali su me zvati i smijati mi se kako sam na kojoj snimci i slici ispao”, objašnjava.

Dodaje kako je jedino bio aktivan preko društvene mreže Twitter na kojoj je objavljivao gdje je u kojem trenutku i u kakvom je fizičkom stanju. Također, kaže i da je putem te mreže dobivao jako mnogo poruka podrške. Iako nije sve proučavao u detalje, Pavlić kaže kako nije naišao niti na jedan negativan komentar.

Na putu dugom gotovo 200 kilometara, vodio se svojom sviješću i glasom iznutra, ali nije bio sam. Pridružili su se i drugi ljudi koji su mu pomogli nositi težak drveni križ kada je zbog napornog hodanja imao tegoba sa stopalom. Kada je u četvrtak oko 11 sati došao pred Banske dvore, nakon šest dana hodanja, bio je vidno razočaran (ne)odzivom ljudi.

“Ponijele su me emocije pa sam u govoru ispred Vlade možda rekao i neke stvari koje nisam trebao izreći. S druge strane, taj susret s djecom i njihovim roditeljima bio je nevjerojatan”, priznaje. O samom susretu s premijerom Plenkovićem nije htio mnogo govoriti.