Foto: Benjamin Mihoci/Global

Samo 42 posto ispitanih zna da se hrvatski premijer zove Andrej Plenković, a velika većina ih ne vjeruje političkim strankama. To su poražavajući rezultati nedavno provedenog istraživanja političke pismenosti učenika srednjih škola, koje su proveli Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Gong, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Centar za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu i Filozofski fakultet u Rijeci u suradnji s GOOD inicijativom.

Usred takvih okolnosti skupina mladih odlučila se na neuobičajeno političko djelovanje. Izradili su plakate koji su osvanuli u četiri hrvatska grada, a čija je glavna poruka da ne postoje ni dobri političari, niti dobre stranke.

Nesigurni pojedinci

Plakati i mrežna stranica nepostoji.net, na koju plakati upućuju, pojavili su se u doba kampanje za lokalne izbore održane prošlog mjeseca. Grupa koja stoji iza njih postoji od prošle godine, zove se Libertarijanska ljevica, a ovo im je bila prva akcija ovakvih razmjera. Osim u Zagrebu, plakate su polijepili u Rijeci, Krapini, i Varaždinu. Napravili su i Discord server, koji trenutačno okuplja gotovo stotinu članova, ljude bliskih ideoloških stavova. Umjesto postojećeg sustava reprezentativne demokracije, predlažu alternativu – izravnu demokraciju i libertarijanski socijalizam.

Politolog i profesor Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Sarajevu Elvis Fejzić razlog za pojavu takvih grupa vidi u negativnim učincima neoliberalne politike u sferi društva, politike i ekonomije. Riječ je o pokušaju kreiranja adekvatnoga političkog odgovora, odnosno alternativnog koncepta politike u doba hiperkapitalizma i hiperglobalizacije, naveo je Fejzić.

“Vjeruje se da politike nove desnice, tržišnog fundamentalizma i strukturalnog prilagođavanja dehumaniziraju egzistenciju građana i slabe njihov harmoničan odnos sa širom društvenom zajednicom, pri čemu se tako atomizirani pojedinci osjećaju nesigurno i skloni su recepciji radikalnih ideoloških svjetonazora i političkih projekata”, objasnio je profesor Fejzić. Za ovaj oblik alternativne politike, Fejzić kaže da ima antipolitičke atribucije jer detronizira značenje političkih institucija i izborne procedure u sferu praktične politike.

Plakati i mrežna stranica nepostoji.net, na koju plakati upućuju, pojavili su se u vrijeme kampanje za lokalne izbore

“Spomenutim zagovornicima alternativne politike posebno su privlačne ideje kolektivističkog ili tradicionalnog anarhizma, unutar kojih se zagovara ukidanje kapitalistički koncipirane države i vlasti, pravedna razmjena i trgovina, sindikalno-štrajkačka aktivnost, uvođenje kolektivnog vlasništva i nastanak komunalnih zajednica zasnovanih na uzajamnoj pomoći”, dodao je Fejzić.

Trojica suosnivača grupe otkrila su da je broj njihovih članova nakon te antikampanje s izvornih pet porastao na dvadesetak ljudi. Mnogi od njih su u doticaj s tim idejama došli putem interneta, prije svega na društvenoj mreži Reddit. Mahom je riječ o studentima, no rekli su da imaju i zaposlenih članova, a većina ih dolazi s područja sjeverne Hrvatske ili Rijeke. Iako im mladi nisu ciljana skupina, priznali su da ponekad imaju problem sa starijim ljudima.

“Znaju doći s jako specifičnim idejama, imaju neke koncepcije iz prošle ere. Drukčije interpretiraju tekstove ili idu u nekakve ekstreme nekompatibilne s nama, recimo neke lenjinističke tendencije zbog kojih dolaze u sukob s nama”, pojasnio je student matematike Karlo.

Parlamentarizam nije opcija

Student računarstva Mislav vidi problem i u tradicionalnoj koncepciji socijalizma, koju neki ljudi u nas imaju zbog društvenog uređenja Jugoslavije.

