Foto: Pixabay

Iako je sastanak Trumpa i Kim Jong-Una koji je održan 12. lipnja u Singapuru prošao u pozitivnom ozračju, najteži dio tek slijedi, a to je implementacija dogovora i daljnja uspostava dijaloga.

Susret dvaju lidera nesumnjivo je povijesan i značajan, međutim dr. sc. Branimir Vidmarović, politički analitičar i stručnjak za međunarodne odnose, tvrdi da je ovaj summit “preuveličan, s obzirom da nije napravljen nacrt rješavanja svih gorućih problema, te da se radi o priredbi od koje koristi imaju obje strane”. Unatoč tome, nastavlja Vidmarović, summit je ipak donio pozitivan rezultat.

Više koristi za Sjevernu Koreju

“Dobro je to što su se čelnici dogovorili da će nastaviti sa sastancima i razgovorima na razini visokih dužnosnika. Tek tamo će se, doduše, otkriti da su stvari puno teže nego što se čine, i to ne samo implementacija, nego i sama definicija problema, vizija, ciljeva, metoda i vremenskih okvira”, ističe Vidmarović.

Prema njegovu mišljenju, Sjeverna Koreja je imala nešto više koristi od ovog sastanka. Kim Jong-Un se nametnuo kao legitimni vođa legitimne zemlje i de facto mu je priznat nuklearni status, te je izašao iz izolacije i postao međunarodni sugovornik. To mu daje prednost i u komunikaciji s Južnom Korejom, budući da će normalizacija odnosa Sjeverne Koreje i SAD-a, makar i deklarativna, potaknuti južnokorejskog predsjednika na mjere humanitarne i novčane pomoći te ukidanje sankcija Pyongyangu. SAD je pak, od summita imao manje koristi, tvrdi Vidmarović.

Velik iskorak u rješavanju sjevernokorejske krize postignut je tijekom mandata Billa Clintona, no promjenom administracije došlo je do ponovnog zahlađenja odnosa

“Osim što se smanjuje rizik od sjevernokorejskih balističkih projektila, ovo je od koristi isključivo za Trumpa, koji pokazuje i dokazuje svijetu da usprkos kritikama može napraviti dosta težak iskorak u vanjskopolitičkom planu, postati mirotvorac i ispuniti svoje obećanje do kraja”, smatra politički analitičar.

Trump je ovim uspješnim summitom napravio ono što se njegovi prethodnici nisu usudili, no Vidmarović procjenjuje da je, uz ostale čimbenike, veliku ulogu odigrao sretan splet okolnosti. Objašnjava da se poklopilo to što je Kim Jong Un ostvario gotovo sve što je htio u smislu nuklearnog naoružanja i balističkog programa, no sankcije su ga oštetile te navele na okretanje gospodarskom razvoju i obustavljanju testiranja raketa.

Predstoji dug proces

Vidmarović navodi da su se i ranije postizali slični uspjesi glede sjevernokorejskog pitanja, međutim u konačnici kriza nije bila riješena. Primjerice, pod Clintonovom administracijom 1994. godine došlo je do potpisivanja okvirnog sporazuma, koji je bio konkretniji i čak se krenulo s njihovom implementacijom, no dolaskom administracije Georgea Busha mlađeg Sjeverna Koreja je proglašena osovinom zla te je došlo do zastoja u pregovorima.

Govoreći o bliskoj budućnosti odnosa između Sjeverne Koreje i SAD-a, Vidmarović smatra da, iako su najavljeni daljnji susreti i detaljni razgovori glede nuklearizacije, taj proces neće biti brz i lagan. Kim će se vjerojatno prije pregovora o modelima denuklearizacije savjetovati s Kinom i Rusijom, ali i Južnom Korejom.