Foto: Mia Planinić/Global

U doba Univerzijade autoru nove izložbe u Tehničkom muzeju Nikole Tesle Igoru Novakoviću bilo je osam godina. Iako tada nije znao što je to Univerzijada, znao je za Zagija.

“Čokolada, sladoled, naljepnice, pjesma ‘Zagi-Zagi’. To je obilježilo moje djetinjstvo”, rekao je.

A kao autor izložbe “30 godina Univerzijade ’87”, otvorene ovog mjeseca, uspio je prikupiti i izložiti više od tisuću izložaka iz tog razdoblja – od medalja, plakata, marama, priznanja, ambalaže… Izložba će ostati otvorena do 4. veljače 2018.

Počelo na sajmu

Skupljati je počeo nakon što je Novaković 2012. na jednom sajmu ugledao bijelog plišanog Zagija, istog kakvog je nekoć imao u djetinjstvu.

“Na idućem sajmu vidio sam i drugog Zagija, i tako sam ih počeo skupljati, čisto da Zagija otmem zaboravu, i njega i Univerzijadu, a spontano se javila i sama ideja za izložbu u povodu 30 godina njegova postojanja”, objasnio je Novaković. Iako do većine predmeta nije bilo jednostavno doći, mnogi su rado darovali ono što su sačuvali.

“Primjerice, zapakirani plišani Zagi obično se rastvori nakon svih tih silnih godina”, tvrdi Novaković. Novaković ističe kako je vrijeme Univerzijade bilo šareno i veselo, vladali su zajedništvo, sloga i kolektiv.

Foto: Mia Planinić/Global

“Sama Univerzijada i Zagi nemaju nikakvu negativnu konotaciju. Mladost, radost, veselje i taj studentski sport”, Novaković ističe i dodaje da je Univerzijada obilježila Zagreb i da bi bilo lijepo kada bi imala svoje mjesto u muzejima.

“Dobili smo Cibonu, Trg je dobio granitne ploče, dobili smo Mladost, Jarun okretište, Zagreb je doživio urbanističku i društvenu renesansu. To je samo dio, a i danas je vidljiv. Kada bi bilo još pet Univerzijada, onda bi to bio pravi Zagreb”, misli autor izložbe.

Mirko Novosel, glavni tajnik Univerzijade ’87 izjavio je pak da su ovakve velike priredbe nužne za grad.

“I danas je vrlo lijepo prolaziti pored svih tih objekata koji su tada napravljeni i obnovljeni, od Jaruna, bazena, dvorana. Nužno je da postoje ideje, potrebna je organizacija, a narod je uvijek spreman uključiti se tamo gdje će vidjeti korist od toga”, kazao je Novosel. Dodao je da je najveća vrijednost Univerzijade bila obnova, ali i gradnja sportske infrastrukture, ali danas su drukčiji uvjeti.

“Danas bi to trebalo malo drukčije organizirati, samo treba mnogo volje. Zapravo, najveća vrijednost Univerzijade bila je to što smo imali više od 22.000 volontera koji su s punim entuzijazmom i srcem radili cijele dane da bi Univerzijada uspjela i postala najbolja do tada, od tada do danas”, rekao je Novosel. Novosel je objasnio i kako mladima optimizam mora biti nit vodilja jer inače je teško pokretati promjene.

“To je ono na čemu bismo mi trebali i sada raditi, da se u ljudima stvori optimizam, ne da se serviraju samo crne teme i ružne stvari, potreban je optimizam jer optimizam vodi naprijed i vodi poboljšanju života. To je cilj koji mora biti isti za sve, a pogotovo za mlađe”, istaknuo je.

‘I danas je vrlo lijepo prolaziti pored svih objekata koji su napravljeni i obnovljeni, od Jaruna, bazena, dvorana. Nužno je da postoje ideje, organizacija, a narod je uvijek spreman uključiti se tamo gdje će vidjeti korist od toga’, kazao je Mirko Novosel

Istaknuo je da nije dovoljno samo sagraditi sportske i druge objekte, nego ih održavati i o njima se brinuti kako se ne bi ponovila ’82. kada je iz bazena na Šalati rasla trava.
Novosel je optimističan i kaže kako je sretan kad čuje pjesmu “Zagi”.

“Ja sam vrlo zadovoljan kad vidim da je Zagi nakon 30 godina još živ, onaj kojeg smo izmislili svojedobno i koji je i dandanas vrlo popularan. Prema tome, mi bismo ponovno mogli nastaviti u tom smjeru, trebali bismo imati nešto veliko kod nas”, završava.

Buđenje metropole

Da je izložba mnoge podsjetila na djetinjstvo, priznala je i posjetiteljica Ljiljana Lešić koja je u to doba bila studentica.

“Univerzijada je bila prijelomni trenutak, barem za moju generaciju. Za vrijeme Univerzijade i nakon nje Zagreb je počeo nalikovati na metropolu, prije je to bio uspavani socijalistički grad, nakon toga je sve živnulo. Ulice, trgovi, počeli su restorani, kavane, kafići. To vi danas ne možete pojmiti”, misli Lešić. S njom se složila i Gordana Šeler koja je kao djevojka radila na Univerzijadi.

“Univerzijada mi je bila prekretnica u životu. Uvijek govorim da je Zagreb prije toga bio u crno-bijeloj tehnici, a od Univerzijade je prešao u boju”, zaključila je Šeler.