Promatrajući umorne ekspresije plesača, koji strpljivo čekaju u zavidnim pozama, i glumaca, čije (gotovo neprimjetno) kretanje usana razotkriva zadnje ponavljanje teksta, razmišljam o tome koliko je ovakvih proba bilo prije ove. S obzirom na to da uvježbavanje traje već dva mjeseca, rekla bih mnogo. Svatko se u ovoj prostoriji, na smeđem parketu prepunom rekvizita zavukao u svoj “balon mira”, daleko od svega što bi ga moglo dekoncentrirati. Tišina od nekoliko minuta biva prekinuta redateljskom palicom i tako počinje priča.
Foto: Matea Petrović/Global
Bila jednom….
Bila jednom lijepa djevojka po imenu Pepeljuga. Nju je pratila skromnost, ljepota i - velika nesreća. Naime, izgubila je roditelje i bila prisiljena na život s Miom Begović, Nerom Stipičević i Marijom Kolb. No nisu one ništa krive osim što su utjelovile uloge maćehe i zlih sestara koje su im odlično sjele. U svim scenama ove tri “zlice” drže se zajedno, svaka sa svojim čudnovatim karakterom koji oduševljava, ali ponajprije zabavlja. Da dobra atmosfera vlada i izvan seta, ove dame nisu pokušale skriti. “Pozitivna energija i talent mladih kolega odmah mi poprave raspoloženje”, rekla je Mia Begović kojoj je “Pepeljuga” ujedno i prvi mjuzikl u karijeri. Čini se istinito kada glumci kažu da je zabavno biti u koži zločestih likova!
Pozitivna energija i talent mladih kolega odmah mi poprave raspoloženje’, rekla je Mia Begović kojoj je ‘Pepeljuga’ ujedno i prvi mjuzikl u kojem nastupa
Za ovo glazbeno-scensko djelo na hrvatskim pozornicama zaslužni su producent Tadija Kolovrat i režiser Robert Bošković, koji ističu da se na originalnu licencu s Broadwaya čekalo pune dvije godine. No tko čeka i dočeka, a ova dvojica primila su se u koštac s popratnim izazovima – od prijevoda teksta, odabira glumačke postave i drugih, kako kažu, slatkih muka.
[caption id="attachment_5080" align="aligncenter" width="1200"]
Foto: Matea Petrović/Global
“Upravo nešto takvo Hrvatskoj nedostaje!” složio se ovaj tandem. Mjuzikl “Pepeljuga” ima devet glumaca, nešto više plesača i gudački kvintet na čijem je čelu dirigentica Iva Bardun. Zanimljivo je to da Bardun ima diplomu Fakulteta elektronike i računarstva, ali se zbog ljubavi prema glazbi već godinama bavi mjuziklima.
Slična priča prati i Doris Teur, mladu glumicu i pjevačicu, koja se s 19 godina pojavila na Dori i ušla tada u polufinale, a u mjuziklu “Pepeljuga” igra Dobru vilu. Teur je završila preddiplomski studij na Fakultetu političkih znanosti, ali je otkrila kako joj je bilo teško studirati nešto što je nimalo nije zanimalo. “Probala sam upisati Akademiju dramske umjetnosti, ali nisam prošla audiciju. Danas mi je velika želja otići na West End – četvrt u Londonu s najprestižnijim kazalištima u svijetu. No to će još malo pričekati”, rekla je Teur.
[caption id="attachment_5074" align="aligncenter" width="1200"]
Foto: Matea Petrović/Global
S obzirom na to da je mjuzikl “Pepeljuga” profesionalni nezavisni projekt, a ne projekt nekog institucionalnog kazališta sa stalnim ansamblom, izvođači istodobno rade i na drugim projektima. No koliko im zapravo vremena ostaje za privatni život?
Neovisno o stalnoj stisci s vremenom, Taher Sanuri (kralj Maximilian) priznao je kako mu je obitelj na prvom mjestu, ali, bez obzira na razloge, svi se na ovom projektu trude maksimalno i iz dana u dan daju sve od sebe. Mnogi od njih na probe dolaze umorni, neispavani, no uspijevaju održati koncentraciju jer ipak – posao je posao.
Svatko od glumaca ima svoj ritual protiv umora i stresa. Nekome će pomoći dobra masaža – Kim Verson (Pepeljuga) masira Sanurija, a Sanuri maćehu, nekome termosica s vrućom kavom i “puš-pauza”, a nekome pak nešto treće. Mladi princ Christopher (Bojan Jambrošić) energiju dobiva od suradnika.
[caption id="attachment_5082" align="aligncenter" width="1200"]
Foto: Matea Petrović/Global
“Uz dobro redateljsko vodstvo, koreografa i dirigenta nije teško dati maksimum jer oni to izvuku iz mene”, kazao je Jambrošić.
Ponavljanjem do savršenstva
Pogreškama ovdje nema mjesta jer svi nervozno odbrojavaju dane do prvih izvedbi. Svaki detalj mora biti izvježban do savršenstva, pa redatelj tijekom probe ulazi na scenu, usmjerava plesače ili glumce, daje pohvale i neumorno zapisuje komentare u bilježnicu, dok pokraj njega to isto čini i koreografkinja Manuela Svorcan.
Unatoč ponekom “nestašnom“ mikrofonu koji je usred probe otkazao “suradnju”, malom kašnjenju zbog snimanja press materijala, premalom improviziranom prostoru za koji nitko ne bi rekao da je sposoban biti “dnevni boravak” za trupu jednog spektakla (naime, Dobra vila bi u predstavi trebala letjeti iznad pozornice) i činjenici da je jedna plesačica u samo jednoj probi dva puta dobila udarac u bradu i sa smiješkom nastavila dalje - stres ili bilo kakvo drugo nezadovoljstvo ovdje se ne smiju pokazati.
[caption id="attachment_5079" align="aligncenter" width="1200"]
Foto: Matea Petrović/Global
U trenutku kada redatelj da znak da mjuzikl može početi, svatko zaboravlja na svoje probleme, uživljava se u ulogu zavodljivog kralja, nesretne Pepeljuge, opake maćehe ili odlučnog princa. I tada bajka uistinu i počinje.
