FOTO: Neva Žganec/Global

Trećina maturanata smatra da homoseksualne osobe ne bi trebale javno istupati jer loše utječu na mlade te da je homoseksualnost poremećaj ili bolest. Petina misli da homoseksualnim osobama treba zabraniti rad s djecom, a 40 posto njih je protiv toga da homoseksualne osobe posvajaju. To je pokazalo istraživanje koje su proveli Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, Centar za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu, Filozofski fakultet u Rijeci te GONG.

Potrebna je edukacija

“Iako je ova trećina poboljšanje u odnosu prema odgovorima mladih u prošlosti, to je velik postotak, a glavni razlog za to su tradicionalni stavovi i nedostatak edukacije”, kazali su iz udruge Zagreb Pride. Objasnili su da je najveći problem što se u školama o homoseksualnosti malo govori, a često je i to oblikovano neznanstveno i neprimjereno.

“Kada se, na primjer, na satu glazbene umjetnosti uči o glazbeniku Čajkovskom, bilo bi dobro da se spomene da je bio homoseksualac, kao što se za heteroseksualne osobe piše da su bile u braku”, predložili su iz udruge.

‘Osjećam se zdravo, funkcioniram normalno i samostalno te nemam potrebu ići na kojekakvo liječenje’, poručila je studentica Tara

Uz uvođenje građanskog ili zdravstvenog odgoja, sadržaje bi trebalo uvoditi u međupredmetne teme. Na lanjskoj Povorci ponosa ipak su uočili mnogo srednjoškolaca i srednjoškolki, što je pozitivan pomak.

“Dobro je to što mladi sve prije ‘izlaze iz ormara’, a to je svakako utjecaj sve veće zastupljenosti homoseksualnosti u serijama i filmovima, ali i na društvenim mrežama”, zaključili su iz Zagreb Pridea.

‘Ako prijavim nasilje, moj život postat će pakao’

Ipak, “izaći iz ormara” nije lako i predstoji mu dugotrajan proces razmišljanja i preispitivanja.

“Roditelji su i danas, nakon tri godine otkako sam im rekao, razočarani, prijete mi i vrijeđaju, a to pogoršava stanje jer je bilo poprilično teško izaći iz ormara”, kazao je 20-godišnjak koji je želio ostati anoniman.

Dolazi iz malog sela gdje se, prema njegovim riječima, svi znaju, a srednju je školu upisao u Zagrebu u nadi da će tamo biti bolje prihvaćen. Najteže mu je bilo kada je zbog svoje seksualnosti izgubio prijatelje, a kada se u školi pročulo da je homoseksualac, bojao se ići u školu.

‘Kada sam nasilje išao prijaviti stručnoj službi, njihovo je rješenje bilo da se nazovu moji roditelji i da im se sve kaže, uključujući moju seksualnost’, rekao je 20-godišnjak koji je izašao iz ormara

“Ipak sam otišao i taj su me dan istukli. Kada sam to išao prijaviti stručnoj službi, njihovo je rješenje bilo da se nazovu moji roditelji i da im se sve kaže, uključujući moju seksualnost. Znao sam da ako na to pristanem, moj život kod kuće postat će pakao”, objasnio je mladić koji “klasični balkanski mentalitet” smatra glavnim i odgovornim za poražavajuće rezultate istraživanja. Međutim, kada bi se u škole uvele teme seksualnosti, rekao je da bi nastao “raspašoj”.

“Primarno bi roditelji digli paniku, zatim ima podosta profesora s istim predrasudama koji od LGBTQ+ osoba zahtijevaju više ili im daju niže ocjene”, napomenuo je i dodao da se nada da će u budućnosti biti bolje jer mu je već dosta skrivanja, predrasuda, paljenja zastava i tučnjava.

Zadiranje u tuđe živote

“To da mnogi seksualni odgoj smatraju pukim razgovorom o seksu dokazuje da mladima upravo to treba. Nove generacije treba učiti da poštuju tuđe odluke, razmišljanja i načine života”, kazala je studentica na Građevinskom i arhitektonskom fakultetu u Osijeku Iva Barišić. Iva napominje da su mnogi homoseksualci na vlastitoj koži osjetili kako je to biti osuđivan i zlostavljan a da nisu počinili nikakav zločin, te im se zbog toga divi.

“Neka se ne boje živjeti vlastitim životom jer i dalje postoje dvije trećine mladih koji su spremni prihvatiti svaku različitost“, dodala je i zaključila da je glavni uzrok rezultata istraživanja potreba ljudi da zadiru u tuđe živote, tijela i ljubavne veze.

Studentica na Kemijskom-tehnološkom fakultetu u Splitu Tara Balen također ističe da je mišljenje mladih o homoseksualnosti kao bolesti razlog slabe edukacije jer bi ljudi “trebali biti otvoreni da čuju i nauče”.

“Djeca bi trebala biti bolja od svojih roditelja i naučiti iz njihovih i svojih iskustva jer su od njih naučila da je homoseksualnost pogrešna i ‘bolesna'”, rekla je Tara. Tara je početkom srednje škole “izašla iz ormara”, a objasnila je da se boji zbog toga kako će reagirati okolina.

“Osjećam se zdravo, funkcioniram normalno i samostalno te nemam potrebu ići na kojekakvo liječenje”, poručila je Tara.

Pojava depresije i anksioznosti

“Mlade LGBT osobe na temelju ovih podataka mogu osjetiti nesigurnost, nelagodu, strah da će biti diskriminirani ili izloženi vršnjačkom nasilju”, kazala je psihologinja koja ima iskustva u radu s LGBTQI osobama, mr. spec. Iva Žegura.

To može dovesti, objasnila je, do izbjegavanja stupanja u socijalne odnose i stvaranja kruga prijatelja te izbjegavanja stupanja u emocionalne veze, ali i straha da netko bude prepoznat kao LGBT osoba. Javljaju se i različite posljedice, među kojima su depresivnost, anksioznost, posezanje za psihoaktivnim tvarima, sniženo samopouzdanje i pretjerana tendencija perfekcionizmu.

“Zbog predrasuda homofobije i transfobije mnoge maloljetne LGBT osobe boje se da će, ako se ‘outaju’ svojoj obitelji, biti zbog toga izložene različitim oblicima nasilja. Teško je odrastati u društvu koje nečiji važan dio identiteta poriče, obespravljuje i omalovažava”, naglasila je Žegura.

Omogućeno posvajanje 

Upravni sud u Zagrebu je potkraj travnja u slučaju Mladena Kožića i Ive Šegote odlučio da osobe koje su sklopile životno partnerstvo, odnosno zajednice istospolnih osoba, ne smiju biti diskriminirane u procesu posvojenja.

“Istraživanja su pokazala da nema osjetnih razlika u ishodima djece koja odrastaju u obiteljima s homoseksualnim i onima koji odrastaju s heteroseksualnim roditeljima”, kazao je homoseksualni student i volonter udruge Iskorak. Napomenuo je da djeca u Hrvatskoj zaslužuju biti zaštićena i treba im se omogućiti zdrava i kvalitetna okolina za odrastanje.

“Mladen i Ivo primjer su divnog para koji ni po čemu nisu drukčiji od heteroseksualnog para, osim što su u pitanju dva muškarca”, zaključio je.