Foto: Matea Petrović/Global

Slobodna ekspresija, eksplicitni prizori krvi i nasilja, psovke i oštroumno promišljanje o svijetu – takvi su stihovi Ivora Zvonimira Kruljca, studenta novinarstva i slam-pjesnika. Piše od petnaeste godine, a u svibnju je samostalno objavio drugu zbirku pjesama, “Psihodelije”. Njegov prvijenac “Nebuloze” objavljen je, također samostalno, prije malo manje od godine dana i naišao na topao prijam kolega pjesnika, ali i drugih ljubitelja književnosti. Njegova je zbirka dijeljena i recenzirana na kulturnim portalima u Hrvatskoj, a javljali su mu se i pjesnici iz Srbije, gdje uživa potporu udruge slampjesnika Poezin.

Ono što Ivora čini različitim u moru pjesnika-samoizdavača jest to što je jedan od vrlo rijetkih koji se odlučio samostalno objaviti svoj rad, ali – u elektroničkom obliku. Naime, obje njegove zbirke dostupne su za besplatan pregled putem interneta na platformi ISSU, a neki su ih, poput Poezina, objavili u PDF formatu.

Uspješna formula

“Digitalna verzija ide u beskonačno primjeraka i može je pročitati tisuće ljudi. Nisam ograničen friškim izdanjima”, kaže Kruljac odgovarajući na pitanje zašto se odlučio na digitalno izdanje. No iako se nada da će svojim primjerom potaknuti ostale pjesnike na, kako kaže, “kulturnu revoluciju kakva se nije vidjela od preporoda”, ipak vjeruje da su pjesnici previše zaljubljeni u osjećaj papira pod rukama da bi sami krenuli u tom smjeru.

Student novinarstva do sada se predstavio zbirkom “Nebuloze” i, novijom, “Psihodelije”

“Volio bih kad bi svi pjesnici, pogotovo alternativni, počeli objavljivati svoje pjesme digitalno i tako zaobišli izdavačke pritiske. No većina pjesnika ipak previše voli papir i nisu toliko pomireni s izdavanjem u digitalnom obliku”, zaključuje. ​

Foto: Matea Petrović/Global

Kruljcu je ovaj pothvat bio uspješan. Zaključio je, nakon što je dobio nekoliko recenzija i predstavio zbirku na raznim lokacijama, da je samoizdavaštvo u elektroničkom obliku uspješna formula jer, iako ne zarađuje, nije ništa financijski niti izgubio, a dobio je na popularnosti. Ta popularnost je dokazana time što mu je nova zbirka u tjedan dana pregledana više od 100 puta, dok je s prethodnom do tog broja došao tek nakon tri tjedna.

A zašto uopće samoizdavaštvo umjesto standardnog nakladništva? Njegova je poezija previše staromodna zbog toga što piše u rimi, odgovara Kruljac.

Rima nije ‘in’?

“Dok sam donekle crna ovca u književnosti, slam i alternativci su me prihvatili širokih ruku. Trenutačno se u mainstreamu ‘fura’ suvremena poezija, a popularan je slobodan stih. Ja pišem u rimi, pa to ne paše”, objašnjava Kruljac, koji u rimi piše jer to smatra osobnim izazovom. Još jedan je razlog, kaže, to što je nekima njegova poezija predegutantna, prepričavajući kako je jednom propustio javni nastup jer je odbio izbaciti određene dijelove iz svoje pjesme. Napokon, izdavače smatra cenzorima pjesničke slobode.

“Suradnja s izdavačima je dosta ograničavajuća, što je apsurdno jer bi poezija trebala biti najslobodniji mogući oblik pisanja na svijetu”, kaže.

U konačnici, njemu nije ni do zarade, niti do popularnosti, zadovoljan je što može predstaviti svoja razmišljanja drugima.

“Sad, što će oni iz tog rada uzeti, meni je svejedno. Volio bih pokazati da poezija može biti drukčija od onoga što se inače podrazumijeva pod njom. To je moj cilj i čini mi se da sam u tome za sada uspio”, tvrdi Kruljac.