“Ono što nas razlikuje od toga jest u tome da se mi ne zauzimamo za postojanje neke snažne države kojom upravlja jedna centralizirana, snažna partija”, istaknuo je Mislav. Međutim, to što se ne zauzimaju za snažnu državu, ne znači da ih zanima povratak na, kako su kazali, srednjovjekovni komunalni sustav, gdje svako selo radi za sebe pa nema zajedničkog planiranja između atomiziranih jedinica.

“Ono što mi zapravo pokušavamo graditi su demokratske strukture izvan ovih državnih, koje bi bile zasebne i koje bi postupno državnu moć preuzimale na sebe”, objasnio je Mislav.

Članovi grupe Libertarijanska ljevica u političkom procesu, osim možda nekom antikampanjom, ne namjeravaju sudjelovati.

Ova grupa ne brani svojim članovima da sudjeluju u drugim skupinama i organizacijama – pa čak ni u političkim strankama, protiv kojih je ova antikampanja i bila usmjerena. Takav stav objasnili su pragmatičnošću.

“Koliko god političke stranke bile nemoćne u realizaciji promjena, one znaju skupljati ljude koji se barem malo više posvete politici pa su one uvijek potencijalni izvor novih članova”, objasnio je Karlo. Cilj im je bio zainteresirati ljude da dođu na Discord i da se raspitaju za više. U političkom procesu, osim možda nekom antikampanjom, ne namjeravaju sudjelovati.

“Sudjelovanje u tim procesima unazadilo bi naše mogućnosti za agitaciju i za naš rad. Te stvari koje bismo mi potencijalno mogli učiniti kroz parlamentarizam, za to već postoje stranke poput Možemo! koje to već rade. Mi gradimo pokret i alternativnu političku opciju”, istaknuo je Arian, koji je upravo završio srednju školu za medicinskog tehničara.

Anarhizam bez trijumfa

Kritike koje je grupa uputila predstavničkoj demokraciji, komentirao je profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Domagoj Vujeva. Za samu podršku kapitala političkim akterima kazao je da nije sporna, budući da u njihovim programima različiti pojedinci ili grupe prepoznaju vlastite vrijednosti i interese, ali je problem kada se ta podrška pretvori u dug koji se na nezakonite načine vraća nakon izbora. No sigurno se ne može reći da politički uspjeh ovisi o podršci kapitala, a ne birača, kazao je Vujeva.

“Tvrdnja načelno predstavlja pojednostavljeno generaliziranje, koje odražava opasan stav ‘svi su oni isti’ i tako pridonosi onome što je potrebno izbjeći, a to je politička pasivizacija građana i njihova nezainteresiranost za politiku”, rekao je Vujeva. Neke nepoželjne pojave, poput stvaranja jaza između vodeće elite i članstva u strankama, moguće je izbjeći ili ublažiti omogućavanjem veće participacije članova u donošenja važnijih odluka i transparentnijim načinima odlučivanja. Za predstavničku je demokraciju Vujeva dodao da je nedvojbeno elitistička, ali da su takvi i svi drugi oblici vladavine primjereni modernom društvu, kao i većina onih koji su ikad postojali.

“Predstavnička demokracija jedina jamči političku odgovornost ‘elite’ građanima, to jest stvarnu mogućnost smjenjivanja ‘elite’ ovisno o volji građana”, istaknuo je Vujeva.

“Ne čudi zbog čega još nigdje nije trijumfirao izvaninstitucionalni projekt anarhističke politike, koji je po sebi distanciran od osvajanja vlasti i parlamentarne vladavine, zbog čega predstavlja samo jedan idealistički koncept politike”, zaključio je politolog Elvis Fejzić

Za izravnu demokraciju rekao je da je zamisliva i izvediva, ali ne i poželjna.

