Nisam mogla položiti usmeni ispit iz jednog kolegija jer me profesor stalno rušio govoreći da me želi ponovno vidjeti jer sam mu lijepa. Nisam bila jedina, takvih je slučajeva bilo još, govori nekadašnja studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu. Da uistinu nije jedina, govori i iskustvo njezine kolegice s fakulteta, Lucije.
"Bila sam prva godina faksa i kad ti se dogodi da te netko ne pusti na ispitu zbog izgleda, dođe ti da sjedneš i plačeš", kaže Lucija. Dodaje da danas žali što prije sedam godina nije ništa poduzela.
‘Svaka žena u Hrvatskoj bila je seksualno uznemirena u nekom trenutku svog života, bilo da je riječ o dobacivanju komentara na ulici ili kakvom neželjenom fizičkom kontaktu‘, kaže psihologinja Senka Sekulić Rebić
Na Ekonomskom se fakultetu studentici profesor javio na privatnu e-adresu kako bi je obavijestio da je ispravio njezinu zadaću, a to mu inače nije bila praksa.
"Onda mi se ponovno javio i na Facebooku u pola tri ujutro, nakon što smo se sreli u tramvaju, s porukom da se dobro zabavim", kaže ona. Htjela je ostati anonimna, kao i ostale studentice, jer će joj i dalje predavati isti profesor na drugim kolegijima pa se ne želi dovoditi u neugodnu situaciju.
Zabilježeni slučajevi
Kad je riječ o seksualnom uznemiravanju?
Suradnica Ženske sobe Maja Mamula smatra da osim straha od prijavljivanja vlada i neznanje o tome kada nešto postaje seksualno uznemiravanje. Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu člankom 12. definira seksualno uznemiravanje kao "specifičan oblik uznemirivanja koje karakterizira izostanak pristanka ili odbijanje druge strane, a uključuje ponavljano neželjeno upućivanje verbalnih i fizičkih prijedloga spolne naravi drugoj osobi, fizičko napastovanje, ponavljano neželjeno iznošenje šala i opaski koje su spolno obojene, uključujući referiranje na spol i spolnu orijentaciju, ruganje i ismijavanje koje je spolno obojeno, izlaganje spolno uvredljivoga i uznemirujućega materijala te zahtijevanje spolnih usluga u zamjenu za određeno djelovanje ili propuštanje s pozicije autoriteta". Također, Kodeks nalaže da svaka osoba ima pravo prijaviti uznemirivanje koje je počinio član sveučilišne zajednice, a na osobu koja je odbila uznemirivanje ili prijavila takvu vrstu ponašanja, ne smije se raditi nikakav pritisak.
Prošlih su godina zabilježena četiri slučaja uznemiravanja i spolnog uznemiravanja na visokim učilištima u Hrvatskoj, od čega se jedan dogodio na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 2015. na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu profesor na svojim predavanjima iznosio je diskriminirajuće stavove. Slučaj je jedna studentica tog fakulteta javno objavila na svom profilu na Facebooku. Navela je neke komentare koje je profesor uputio njezinu kolegi na predavanju nakon što je dobio pogrešan rezultat u zadatku, dok je kolegica dobila točan.
Profesor je studentu tada bez zadrške rekao: "Kako si to možeš dopustiti? Da jedna ženska bude bolja od tebe! Jedna obična pišulja!"
Nakon toga je komentirao da su žene koje zanimaju tehničke stvari "ozbiljno hormonalno poremećene" jer ženski mozak "funkcionira na drukčiji način". U njegovo vrijeme su jedine žene na tehničkim fakultetima, rekao je, bile one brkate. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, prema zaprimljenoj pritužbi studentice, pokrenula je ispitni postupak i Fakultetu dala preporuku da pokrene stegovni postupak protiv profesora, što je Fakultet napravio.
