Foto: Pixabay

Domaćinstvo je nekoć bilo sastavni dio osnovnoškolskog kurikuluma, ali u školama ga u obliku obveznog predmeta nema već više od 30 godina. Ipak, u nekoliko škola u Hrvatskoj ono je ponovno zaživjelo i to kao izvannastavna aktivnost. Jedan takav primjer je Osnovna škola Malinska – Dubašnica na otoku Krku.

Polovina učenika na uvodnom satu

“Nadahnula su me djeca ili, bolje rečeno, njihova praznina u znanju o realnom životu. Učenik vam kaže da ne zna napraviti sendvič, narezati salamu ili kruh, već je gladan dok mama ne dođe kući”, kaže učiteljica Anamarija Čubranić koja Domaćinstvo kao izvannastavnu aktivnost drži već nekoliko godina.

To je bio razlog zašto se odlučila okušati u tome, a kako kaže, od ravnateljice škole i roditelja, dobila je potpunu podršku.

Blaženka Divjak kaže da su ona i brat sve poslove u kući naučili obavljati zahvaljujući roditeljima, Od kuhanja i spremanja do radova izvan kuće

“Namirnice smo nabavljali na različite načine, a ponekad su i roditelji spremno uskočili i poslali potrebno te smo išli u trgovinu svi zajedno. Na taj smo način učili i o financijama”, tvrdi Čubranić.

U Osnovnoj školi Ivan Lacković Croata u općini Kalinovac na sjeveru Hrvatske također se uči šivati, kuhati i prati suđe.

“Kada sam predstavila rad i program Domaćinstva od petog do osmog razreda, odaziv je bio strašan. Polovina učenika viših razreda došla je na prvi uvodni sat”, ističe učiteljica Mirjana Danček.

Učiteljica poučava iz iskustva

“Najviše im se sviđa odlazak na terensku nastavu. Brali smo maslačak, bagrem, bazgu i od njih pravili sok. Odlazili smo u poslijepodnevnim satima, dakle, privatno. Nikad nije bilo nikakvih problema na našim putovanjima biciklima”, objašnjava Danček.

Zanimljivo je da je upravo predmet Domaćinstvo potaknuo da učenici Osnovne škole Ivan Lacković Croata masovno upisuju srednju kuharsku školu. Učiteljica Danček i sama je nekad pohađala predmet Domaćinstvo. Peti, šesti i sedmi razred bili su joj ispunjeni pranjem suđa, šivanjem gumba, ali i pletenjem vune.

uče šivati, kuhati i prati suđe, a učenicima je najdraža terenska nastava

“Nikome tada nije palo na pamet da misli da djecu netko iskorištava, muči ili tlači”, napominje učiteljica.

Slično razmišlja i bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak koja kaže da su ona i brat sve poslove u kući naučili obavljati zahvaljujući roditeljima. Od kuhanja i spremanja do izrade malih artefakata i radova izvan kuće. Pritom nisu razlikovali takozvane ženske i muške poslove, ističe Divjak.

Studenti nisu spremni za samostalan život

Divjak smatra da svaki predmet koji se izvodi tako da uvažava autentični kontekst, potiče djecu na samostalni rad i istraživanje te doprinosi kvalitetnom odrastanju.

“Ima puno prijedloga za nove predmete, ali zapravo naglasak treba biti na promjeni metoda učenja i poučavanja. Roditelji trebaju više vremena kvalitetno provoditi s djecom pa i u kuhinju, pospremanju, modeliranju, šivanju i slično. Ne može se sve prebacivati na školu, posebno ako se radi o vještinama potrebnima u svakodnevnom životu”, napominje Divjak.

Huffington Post je 2013. godine proveo istraživanje koje je pokazalo da tri četvrtine ispitanih studenata nije znalo skuhati jaje, a čak 50 posto njih ne zna pripremiti pire krumpir ili rižu. Također, Saclà, talijanska tvrtka koja se bavi proizvodnjom umaka za tjesteninu, objavila je da 73 posto ispitanika ne zna pripremiti zdrav obrok, a tri četvrtine studenata živi na grickalicama. Stoga većina njih nije sposobna za samostalni život bez roditelja.

Studenti podržavaju uvođenje domaćinstva

Za potrebe članka provedena je i kratka anketa putem Facebook grupa namijenjenih zagrebačkim studentima o tome koliko su vični kuhanju, šivanju ili pak sadnji biljaka. Samo dva posto ispitanika ne zna skuhati jaje, a čak 47 posto zna šivati. Vještinom peglanja može se pohvaliti njih 92 posto, a nešto manje, njih 77 posto zna zasaditi cvijeće ili  drugu biljku. Ipak šivanje im ne ide toliko od ruke te više od polovice ispitanih studenata to ne zna. Njih 87 posto odgovorilo je da domaćinstvo treba postati obavezan predmet u školama, a ovo su neka od objašnjenja:

To je dio opće kulture, ali i nešto što bi nam koristilo u životu općenito, da postanemo samostalniji, da ne tražimo za svaku sitnicu tuđu pomoć, već da se pobrinemo sami za sebe”.

Mislim da je na roditeljima da ne razmaze djecu. Tako nećemo imati studente s 20 i više godina koji ne znaju oprati rublje ili suđe, pomesti pod, obrisati prašinu i slično”.

“Svi podrazumijevaju da se treba znati kuhati, šivati, peglati i prati odjeću, a kako da to naučimo ako nam nitko nije pokazao“.

“Nemaju svi jednake uvjete u odrastanju da se na jednako kvalitetan način osamostale. Ovim predmetom bi se lakše došlo do korisnih savjeta za svakodnevni život“.