Foto: Matea Petrović/Global

Napojnica je manji iznos novca koji se daje konobarima za kvalitetno obavljenu uslugu, no nisu svi narodi široke ruke. “Stari Talijani su izrazito ponosan narod i rijetko kada prozbore neku riječ osim talijanskog iako možda zanaju druge jezike, pogotovo engleski, dok su mlađi malčice susretljiviji, ali svim je Talijanima napojnica stran pojam”, kaže Ante Medvidović, konobar koji ljetnu sezonu odrađuje u caffe baru “Panula”. Dodaje kako je najbolja iskustva imao s gostima iz skandinavskih zemalja, vjerojatno zbog toga što su u nas izrazito niže cijene u odnosu prema onome koliko zarađuju.

Sretan si da plate račun

“Panula” je ugostiteljski objekt koji je dio hotela u Podstrani zbog čega Ante uglavnom komunicira sa stranim gostima.

“Neke goste nijedan konobar ne voli vidjeti. Ne samo da putuju sa sićom u džepu, tražeći isključivo najniže moguće cijene, nevezano za kvalitetu, nego još uz to od tebe izvlače što više mogu, gledaju svaku kunu, a povrh svega uz tako zahtjevne goste dolazi i fiks ideja da se svagdje mogu cjenkati, pa tako i u ugostiteljskim objektima”, objašnjava Ante uz napomenu da je sasvim normalno da kao putnici biraju najniže cijene, ali da oni uz to nimalo ne poštuju uslugu po koju su došli. Kako kaže, konobari mogu biti sretni kada im takvi gosti uopće plate račun.

Strani gosti imaju različite navike, a i domaći gosti znaju biti zahtjevni

“Ma možeš biti sretan ako ti takvi ne pokušaju pobjeći bez plaćanja onoga što im je posluženo, a kamoli da se od njih očekuje i napojnica”, otkriva. Takvi gosti, dodaje, uglavnom zauzmu najveće stolove u restoranu, bez obzira na broj gostiju, naruče najjeftinije što ugostiteljski objekt nudi, a poslije tu jednu naručenu stvar dijele među sobom.

S druge strane, Amerikanci ostavljaju najveće napojnice jer se to od njih i očekuje, budući da je kod njih napojnica često jedina plaća. Međutim, iznenadili su ga Slovaci, koji su mu i danas u sjećanju. Kaže, ti gosti su mu dolazili gotovo svaki dan na koktele, a svaki račun bi uvećali za pozamašnu napojnicu.

Foto: Matea Petrović/Global

“I ne samo to, počeli su mi donositi grickalice i čokolade zbog čega bi ih ja s vremena na vrijeme počastio kojim koktelom, a to je rezultiralo još višom napojnicom. Još smo i prijatelji na društvenim mrežama”, priznaje. Najveća napojnica mu je bila oko 200 kuna, ali s tim gostima je bio gotovo cijeli dan i uz to ih je počastio domaćim rakijama uz njihovu najdražu glazbu. Kada je riječ o Hrvatima, Ante priznaje kako se češće dogodi da bogati stranac ne ostavi napojnicu nego Hrvat sa svojom prosječnom plaćom. Mia Mikulić, konobarica u kvartovskom kafiću u Zagrebu “Quart”, slaže se s njim. Miji su gosti većinom Hrvati, i to stalni gosti koji joj često ostave napojnice, onoliko koliko mogu.

“Bakšu najčešće ne ostavljaju oni koji ne znaju osnove bontona i čarobne riječi tipa ‘dobar dan’, ‘hvala’ i ‘doviđenja’. Takvima bih najradije na račun napisala webizdanja pravila lijepog ponašanja”, kaže Mia. Priznaje kako joj je gazda izrazito velikodušan te da ne provjerava koliko se napojnice dobije. Ivan Grgić, vlasnik “Quarta”, kaže kako je napojnica plaća gostiju kvaliteti dobivene usluge. Otkako kafić posluje jedan je konobar po smjeni koji si nakon obračuna prometa uzima napojnice.

“Smatram da je to isključivo njihov novac koji su dodatno zaradili svojim pristupom gostima”, ističe.

Ne očekuje se, ali…

Mia u svom poslu često ima svakakve narudžbe, a Hrvate navodi kao najzahtjevnije goste.

“Kad pomislim da me više ništa ne može iznenaditi, eto novog bisera, npr. kava u srednjoj šalici, šalica mora biti vruća s vrućim mlijekom i velika čaša vode s dvije slamke. Dođe mi da im tu šalicu flambiram pa da odmah dobiju opekline trećeg stupnja”, kroz šalu kaže Mia.

Ante i Mia ni od jednog gosta ne očekuju napojnicu, ali priznaju kako im je drago kada netko ostavi koju kunu više od iznosa računa. Sve u svemu, svaki konobar, a i gost, složit će se da je veća vjerojatnost za dobivanje napojnice ako konobar priđe uljudno i zna započeti ugodan i ležeran razgovor sa svakim gostom.

Napojnice nisu zaustavili ni porez ni fiskalizacija

Porez na dodanu vrijednost u ugostiteljstvu se 2016. povećao s 13 na 25 posto, čime su se povisile i cijene pića. No to nije promijenilo praksu ostavljanja napojnica. Nadalje, uvođenje fiskalne blagajne nije promijenilo napojnice jer svatko zna da su one za konobara, a u blagajnu ulazi točno onoliko koliki je račun.

Podijeli objavu