Foto: Matea Petrović/Global

Nova turistička sezona samo što nije počela. Dok fakulteti svoja vrata uskoro zatvaraju, studenti već polako kreću u potragu za sezonskim poslovima. Svi imaju realna očekivanja: poštena plaća, sređen smještaj i plaćeni obroci, ali u većini slučajeva nije tako. Studenti su postali predmet izrabljivanja i zavlačenja jer poslodavci često zaobilaze njihova prava.

Kako bi se tomu stalo na kraj, Hrvatski studentski zbor već godinama pokušava promijeniti Pravilnik o posredovanju pri zapošljavanju te uvesti novi Zakon o obavljanju studentskih poslova kojim će točno biti definirana radna prava studenata. Predsjednik Hrvatskog studentskog zbora Stjepan Ćurčić tvrdi da nisu zadovoljni dinamikom kojom se sve razvija jer su dosad probijani svi najavljivani rokovi.

Zakon se nedavno napokon našao na dnevnom redu Vlade te je upućen u Sabor, a njegovo izglasavanje prije ljeta mnogim mladima od presudne je važnosti.

‘Nama je bitan’

Članovi Zbora inače aktivno provode kampanju pod nazivom #namajebitan na društvenim mrežama i medijima kako bi informirali studente i zainteresiranu javnost o svim pozitivnim promjenama koje donosi novi Zakon.

“Možda je najvažnija promjena omogućavanje prava na rad preko Student servisa svim studentima koji nisu u radnom odnosu. Zatim, uvodi se odgovornost za isplatu plaća, jasnije su definirane obveze poslodavaca i posrednika, student će imati pravo na minimalnu satnicu, povećanje satnice za rad vikendom i blagdanima. Uvodi se digitalizacija sustava, zaštita radnika i studenata”, govori Ćurčić.

Zaposlenost studenata zasad nije toliko velika, a Ćurčić smatra da je teško procijeniti hoće li se ona povećati jer o većem zapošljavanju ovisi gospodarska situacija i ponuda radnih mjesta.

‘Gazda je bio prilično neugodan čovjek. Sve je za šankom naplaćivao i tako većinu bakšiša uzimao sebi uz izgovor da mu iz SC-a još nisu poslali naše ugovore pa nama ne smije dati da baratamo novcem’, kaže Domagoj Knežević, student iz Rijeke

Studentica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu Tiana Sopek svoju prvu sezonu odlučila je odraditi u glavnom gradu, osjećajući se još nespremnom za odlazak “na more”. Zaposlila se u jednoj prodavaonici gdje je odrađivala težak fizički posao, ali plaću nije dobila sljedeća dva mjeseca. Još je veći problem nastao kada je zvala Studentski centar i Upravu prodavaonice u kojoj je radila, a oni su na sve njezine upite odgovarali s “nismo mi, oni su” i tako krivili jedni druge za neisplatu. Ove godine čeka je posao animatora u jednom turističkom kampu za koji je prošla audiciju. Tiana se ne nada velikim promjenama od novog Zakona.

“Nikoga nije previše briga što i kako radimo te jesmo li za to plaćeni. Mnogi od nas moraju raditi da bi uopće imali za hranu i smještaj tijekom studiranja, a onda se nađemo u situaciji da ‘crnčimo’ za satnicu koja je premala ili za plaću koju ne dobijemo na vrijeme ili ne dobijemo uopće”, razočarano govori Tiana.

Za odlazak na sezonu dogovorili su se i studenti iz Rijeke, Domagoj Knežević i Kristina Stanić. Posao su prošle godine dobili u konobi na otoku Krku, ali se ispostavilo da su obećani uvjeti bili sve samo ne kakvi su obećani.

“Obećali su nam normalan smještaj, međutim dobili smo neki prljav podrum. Kreveti su bili loši, sve je bilo puno paučine i prašine, a uz to je bio udaljen 20 minuta uzbrdo”, priča Domagoj. Osim toga, radno vrijeme im je bilo dulje nego što je trebalo biti, a prekovremeni sati im nisu bili isplaćeni.

Izbačeni na cestu

“Gazda je bio poprilično neugodan čovjek. On je sve za šankom naplaćivao i tako većinu bakšiša uzimao sebi s izgovorom da mu iz SC-a još nisu poslali naše ugovore pa nama ne smije dati da baratamo novcem”, dodaje Domagoj.

Iz SC-a su im odgovorili da su oni ugovore još davno poslali i da ne znaju o čemu je riječ. Na kraju su shvatili da ih je poslodavac držao tih nekoliko dana dok nisu došli pravi konobari koje je mislio zaposliti za sezonu.

“Držao nas je bez ugovora dok nisu cure došle konobariti. Zatim nas je iselio iz podruma da se cure mogu smjestiti, zbog čega smo djevojka i ja završili na cesti i dva sata čekali na suncu njezine rođake koji žive na Krku da dođu po nas”, kaže Domagoj. Poslodavac im je svakome dao 200 kuna na ruke za to što su radili, a to je bilo mnogo manje od obećane satnice. S obzirom na to da SC-u nije bilo ništa jasno, a Domagoju i Kristini je bilo dosta svega, nisu dalje ništa poduzimali.

Budućnost ostaje na mladim ljudima. Na korak smo do donošenja novog Zakona koji bi mogao promijeniti rad studentskih poslova, a brzina te procedure pokazat će koliko je našim političarima stalo zadržati te mlade u državi.