Foto: Privatna arhiva

Mnogi tvrde da hrvatska MMA scena polako zamire kako se polako usporava i karijera neupitne legende Mirka Filipovića. Međutim, mladi pogon hrvatskih boraca je iz dana u dan sve jači i jači. Najbolji primjer za to je Sinjanin iz Zagreba, Luka Ćurković.

Donedavni borac MMA kluba Ban, a trenutačno borac zagrebačkog American Top Teama već se dokazuje i na europskoj sceni gdje skuplja iskustvo, ali i pobjede. Posljednja “žrtva” 22-godišnjeg Ćurkovića bio je turski borac Selim Topuz, a nakon ove borbe Luki je samo nebo granica. Ne treba sumnjati da ćemo ga jednog dana imati prigodu vidjeti i u UFC-u, najvećoj svjetskoj organizaciji. Kako smo krenuli u posljednje vrijeme s neuspješnim epizodama Filipa Pejića u UFC-u i Luke Jelčića u Bellatoru, vrijeme je za jednog Hrvata koji će napraviti iskorak.

Nova mlada hrvatska MMA zvijezda cilja na vrhunsku karijeru

Mladi Sinjanin za Global govori o svojoj karijeri, planovima za budućnost, pravilnoj prehrani i, možda i najvažnije, utjecaju treniranja na manjak nasilja na ulicama. Međutim, u početku nije Luki sve išlo tako glatko.

Doživio si samo jedan poraz u profesionalnoj karijeri i taj je došao baš u prvoj borbi, za koju smo čuli da je završila nepošteno. Kakvo ti je to zapravo bilo iskustvo u tvojem debiju?

Bio sam na početku borilačke karijere i nisam bio baš tehnički potkovan, kao što sam sad, te nisam bio dovoljno spreman za tu borbu. Dobio sam ponudu za borbu u Crnoj Gori protiv Dimitrija Džankića u koju je bio uključen i pojas prvaka. Naravno, kao neiskusan borac prihvatio sam izazov, ali sam također i bio pod lošim vodstvom koje me nije znalo pripremiti za tu borbu.

Otišao sam tamo i u prvoj rundi je Džankić zaista bio bolji od mene i pošteno me istukao, ali sam se uspio izvlačiti iz svih njegovih pokušaja. Kad mu je ponestalo snage, ja sam počeo voditi borbu, no on me počeo udarati laktom u potiljak, što je, naravno, zabranjeno, a za to postoje i dokazi u obliku liječničkih nalaza. Stvar je u tome što je Džankić bio brat organizatora borbe i što je sudac, očekivano, bio na njegovoj strani. Čak i kad sam ga srušio, sudac nas je vratio u borbu na nogama bez ikakvog razloga. Moj trener je na sve to tada poludio i rekao mi da se ne trebam više boriti te sam tako ja izašao iz ringa, a pobjeda je pripisana Džankiću, i to tehničkim nokautom.

Foto: Privatna arhiva

Kako se vratiti i motivirati nakon takvog poraza i krenuti u niz pobjeda?

Motiviralo me je što sam u svojoj prvoj borbi, dok još nisam bio tehnički toliko dobar, parirao jednom iznimno dobrom borcu. Došlo mi je u glavu da mogu kroz karijeru pobjeđivati i bolje borce te mi je to dalo najveći vjetar u leđa. Samo sam trebao pobijediti u idućoj borbi, i to je upravo ono što se dogodilo protiv Makedonca Runčeva u Splitu.

Tvoja borba protiv Selima Topuza na FFC 30 priredbi u Linzu bila je definitivno pod najvećom pozornošću. Koja je razlika između takve borbe i svih ostalih borbi?

Pritisak uoči borbe kod mene ne postoji. Kolika god da je pozornost i koliko god je borba popraćena, ulazim smireno bez razmišljanja o javnosti, medijima i slično. Suparnik u Linzu je stvarno bio zahtjevna prepreka, ali bio sam odlično pripremljen i znao sam da ću pobijediti. Poslije borbe mi je ipak bilo drago što je toliko medija popratilo borbu i što me je toliko ljudi vidjelo, što je za mene dodatna motivacija.

Kako se profesionalnim bavljenjem MMA sportom maknuti od nasilja na ulici? Koliko to zapravo pomaže pri smanjenju nasilja?

Dosta tinejdžera ima neku želju za dokazivanjem, što nerijetko pokušavaju postići upravo tučnjavama. I sam sam se družio s takvom ekipom, ali kad sam počeo trenirati, nakon toliko treninga i borbi jednostavno sam bio iscrpljen te nemam ni želju ni volju to raditi na ulici. Jednostavno je, ljudi koji se bave slobodnom borbom nemaju potrebu išta nasilno raditi izvan dvorane ili ringa. Borilački sportovi su zaista odlični, jer svoju energiju potrošiš u ringu i tako se izvlačiš iz bilo kakvih problema.

‘Najvažnije je izbjegavati brzu hranu. Prehrana čak i više utječe na izgled tijela negoli treniranje, tako da je iznimno važna za svakog vrhunskog sportaša, ali i za svakog tko želi biti zdrav i dobro izgledati’

Jel se ikad netko izvan ringa htio dokazati protiv tebe uzevši u obzir da si profesionalni MMA borac?

Naravno da je bilo takvih situacija, ali uvijek treba biti pametniji i maknuti se na stranu. Znaš da možeš istući onog tko se želi dokazati i da si jači od njega, ali jednostavno je bolje biti veći čovjek i ignorirati konflikte. Isto tako, mojoj karijeri ne bi ništa značilo da uletim u borbu s nekim izvan okvira sporta, čak bi imalo negativan utjecaj.

Koliko je, uz trening, za bavljenje sportom na vrhunskoj razini važna prehrana? Na što je najvažnije paziti?

Najvažnije je izbjegavati brzu hranu. Prehrana čak i više utječe na izgled tijela negoli treniranje i iznimno je važna za svakog vrhunskog sportaša, ali i za svakog tko želi biti zdrav i dobro izgledati.

Nakon pobjede u Linzu si rekao da voliš dati, ali i primiti batine. Što si tom izjavom htio reći?

Poslije nekih borbi u kojima sam protivnike nokautirao za samo nekoliko sekundi nisam se osjećao toliko zadovoljno, kao da se nisam ni borio. Zato se poslije napetih borbi u kojima sam podjednak sa suparnikom i u kojima se baš borim za pobjedu osjećam mnogo bolje i osjećam se kao da sam napravio mnogo više posla.