Gen Z. Naziv je to nezavisne liste za europarlamentarne izbore koju je osnovala Nina Skočak, politologinja, novinarka i influencerica. Na listi su, kao što i samo ime kaže, samo mladi. I to mladi koji su u samo dva tjedna uspjeli skupiti čak 8500 potpisa kako bi se uopće mogli kandidirati. To je 3500 potpisa više no što je trebalo. Lista se zalaže za interese mladih poput stambene politike i veću mobilizaciju mladih u politici, održivu ekonomiju, digitalno društvo te ženska prava. Jedan od 12 kandidata je i Ante Petrović, mladi politolog koji je ujedno i najmlađi kandidat na Gen Z listi. Ante je Slavonac rodom iz Vinkovaca koji je prošle godine vinkovačke lampe zamijenio svjetlima velegrada. U Zagreb je došao studirati. Od 16. godine bavi se aktivizmom, a u slobodno vrijeme volontira u dvjema nevladinim organizacijama - Are You Syrious te u Inicijativi mladih za ljudska prava (YIHR).
Ante, kako to da si odlučio postati dio liste i tako se početi bavit politikom?
Meni je to bio nekakav logički slijed događaja, samo nisam očekivao da ću krenut odmah na prvoj godini studiranja. Nina i ja smo se upoznali u studenom na promociji knjige jedne novinarke, ali još nismo uopće razgovarali o listi. No, u veljači sam dobio poziv jedne dobre kolegice koja me pitala hoću li se pridružiti njoj i Nini u stvaranju nove nezavisne liste. Nakon razgovara s Ninom, jako mi se svidjela ideja i pristao sam. Naravno, bilo mi je bitno da je to nezavisna lista te da zastupa moje ideje i razmišljanja.
Kako ti pridonosiš listi GenZ?
Osim što sam najmlađi, naravno da pridonosim i svojim razmišljanjima. Kad smo izrađivali program svi smo zajedno sudjelovali, ja sam imao svoje perspektive i stvari koje mislim da su bitne. Na listi imamo pravnike, politologe, novinare, IT-jevce,... Moja funkcija je zastupati listu, stajati iza svega što kažemo i vjerovat da možemo uspjet. Nisu nam bitni mandati, nama je bitna ideja koju smo postavili i da smo motivirali mlade ljude, koji su nam se i javili s mnogim pitanjima i porukama podrške.
Skupili ste više od 8000 potpisa. Opiši mi taj put – jesi li bilo skeptičan ili je sve išlo glatko?
Kad smo krenuli skupljat potpise prva dva dana sve je išlo dosta brzo, ali nakon toga sam postao malo skeptičan jer je početni zamah usporio. Iako su nam stvarno svi pomagali na putu, sve je dosta dugo trajalo. Kad smo dan prije predaje potpisa krenuli brojati i došli do 5000 potpisa svi smo odahnuli. Nastavili smo brojati pa tako došli do 6000, 7000 i na kraju 8500. Nismo mogli vjerovati, bio je stvarno nestvaran osjećaj.
Bio si u Saboru i nosio potpise. Kakav je bio osjećaj?
Nisam uopće bio pod stresom, dapače. To mi je bio prvi put da sam u Saboru. Bilo je jako uzbudljivo te je to bio vrlo poseban trenutak za mene jer sam tada postao politički aktivna osoba, odnosno osoba koja participira u političkom životu i to s one druge strane, ne samo kao glasač. Puno ponosa, sreće i uspjeha jer smo uspjeli doći do tamo, do Sabora koji je jedna od najvažnijih institucija u Hrvatskoj.
Kako je bilo sjediti s ostalim političarima u Saboru?
Dok smo sjedili u kafiću dolazili su brojni etablirani političari sa svojim listama. Mogu reći da sam osjetio razočaranje jer se vidi da se na nas mlade ne stavlja fokus s obzirom na to da smo uistinu bili jedini u tom saborskom kafiću ispod 30 godina.
S obzirom na to da si najmlađi kandidat na listi, jesu li te ljudi kritizirali da si premlad ili nedovoljno kvalificiran?
Nije se događalo direktno, nego najviše na društvenim mrežama. Kako je Nina aktivna u tom svijetu uvijek znaju dolaziti negativni komentari ispod njezinih objava poput "Što ti znaš o politici", gdje pritom zaboravljaju da je ona politologinja i novinarka te magistrirala u Bruxellesu. Ja sam u moru pozitivnih komentara, naravno, dobio i negativne. Bila je jedna Reddit rasprava gdje je netko usporedio moje inicijale (A.P.) s aktualnim premijerom Hrvatske u negativnom kontekstu. To je meni bilo smiješno, ali u isto vrijeme zabrinjavajuće da se moji inicijali mogu upotrijebiti na takav način.
Također, često se dovodi u pitanje moja stručnost, primjerice otkud meni staž i iskustvo, što je potpuno legitimno pitati. No, zašto se onda takva pitanja ne postavljaju ostalim kandidatima za europski parlament, primjerice Karlu Ressleru koji je bio mlad kao i ja, ali nitko nije dovodio u pitanje njegovu stručnost. Moje znanje je vidljivo u mojoj biografiji i prijašnjem radu te se nadam da će ljudi prvo to uzeti u obzir, a onda komentirati.
Iako nemaš završenu prvu godinu fakulteta, vjerojatno ti je donijela određene prednosti.
Definitivno mi je pružila nova poznanstva i nove prilike jer kad dolaziš iz manje sredine poput Vinkovaca nemaš mnogo mogućnosti. Tamo nema nevladinih organizacija, Erasmus+ projekata i općenito nema prilike da netko uspije doći do ovakve pozicije u politici. Studij politologije mi nije otkrio ništa revolucionarno zasad no dobio sam priliku da kažem da sam student određenog fakulteta što puno znači kad se odlučiš baviti politikom.
Posvećuješ li trenutno više pažnje fakultetu ili izborima ili držiš balans?
Obrazovanje je meni, naravno, vrlo bitno, ali u ovom trenutku sam fakultet prebacio u drugi plan te sam ostavio ispite za ljetni rok. Fokusiram se na listu i da dobro odradim svoj posao jer smatram da je ovo prilika života te bi bila glupa odluka da ju propustim zbog ispita iz nekog kolegija kojeg uvijek imam mogućnost riješiti na predstojećim rokovima. Kad završe izbori, završit ću i ja faks u stilu.
Imaš li poruku koju bi poslao mladima u Hrvatskoj?
Duboko vjerujem u činjenicu da na mladima svijet ostaje. Mladi moraju biti u politici jer stariji političari od 50, 60 godina ne mogu iz prve ruke znati kako određene stvari poput umjetne inteligencije utječu na našu generaciju. Isto tako, problemi s mentalnim zdravljem, stambenom krizom i obrazovanjem te općenito neke aktualne teme jer se naš svijet iz dana u dan mijenja. Moja poruka za mlade je da 9. lipnja izađu na izbore i glasaju za onoga za koga oni smatraju da će im pružiti sve što im treba, a što samo oni znaju. Mi smo na izborima ove godine da pokažemo svima da i Hrvatska može u Europski parlament poslati mlade ljude koji žele raditi i koji su voljni mijenjati stvari na bolje.
