Čini se da sam bio neobičan dječak jer uvijek sam volio gledati vijesti s političkim temama. A onda sam, prije dvije godine upoznao njemačku Mutti – Angelu Merkel! Iz hobija sam se prijavio da budem slušač na tribini na posjetitelje Bundestaga. Sjećam se Mutti kako je sjedila u svome udobnom stolcu u zgradi Reichstaga i zaneseno gledala u mobitel te samo povremeno bacala pogled na govornike koji su nju i njezinu vladu kritizirali.

Potom me Fakultet političkih znanosti prije dvije godine odveo na Erasmus+ u Regensburg gdje sam dobio prigodu upoznati jedinog Hrvata u njemačkom Parlamentu (Bundestag), zastupnika Josipa Juratovića, koji mi je otkrio kako bih se mogao prešetavati hodnicima Bundestaga.

Jedan od 120 odabranih

Merkel sam poslije sreo barem deset puta. Izdvojit ću dva susreta. U Reichstagu se održavao neki događaj u organizaciji CDU/CSU frakcije na kojem je govorila i sama kancelarka. Nakon govora je sišla s pozornice među svoje ljude. Pila je u onom trenutku isto vino kao i ja, a pogledi su nam se nekoliko puta sreli. Drugi put smo jednostavno bili na zajedničkoj fotografiji: od nje sam bio udaljen samo jedan metar. Dobro, Angela Merkel žena je nevjerojatna obujma posla, niste valjda mislili da ćemo ostvariti neku značajniju interakciju?

Foto: Privatna arhiva

Ono na što sam ponosan jest jedinstvena prigoda da s tribina pratim izglasavanje zakona “Ehe für alle”, kojim se ozakonilo da nema razlike između heteroseksualnih i homoseksualnih parova. Bila je čast gledati svojim očima nešto što će postati dio njemačke povijesti. Vidio sam kako je Mutti nevoljko ubacivala karticu “protiv” tog zakona u kutiju, a prepirke koje su uslijedile, pamtit ću cijeli život. Nakon službenog dijela glasanja i izglasavanja, svi zastupnici koji su bili za zakon, okružili su slavljeničku tortu s čašama pjenušca u ruci. Predsjednik SPD-a Martin Schulz bio je glavna figura, a sjećam se i da smo jeli tortu udaljeni dva metra te uz to nazdravili šampanjcem.

‘Većina zgrada Bundestaga povezana je tunelima i jedan, meni najdraži, izgleda kao prizor iz Ratova zvijezda’

Jer stipendijom Internationales Parlaments-Stipendium (IPS) izborio sam se da moj boravak u Njemačkoj ne stane samo na Erasmusu, nego baš – radeći u središnjoj njemačkoj zakonodavnoj instituciji – Bundestagu! Teško je opisati koliko sam bio ponosan i osjećao da nešto vrijedim kad sam jedan od dvoje odabranih kandidata koji idu u Bundestag predstavljati Hrvatsku. Također, još je bolji osjećaj kad znaš da si jedan od 120 odabranih mladih iz cijeloga svijeta. Naposljetku, hodajući pokraj Josipa Juratovića koji je već 12 godina u Bundestagu, osjećao sam se nestvarno.

Party tunel

Početkom tjedna zasjedanja Bundestaga, svih 630 zastupnika dolazi u Berlin. Zamislite gotovo 10.000 ljudi koji prolaze zgradama, trče s jednog odbora na drugi, zastupnici žure da ne zakasne na glasavanje u plenumu, šefovi ureda dolaze primiti delegaciju s kojom zastupnik ima susret u svom uredu! No iako sam zaljubljenik u politiku, ne zaboravimo da su mi 24 godine.

Foto: Privatna arhiva

Naime, većina zgrada Bundestaga povezana je tunelima i jedan, meni najdraži, izgleda kao prizor iz “Ratova zvijezda”. Tunel je dug malo manje od 100 metara i obasjan je neonskim zlatnim svjetlom. Svaki put dok sam prolazio kroz taj tunel, stvarno sam imao osjećaj da sam u filmu. Mi, politički pomladak, zvali smo ga Party tunel.

Bilo je dana i tjedana kada sam znao raditi i po 14 sati. Ipak, što sam dulje radio, rasla je vjerojatnost da upoznam nekog od političara. Dobar je osjećaj šetati Bundestagom i naći se nasuprot ministru vanjskih poslova njemačke Sigmarom Gabrielom koji te pozdravi kao da svaki dan zajedno pijete kavu. Zapamtio sam i nevjerojatan susret s Martinom Schulzom, kojom sam prigodom imao mogućnost razgovarati nekoliko minuta s njim, te mu naposljetku – pružiti ruku.

Foto: Privatna arhiva

Posjetio sam i drugu politički najsnažniju osobu u Njemačkoj – predsjednika Bundestaga Norberta Lammerta. Naposljetku, dogovorio sam i termin kod novoizabranog njemačkog predsjednika Franka-Waltera Steinmeira. Nažalost, nekoliko dana prije termina dobio sam pismo u kojem se predsjednik Njemačke ispričava što me ne može primiti i šalje mi fotografiju s potpisom. Bolje išta, nego ništa!

Tulum nakon posla

Ipak, uz svaki (dobro) obavljen posao, mora postojati ispušni ventil. Da, u Bundestagu se zabavlja. Prvi, nazovimo ga tulum u Bundestagu bio je na samome početku, prijmom u zgradi Reichstaga. Sve je bilo vrlo elitno. Tako su stvoreni prvi kontakti sa zastupnicima Bundestaga. Druga je zabava bila u samom središtu Bundestaga! To je druženje bilo poznatije kao “IPS noć”, gdje su bili svi zastupnici, osobe iz ureda zastupnika, veleposlanici i uvaženi gosti. Čak su me došli podržati i vlastiti roditelji! Svaki stipendist imao je stol u zgradi Bundestaga gdje je predstavio svoju državu od brošura, pa do jela i pića. Druženje je trajalo do jutarnjih sati iako je idući dan bio radni.

No kako u politici odijela čine ljude, na svakom od tih prijma postojao je i dress code. Dakako, odijelo, košulja i kravata obvezna je uniforma svakog zastupnika CDU/CSU-a. Kod SPD-a to je malo ležernije, tako da smo nosili više casual code – košulje i traperice. Zeleni i Die Linke u tome su još više ležerni, tako da su nosili što god su htjeli, a drznuli su se nositi tenisice umjesto cipela. Na stranu odijevanje, uvjeren sam da su ta okupljanja pridonijela tome da su neki zastupnici čak znali moje ime. Sjećam se da je Martin Schulz uvijek govorio da sam mu poznat i da zna da dolazim iz Hrvatske. No imena se nije mogao sjetiti.

Da, Nijemci sankcioniraju markiranje političara!

Ako zastupnik Bundestaga nije na plenumu, plaća kaznu od 200 eura, a ako je bolestan ‘samo’ – 100. S obzirom na kazne, mnogo ljudi pita zašto je uvijek prisutno malo zastupnika. Razlog je u tome što se oni stalno mijenjaju prema temi. Ne bavi se svaki zastupnik svačime, nego je samo dužan biti na zasjedanju dok je riječ o njegovoj temi.