Foto: Davor Višnjić/Pixsell

Dok se mnogi studenti žale da neki kolegij ne mogu položiti zbog njegove težine, malo tko je svjestan da postoje i oni kojima je studiranje dodatno otežano zbog problema s čitanjem, pisanjem ili računanjem – riječ je teškoćama koje karakteriziraju disleksiju, disgrafiju i diskalkuliju. Te se teškoće najčešće spominju u kontekstu vrtića i škole, ali teži oblici ostaju trajno obilježje tijekom života. Osoba s takvim teškoćama ima i među studentima i one proživljavaju svaki studentski stres intenzivnije.

Disleksija je hendikep

Takvi poremećaji veliki su hendikep za osobe kod kojih je školovanje zasnovano na čitanju, pisanju i računanju, tvrdi predsjednica Hrvatske udruge disleksičara Stanislava Leljak-Turžanski.

“Mogu biti raznog intenziteta, od lakših do jako teških. Često su popraćeni i s poremećajem orijentacije u prostoru vremenu, s lošom slušnom analizom i sintezom, uz smanjenu koncentraciju”. Leljak-Turžanski objašnjava da osobi s disleksijom treba više vremena da nauči gradivo i pomaže si pri učenju raznim metodama.

Problem koji se često spominje netolerancija je prema učenicima ili studentima sa sličnim teškoćama, koja često rezultira negativnim emocijama

“Osobe s disleksijom su normalne inteligencije ili nadprosječne, tako da upornošću uspijevaju završiti fakultet”, kaže.

Netolerancija

Mirjana Lenček, profesorica na Odsjeku za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta objašnjava teškoće kao specifične poremećaje učenja.

“Specifičnost se tiče toga da su u osoba kojima su ti problemi dijagnosticirani, uredne intelektualne sposobnosti. Te osobe nemaju senzoričkih niti motoričkih oštećenja – poput, na primjer, oštećenja sluha, sociokulturni uvjeti u kojima odrastaju ili žive su odgovarajući, a izloženi su redovnoj pouci. Unatoč tome ne postižu zadovoljavajuće rezultate u smislu usvajanja školskih znanja ili akademskog napredovanja”, objašnjava Lenček.

Iako definicije govore o većim teškoćama, studentima uspjeh nije onemogućen. Teškoće usporavaju edukativni proces, ali ne sprečavaju samu edukaciju. Zbog problema netolerancije od okoline, pozitivno radno okruženje i tolerantna okolina sve što je potrebno za uspjeh.

Lovro Šuste student je stručnog studija drvne tehnologije na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Otkrio je disleksiju u drugom razredu osnovne škole, prolazio vježbe, a sada studira. Zahvaljujući poticajnoj okolini, disleksija mu nije problem. Većih problema na fakultetu nije imao, a da bi smanjio mogućnost pogreške, uči uz pomoć.

Odabir zanimanja

“Učenje je otežano jer treba više vremena da neke stvari prođem i da ih naučim, ali pišem na laptopu pa lakše vidim pogrešku”, priznaje Lovro i dodaje kako mu okolina izlazi u susret.

“Profesori i kolege imaju razumijevanja jer neki imaju iste probleme kao i ja pa razumiju taj osjećaj”, objašnjava Lovro.

S obzirom na to da takve teškoće često dolaze uz natprosječne sposobnosti u nekim drugim područjima, profesorica Lenček savjetuje odabir zanimanja u kojemu će ti potencijali biti iskorišteni.

“Do odrasle dobi mnogi razviju nadomjesne strategije koje im olakšavaju funkcioniranje u društvu. Uz to, odabir zanimanja može biti takav da osigurava vidljivost jakih strana kojima osoba raspolaže – poput kreativnosti, dobrog vizualnog predočavanja i sličnog”, tvrdi.