Foto: Domagoj Karačić

‘Kakve su nam mogućnosti pronalaska posla nakon fakulteta?’, ‘Ima li nade za promjene?’ te ‘Jesmo li mi uistinu poduzetnici koji vuku naše gospodarstvo naprijed ili smo podanici koje država ograničava u napredovanju?’ – samo su neka od pitanja na koja u sklopu debate “Ja EUropljanin?” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 9. svibnja odgovarali poduzetnici Ivan Domagoj Milošević, Daniel Mondekar  i Saša Cvetojević.

Nema fakulteta za poduzetništvo

“Ne može svatko biti poduzetnik, ali svatko može biti poduzetan. Ono što nikako ne treba biti jest podanik”, optimistično je debatu otvorio Milošević koji je završio Medicinski fakultet, ali je najveći dio života proveo u poduzetništvu i politici. Istaknuo je da ga najviše frustrira što politički sustav nagrađuje pogrešne vrijednosti pa ne čudi da mladi bježe iz zemlje.

“Postoji jednostavan način da se zadrže mladi u Hrvatskoj. Treba postaviti pravila igre i osigurati da ta pravila vrijede za sve jednako”, dodao je.

Foto: Domagoj Karačić

Kritizirao je i win-win mentalitet koji je ukorijenjen u hrvatskom društvu.

“U win-win konceptu postoji samo jedan apsolutni pobjednik i onaj koji mora izgubiti. To je pogrešno i izuzetno štetno. U realnosti, nitko ne mora izgubiti, svi možemo zajedno pobjeđivati”, rekao je Milošević.

“Da biste živjeli od poduzetništva morate samo doći na vrijeme, na previše lagati i izvršiti ono što ste obećali i znati to naplatiti”, našalio se Saša Cvetojević

Saša Cvetojević je pak svoju prvu tvrtku osnovao s 18 godina, a kaže da je lako postati poduzetnik, ali je teško to i ostati. Ipak, istaknuo je kako je jednostavnije živjeti od poduzetništva negoli od sporta ili umjetnosti.

“Da biste živjeli od poduzetništva morate samo doći na vrijeme, na previše lagati i izvršiti ono što ste obećali i znati to naplatiti”, našalio se.

Tvrdi da ne postoji fakultet koji bi studente mogao pripremiti za poduzetništvo i kako ne treba očekivati da će se sveučilišni sustav uskoro promijeniti.

“Mi očekujemo od sustava da ga promijene oni koji su u sustavu. Zašto bi oni to učinili? Taj sustav je takav jer su ga oni sebi napravili da bi takav bio. Sveučilišta se neće odreći svoje autonomije u trošenju ili samostalnost u primanju državnog novca”, naglasio je.

Foto: Domagoj Karačić

Mnogi ljudi su nezapošljivi

Okupljene studente zanimali su kriteriji zapošljavanja u njegovim tvrtkama.

“Što se tiče zapošljavanja kvalitetnih, fakultetski obrazovanih ljudi, njih naprosto nema. Naši su kriteriji da je zaposlenik mlad, da nije glup i da nije lijen, a to je postalo začuđujuće teško naći u Hrvatskoj. Mnogi ljudi su jednostavno nezapošljivi”, odgovorio je.

“Dolaze nam ljudi sa savršenim, 5.0 prosjekom koji nisu ništa radili osim što su studirali. Meni ne treba netko tko će studirati. Ne trebaju nam štreberi već nam trebaju angažirani i motivirani ljudi sa sjajem u očima koji se bave nečim izvan fakulteta”, istaknuo je.

Posljednji govornik, Daniel Mondekar, bio je jedan od najangažiranijih promotora Bolonjskog procesa, a sada, kako kaže, nove generacije plaćaju cijenu njegova rada.

“Ja sam bio jedan od onih koji je sa suzama u očima gledao kako su jedinstvenu priliku da promijene obrazovni sustav iskoristili da se samo pod novim nazivom zacementira stari obrazovni sustav”, rekao je.

Zajednički su zaključili da je važno imati snažnu motivaciju, sjaj u očima i dobro, široko obrazovanje. Uz to su naglasili važnost networkinga i timskog rada, ali i poticanje individualizma koji bi stavio odgovornost na pojedince da sami potaknu promjene koje žele vidjeti u svijetu.

Za povezivanje s ljudima iz struke, preporučili su da studenti iskoriste sve povlastice koje smo ostvarili ulaskom u Europsku uniju i sudjeluju u programima poput Erasmusa. Studentima koji uz studiranje pokreću vlastiti biznis te se dvoume oko ostanka u obrazovnom sustavu poručili su da je završetak fakulteta važan isključivo kako bi sebi dokazali da mogu te kako bi poslali poruku budućim suradnicima da su  sposobni završiti započeto.