Donesena je odluka o provođenju nadzora nad ispitima iz kolegija koje taj profesor drži. Također se i na poticaj dekana profesor javno ispričao studentici, ali i svim ostalim studenticama i ženama. Iako je Fakultet u ovom slučaju pravodobno reagirao kako bi zaštitio sve studente od daljnjeg profesorova diskriminiranja, stegovna mjera izrečena mu je tek kada je otišao u mirovinu.
Drugi se slučaj dogodio na Sveučilištu u Zadru 2010. Studentice su za profesora N. navele da su doživjele neugodne komentare, seksualne aluzije, rušenja na ispitu "jer ako vas pustim, više vas neću vidjeti", a bile su tu i druge neugodnosti. Na upit pravobraniteljice, Sveučilište se očitovalo da ne postupa prema anonimnim prijavama pa zbog toga nisu pokrenuli nikakve postupke. Također, Etički kodeks Sveučilišta u Zadru tada nije ni definirao seksualno uznemiravanje kao neprihvatljivo ponašanje, zbog čega nisu ni reagirali na prijave. Na apel tadašnjeg Ministarstva znanosti i obrazovanja i športa, a nakon afere "Indeks 3" iz 2009., Senat Sveučilišta u Zadru donio je novi Etički kodeks kojim se konkretno uredilo područje diskriminacije i spolnog uznemiravanja.
Događa se, a svi šute
Psihologinja Senka Sekulić Rebić iz Centra za žrtve seksualnog nasilja tvrdi da je svaka žena u Hrvatskoj bila seksualno uznemirivana u nekom trenutku života, bilo da je riječ o dobacivanju komentara na ulici ili kakvom neželjenom fizičkom kontaktu. Seksualno uznemiravanje događa se u svim sferama društva, i unatoč etičkim kodeksima koji ga zabranjuju, ono se događa i na fakultetima o čemu malo tko javno govori. Nesigurnost, strah i sram glavni su razlozi zbog kojih žrtve najčešće prešućuju takva iskustva. S druge strane, one koje i žele prijaviti slučaj, ne znaju kome se mogu obratiti za pomoć. Sekulić Rebić dodaje i da će okolina više vjerovati profesoru, nego žrtvi.
"U profesorskom kabinetu ne bi smjelo biti mjesta za bilo kakvu seksualnu komunikaciju. Čak i da student ili studentica pokažu interes, profesori trebaju biti dovoljno odgovorni da to odbiju i nemaju pravo reći ‘ona/on je meni prva/i slala/o poruku‘", govori Sekulić Rebić.
Također, veliku ulogu ima seksualna edukacija koja bi trebala biti prisutna još od osnovne škole do fakulteta. Svaka osoba koja se susretne sa seksualnim uznemiravanjem, treba biti educirana o tome kako reagirati i kome se obratiti. Centar za žrtve seksualnog nasilja radi edukacije na temelju iskustava žrtava, koje onda održavaju djelatnicima policije, sudova i državnog odvjetništva. Problem je i što žrtve često nisu ni svjesne što se dogodilo te zbog toga i ne detektiraju uznemiravanje. Tako slučajeva ima nebrojeno mnogo u odnosu prema broju prijava. Važno je napomenuti da je za nasilje i uznemiravanje uvijek kriv počinitelj, i tu nema relativizacije. Stoga, potrebno je govoriti o tome jer šutnja ima tendenciju da raste i truje i omogućava da se zlostavljanje nastavlja.
Pravobraniteljica Višnja Ljubičić: Treba ojačati ulogu studentskih pravobranitelja
Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ističe kako su prijave seksualnog uznemiravanja na fakultetima rijetke zbog straha studentica i studenata od viktimizacije. "Problem je u poziciji moći, odnosno u tome da je profesor u nadređenom položaju u odnosu prema studentu i studentici i zbog toga dolazi do straha od negativnih posljedica prijavljivanja profesora", kaže Ljubičić. Ističe i kako postoji kvalitetan pravni okvir kojim je spolno uznemiravanje zabranjeno Etičkim kodeksima svih sveučilišta u Hrvatskoj, ali unatoč tome ne prijavljuje se često, najčešće zbog nedostatne komunikacije između uprave fakulteta i studenata. "U svrhu poboljšanja komunikacije bilo bi korisno ojačati ulogu studentskih pravobranitelja na visokim učilištima kako bi se potaknulo prijavljivanje", zaključuje Ljubičić.
