Foto: Pixabay

Još kada se 2015. Rusija izravno uključila u sirijski građanski rat na strani sirijske vlade, zahuktale su se rasprave o tome hoće li taj rat prerasti u veći međunarodni sukob, s obzirom na to da su se, uz određene utjecajne zemlje Bliskog istoka, i zapadne sile zauzimale za Assadov odlazak s vlasti pod svaku cijenu.

Iako analize o stanju u Siriji kao mogućem okidaču novog svjetskog rata nisu bile rijetka pojava posljednjih nekoliko godina, posljednjih su dana one masovno na radaru mainstream-medija, i to zbog raketiranja Sirije koje su proveli SAD, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao odgovor na Assadovo navodno korištenje kemijskog oružja.

Premda slabije upućenoj javnosti možda i dalje nije jasno kako bi to jedan “izolirani” rat na Bliskom istoku mogao utjecati na cijeli svijet, oni koji pak poznaju načela međunarodnih odnosa, geopolitiku, povijest i energetske tijekove shvaćaju stratešku važnost Sirije pa im ta priča o trećem svjetskom ratu ne zvuči toliko nevjerojatno. No usprkos tome većina se analitičara slaže da se takva katastrofa neće dogoditi.

Treći svjetski rat će se vjerojatno izbjeći, ali povratak u stanje koje podsjeća na hladni rat svjetska je realnost

Osim činjenice da zbog ipak većih gubitaka nego koristi svjetskim silama to nikako nije u interesu, indikator je i ponašanje Rusije i SAD-a u jeku ove posljednje krize zbog raketnog napada. SAD je bio oprezan i objavio Rusiji određene informacije o napadu na što je vojska premještena i izbjegnute su ruske i sirijske žrtve. Također, Rusija nije vojno odgovorila na udare unatoč prethodnim eksplicitnim prijetnjama da će uzvratiti ako dođe do njih.

Činjenica je da je Rusija, kao pokroviteljica sirijske vlade koja relativno brzo vraća kontrolu nad teritorijem, stvarna pobjednica u sirijskom ratu, a politika Zapada je doživjela debakl te je on izgubio kontrolu nad tim važnim djelom Bliskog istoka. Treći svjetski rat će se vjerojatno izbjeći, ali trend slabljenja američke hegemonije i povratak u stanje koje podsjeća na hladni rat svjetska je realnost, a to je jasno s obzirom na to da je Rusija vratila ulogu velesile svojom prisutnošću na svjetskim žarištima. U Siriji je čak dovoljno jaka da može blokirati pristup drugima.

Dakako, ne smije se ipak zaboraviti da na putu stabilnoj i jedinstvenoj Siriji kakvu Rusija priželjkuje i dalje stoje regionalni akteri koji djeluju u zemlji poput Turske (koja, doduše, zajedničke interese nalazi sa Zapadom i s Rusijom pa njena konačna uloga još nije potpuno jasna), te poput Saudijske Arabije i Izraela koje baš kao i SAD-a nastoje spriječiti širenje utjecaja sirijskog saveznika Irana.

Zemlje regije bi mogle biti “neodgovornije” od same Rusije i SAD-a u smislu da bi svojim postupcima i nastojanjima sirijski konflikt podigle na višu razinu. Kako su one u savezništvima s Rusijom ili SAD-om, treba se nadati da će ove najjače zemlje biti i najrazumnije u vezi s rješavanjem mogućih problema, a ne slijediti neki oblik kratkotrajnog oportunizma.