Foto: Tomislav Miletić/PIXSELL

Demografska slika u Hrvatskoj je, svima je jasno, sve lošija, a, sudeći prema statističkim podacima prošlih desetak godina, takav trend će se nastaviti. Tade Jurić, znanstvenik s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, prošle godine proveo je istraživanje o iseljavanju Hrvata u Njemačku zbog, kako je istaknuo, nedovoljno ažurnih i suvislih podataka Zavoda za statistiku. Njegovi rezultati bili su alarmantni, ali i očekivani, od ukupnog broja iseljenika čak 47 posto bilo je mlado obrazovano stanovništvo. Jesu li pothvati sadašnje vlasti dovoljni da uvjere hrvatske maturante da pruže svojoj zemlji još jednu prigodu?

Strana zemlja ili novi dom?

Učenici se s nezavidnom hrvatskom demografskom slikom susreću još u višim razredima osnovne škole, a s njom se bolje upoznaju u srednjoj školi. Upravo tada se javljaju i prve sumnje u budućnost koju im Hrvatska može osigurati.

Marko Josipović, maturant X. gimnazije Ivan Supek u Zagrebu, oduvijek je znao da se želi baviti kulinarstvom te je o studiranju u inozemstvu počeo razmišljati s 15 godina. I petnaestogodišnja Ana Sredić, koja završava Glazbeno učilište Elly Bašić, rano je shvatila da želi studirati sviranje gitare i da u Hrvatskoj nema mjesta za još jednu umjetnicu. Oboje maturanata će od jeseni Veliku Britaniju zvati svojim domom.

Od ukupnog broja iseljenika čak 47 posto je mladih i obrazovanih

Osim vjerovanja da je njihova buduća karijera neisplativa, bijeg u drugu zemlju potaknuo je i, prema njihovu mišljenju, loše isplaniran i izveden obrazovni sustav. S njima se slaže i Antonio Hulec, maturant Elektrostrojarske škole u Varaždinu, koji će studirati mehatroniku u susjednoj Sloveniji.

“Ono što smatram nepotrebnim i malo ‘prenapuhanim’ je ta naša famozna državna matura. Postoje učenici koji su, na primjer, odlični u matematici i padnu maturu zbog jednog eseja koji im na fakultetu ne bi značio ama baš ništa i zbog toga ne upišu željeni fakultet, a možda bi jednog dana postali vrhunski inženjeri”, zabrinut je Antonio.

Bruno Martinović tvrdi da ga Hrvatska nije razočarala i da želi pauzirati godinu i putovati radi novih iskustava. Unatoč tome vjeruje da mu je godina dana koju je proveo na razmjeni u Danskoj otvorila oči te je tek tada uvidio koliko hrvatske škole kaskaju za europskim.

Nekvalitetan obrazovni sustav

“Nedostaje rasprave na nastavi, učenici sjede i zapisuju što nastavnici diktiraju, gradivo nauče za ispit kako bi prošli, sve se vrti oko ocjene”, naš obrazovni sustav kritizira Bruno.

Osim što su nezadovoljni s dosadašnjim srednjoškolskim obrazovanjem, maturanti gaje nepovjerenje i prema hrvatskim fakultetima. Ana smatra da se upisivanje željenog fakulteta svelo na nepotizam, a najvažnije je tko će kome nešto ubaciti u džep.

“Da sam odlučila ostati ovdje, studirala bih pet godina, ne bih dobila kvalitetno obrazovanje i još bih nakon svih pustih godina učenja i rada zarađivala kao netko tko fakultet nije ni vidio”, Anina je primjedba.

Loš hrvatski obrazovni sustav, nemogućnost pronalaska adekvatno plaćenog posla, manjak motivacije, političari, standard, nesigurna budućnost – sve su to razlozi zašto je dio mladih odmah nakon mature spreman dići kredit i otići na daljnje obrazovanje i život graditi u inozemstvu

Eva Marija Jurešić, odnedavno bivša gimnazijalka, koja se na studiranje izvan Hrvatske odlučila zbog želje za putovanjem i životom u drugoj kulturi, također tvrdi da su domaći fakulteti daleko od europskog standarda. Antonio, kao i većina mladih u Hrvatskoj, smatra da si na fakultetu prepušten sam sebi. Naročito je kritičan prema količini teorije koja opsegom nadmašuje budućim inženjerima prijeko potrebnu praksu, a od svojih profesora i starijih studenata dobio je dojam da profesori uopće ne mare za znanje koje prenose studentima.

Iako mladi, hrvatski maturanti dobro su upoznati s političkom, ali i ekonomskom krizom koja se s godinama samo produbljuje. Od svih faktora koji su presudili za napuštanje njihove rodne zemlje, najmanje su se orijentirali na zaradu. Ono što ih naročito rastužuje i zabrinjava je mentalitet stanovništva i političari koji ne čine dovoljno za napredak. Eva Marija je uvidjela neprijateljsku nastrojenost hrvatskog tržišta prema interdisciplinarnim studijima, posebno onima na polju humanistike i društvenih znanosti, a zasmetalo joj je što slanje radnika na stručno usavršavanje i neformalne tečajeve nije uobičajeno.

Žele da ih se cijeni

“Smatram da mi strano tržište jednostavno pruža više slobode”, objašnjava Eva Marija. Njihovu hrabrost i spremnost na potragu za boljim životom nikako se ne smije shvatiti kao naivnost ili pretjerani optimizam. Svi oni su svjesni da je pred njima težak proces prilagođavanja drugoj kulturi i samostalnosti na koju u ovoj mjeri sigurno nisu navikli.

“Danska je skuplja zemlja, ali je i standard viši, pa se uz realistična očekivanja može sasvim pristojno raditi i živjeti”, uvjeren je Bruno. Ana će studentski kredit vjerojatno doživotno otplaćivati, ali je sigurna da će joj se taj pothvat isplatiti i otvoriti joj mnoštvo mogućnosti o kojima u Hrvatskoj ne može ni sanjati, a Eva Marija će se odmah po dolasku u Belgiju morati zaposliti. Svih četvero maturanata čvrsto stoji iza svoje odluke i vjeruje da će se prilagoditi svom novom životu. Je li ovo zbogom Hrvatskoj? Svi su se složili da će se sigurno vratiti, no hoće li to biti samo godišnji odmor ili siguran povratak kući, ovisi o inicijativama aktualnih političkih lica, ali i sveukupnog stanovništva. Krajnje je vrijeme za promjenu jer ako Hrvatska ne krene naprijed, čini se da će njeni mladi stanovnici otići naprijed bez nje.