“Neprimjerenost neposredne demokracije modernim uvjetima ne proizlazi iz teritorijalne veličine nacionalnih država ili njihova brojnog stanovništva, kako se često navodi, nego iz naravi modernih društava, čiji članovi nemaju vremena baviti se politikom. Oni moraju raditi da bi preživjeli, za razliku od antičkih građana koji su imali robove, ali i zato što su moderna društva, za razliku od antičkih zajednica, u sebi interesno, kulturno, svjetonazorski, religijski i na druge načine heterogena. Iz tih razloga bavljenje politikom povjeravamo onima kojima je to osnovna djelatnost, uz mogućnost da ih smijenimo, i koji su sposobniji procijeniti te ostvariti opće dobro nego građani, koji su okrenuti svojim partikularnim interesima. To su glavni argumenti koje su u prilog predstavničkoj vladavini ponudili autori koji su je potkraj 18. stoljeća teorijski osmislili i snažno zagovarali nasuprot neposrednoj demokraciji, prije svega Emmanuel Joseph Sieyès u Francuskoj i James Madison u SAD-u”, detaljno je pojasnio Vujeva.

Premda za koncept alternativne politike Fejzić smatra da je vrijedan pozornosti i predstavlja značajnu kritiku službene politike i predstavničke demokracije, dodaje da je ograničen različitim kontradikcijama.

“Ne čudi zbog čega još nigdje nije trijumfirao izvaninstitucionalni projekt anarhističke politike, koji je po sebi distanciran od osvajanja vlasti i parlamentarne vladavine, zbog čega predstavlja samo jedan idealistički koncept politike, barem u postojećem političkom kontekstu, unutar kojeg dominiraju moćni politički lobiji i korporacijski interesi”, zaključio je Fejzić.

Mladi o anarhizmu

Robert Brkić:
Plakate u Zagrebu nisam vidio niti sam posjećivao tu stranicu. Za anarhizam mislim da je bezvlađe ili stanje bez vlasti koje karakterizira visok stupanj nereda, nasilja i neuređenosti. Na lokalnim izborima sam glasao i u prvom i u drugom krugu.

David Levatić:
U Varaždinu sam vidio nekolicinu tih plakata, no nisam na njih obraćao pozornost pa nisam niti posjetio stranicu. Što se tiče anarhizma, odredio bih ga kao sustav bezvlašća, u političkom smislu, te kao nekakav eventualni otpor nametnutom autoritetu. Na lokalnim sam izborima glasovao.

Andrea Mlinarić:
Te plakate nisam vidjela nigdje u svom gradu i nisam posjetila tu stranicu. Za anarhizam sam samo čula, ali ne znam i točno značenje pojma. Glasovala sam na lokalnim izborima.

Korijeni libertarijanskog socijalizma

Profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Luka Bogdanić objasnio je da su libertarijanski socijalisti bili jedna od važnijih komponenti Prve internacionale, što ih čini jednom frakcijom anarhista, ali od njih se ipak u nečemu razlikuju.

“Radnički pokret je nešto što je veće i što je prije postojalo neovisno od Marxa i marksizma. U tom je pokretu bilo različitih ideja i manje poznatih autora. Libertarijanski, odnosno slobodarski socijalisti su oni koji su konjugirali ideje Karla Marxa i Friedricha Engelsa s određenim anarhističkim idejama: učenjima Pierre-Josepha Proudhona, Mihaila Bakunina, Petra Kropotkina”, kazao je Bogdanić i dodao da se svi oni slažu, kao anarhisti i marksisti, da je kapital izvor svih nepravdi u svijetu, pogotovo u ondašnjem svijetu 19. stoljeća, ali, dakako, i danas.

Načelno se slažu s Marxovom doktrinom kritike političke ekonomije, to jest, pojednostavljeno da kapital treba vratiti zajednici. Međutim, pitanje je bilo kako to provesti.

“Prema njima je najjednostavnije vratiti kapital u ruke čovječanstva tako da se on ne vrati u ruke države i u ruke politike. Dakle, oduzeti kapital privilegiranim klasama tako da on ne bude ponovo oduzet zajednici. Možemo reći da ih to odbijanje države, odnosno odbijanje marksističke teorije o postupnom odumiranju države, razlikuje od marksista i komunista i u tom su djelu oni apsolutno bliski učenjima anarhista”, zaključio je Bogdanić.

Dok s jedne strane tradicionalna socijaldemokracija pa i komunisti ističu ulogu države u procesu transformacije društvenih odnosa, libertarijanski socijalisti stavljaju naglasak na sam proces, odnosno stavljaju taj proces u ruke samih društvenih snaga da bi se mogao provoditi odozdo prema gore, ustvrdio je Bogdanić.