Studenti Filozofskog osviješteni, čekaju se inicijative drugih fakulteta
Neki fakulteti pridaju veću važnost problemu seksualnog uznemiravanja te rade na osvještavanju, kao i na njegovu suzbijanju. Tako su studenti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, potaknuti sve češćim prijavama vezanim za jednu osobu koja je uznemiravala studentice na fakultetu, formirali posebno tijelo – Komisiju Vijeća studenata za sprečavanje uznemiravanja. Prijave su podrazumijevale uhođenje, pokušaje uspostavljanja neželjenog kontakta, ekshibicionizam, dovikivanje, pokušaje uspostavljanja fizičkog kontakta poput dodirivanja i sl. Nije se radilo o prijavi vezanoj za profesora, no važno je da studenti znaju kome se mogu obratiti za pomoć ako se nađu u takvoj situaciji. Andrea Horvat iz Komisije kaže da oni organiziraju edukativne tribine putem kojih osvještavaju studente o važnosti tog problema i prijave.
"Kako nismo tijelo koje može poduzimati nekakve pravne korake, smatramo da je sukus našeg posla upravo edukacija studentske, akademske, ali i šire populacije o važnosti prepoznavanja i prijavljivanja takvog nasilja", kaže Horvat.
Ističe kako im je cilj stvoriti dobru komunikaciju s onima koji mogu žrtvama pružiti fizičku i pravnu zaštitu. Prema potrebi upućuju napadnute ili uznemiravane studentice i studente Upravi, prodekanici za nastavu i studente, policiji ili pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Ostali fakulteti na Sveučilištu nemaju ovakva posebno formirana tijela pa tako studenti često ne znaju kome se mogu obratiti za pomoć. Rad etičkih povjerenstava pojedinih sastavnica Sveučilišta podrazumijeva bavljenje ovom tematikom, a na većinu naših upita uprave fakulteta odgovaraju da nikad nisu zaprimili prijave o seksualnom uznemiravanju studenata. Maja Mamula ipak govori kako je imala zabilježene slučajeve kada su joj se javljali članovi etičkih povjerenstava jer nisu znali što učiniti kada dođe do prijave.
Kazne do 350.000 kuna i godine zatvora, ali je pravosuđe sporo
Osobe koje odluče prijaviti uznemiravanje već su napravile velik korak. Priznati proživljeno iskustvo i artikulirati ga nekoj osobi od povjerenja nije lako. Žrtvi je često teško posložiti cijeli događaj u glavi i zato je važno da se obrate stručnjacima i ustanovama koje će ih uputiti što učiniti dalje i koje su im opcije. Članice Ženske sobe koje se bore za seksualna prava žena, kažu da vjeruju svakoj žrtvi koja im se obrati te ne preispituju istinitost slučaja, nego pružaju prostor sigurnosti žrtvi kako bi ona shvatila što se zapravo dogodilo. Svaku žrtvu motiviraju na prijavu, ali ona sama odlučuje što želi učiniti. Nasilje i uznemiravanje prijavljuju se policiji ili državnom odvjetništvu.
Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova, počinitelju seksualnog uznemiravanja mogu biti propisane prekršajne sankcije koje se kreću u iznosu od 5000 kuna do 350.000 kuna, a prema Kaznenom zakonu i zatvor do jedne godine. Problem hrvatskog pravosuđa sporost je rješavanja takvih slučajeva i premale sankcije. Žrtve bi dobile poticaj da više prijavljuju svako uznemiravanje kada bi nasilnici bili adekvatno kažnjeni.
