FOTO: PIXABAY

U zatvorima završavaju ljudi koji počine zločine i svojim djelima opasnost su ostatku društva. Najteže zločine pak obično čine oni koji su imali teškoća u djetinjstvu, oni koje okolina nije prihvatila i koji nemaju baš najbolji moralni kompas. Global je razgovarao s dvije mlađe osobe iza rešetaka, a sada su opet suočene s realnim svijetom i odlukama o promjeni ili ustrajanju u svom načinu života.

‘Rođen’ za kriminal

E. Š. je rođen u obitelji oca alkoholičara i majke sa zdravstvenim tegobama. Najstariji brat mu je završio u zatvoru zbog silovanja i ubojstva, a on je s drugim bratom završio u udomiteljskoj obitelji.

“Za vrijeme rata otišao sam s udomiteljskom obitelji u Srbiju jer su oni bili Srbi. Tamo sam bio gotovo 18 godina i upao sam u loše društvo, u kriminalnu organizaciju”, kaže E. Š. i dodaje da je s tim društvom pljačkao banke i bavio se drugim zločinima.

Otkrio nam je da je vidio i ubojstva i nasilje, ali da sam nikad nije tako nešto učinio, do kobnog trenutka zbog kojeg je i završio u zatvoru.

“Udomiteljska obitelj je išla u Australiju, a ja i brat nismo htjeli s njima pa smo se vratili roditeljima u Hrvatsku. Kući sam došao s 18 godina i nastavio s kriminalom, radio sam sve, od krađa pa do prodaje oružja”, priznaje.

E. Š. je u zatvoru bio zbog ubojstva. Dvije godine nakon povratka u Hrvatsku ubio je taksista i završio u zatvoru, a za sobom je ostavio bolesnu majku, oca, brata i trudnu djevojku.

E. Š. je i u zatvoru imao namjeru ubiti drugog zatvorenika, ne zbog nekoliko kuna duga, nego zbog ponosa

“Taj dan sam išao prodati pušku za 3000 kuna, ali čovjek koji ju je htio kupiti nije imao dovoljno novca pa mu je nisam htio prodati, i to je razlog što sam tu večer imao oružje kod sebe”, ističe bivši zatvorenik.

Dok je pokušavao prodati oružje, primijetio je da je u blizini policijski automobil pa se u strahu da ga je kupac “cinkao” policiji, odlučio skriti. Skrivao se cijeli dan. Na kraju je umjesto da ode kući odlučio posjetiti svoju trudnu djevojku pa je uzeo taksi.

“Taksist je započeo razgovor sa mnom i razgovarali smo normalno dok me nije pitao za prezime. Rekao je da govorim čudno i ja sam mu tad rekao prezime svoje udomiteljske obitelji jer sam jednostavno tako navikao. Odmah me je počeo napadati i vrijeđati da sam Srbin”, uzrujano nam govori.

Nesporazum je doveo do fizičkog obračuna u taksiju gdje ga je, prema njegovim riječima, žrtva povukla za jaknu ispod koje je bila skrivena puška, koja je u sukobu opalila i pogodila žrtvu u glavu.

Jeftino ubojstvo

Policijski izvještaji govore malo drukčiju priču, nekoliko je verzija događaja, a naš se sugovornik drži ove verzije. Taksi je otkriven u plamenu, a počinitelj kaže da on to nije učinio i ne zna kako je do toga došlo.

“Kada sam ga upucao, bio sam u šoku, odmah sam izašao iz auta i otrčao kući jer nije bilo daleko, a pušku sam bacio kilometar dalje. U tom mi trenutku nije bilo žao njega nego sam žalio sebe jer sam znao što me čeka”, nerado priznaje.

Policija ga je uhitila odmah drugi dan i našli su mu krv na cipelama, što je potvrdilo, bez ikakve sumnje, njegovu umiješanost u zločin. Bio je osuđen na 30 godina, ali mu je kazna smanjena na 15 zbog toga što je bio mlad, a ubojstvo nije bilo planirano.

Zbog dobrog ponašanja i mnogo pisanih molbi, uspio je izaći iz zatvora nakon deset godina i trenutačno služi dvije godine uvjetne kazne. Dok je bio u zatvoru, propustio je rođenje sina i smrt oca, što ga je jako pogodilo. No i u zatvoru je imao kriminalne namjere: planirao je ubiti drugog zatvorenika jer mu je dugovao nekoliko kuna. I sam je priznao da je razlog za to bio njegov ponos, a ne novac.

FOTO: MARKO JURINEC/PIXSELL

“Imao sam nož u ruci i bio sam ga spreman ubiti, stražar me u tom trenu pozvao i najprije sam mislio da sam uhvaćen, ali mi je onda rekao da mi je netko došao u posjet. Bio sam u šoku jer nisam znao tko bi to mogao biti. A bili su to ljudi iz neke vjerske organizacije i govorili su mi o oprostu. Imao sam osjećaj kao da znaju što sam planirao napraviti i mislio sam u sebi da sam glup jer sam si htio uništiti život za nekoliko kuna”, prisjeća se E. Š.

Ispostavilo se da su njega na taj sastanak pozvali pogreškom jer su on i jedan drugi zatvorenik imali slična imena. Pisao je i pisma žrtvinoj obitelji, ali sve se promijenilo nakon što mu je otac umro jer je tada odlučio prestati kršiti zakon.

“Nisam u zatvoru upoznao niti jednu osobu koja je baš do srži zla i koja se ne može popraviti”, kaže.

Nakon izlaska iz zatvora dobio je ponudu od ljudi iz svoje stare kriminalne organizacije da nastavi s njima surađivati, ali on kaže da ih je odbio.

“Nikad nisam htio reći s kim sam surađivao jer sam poznavao obitelji tih ljudi i nisam htio da oni pate zbog toga”, pravda se E. Š. Sad, na uvjetnoj, pomaže onima kojima je to najpotrebnije i gradi kuće ljudima koji nemaju krov nad glavom.

Remetinec kao noćna mora

S druge strane, bivši zatvorenik D. T. proveo je dva mjeseca u zatvoru zbog preprodaje droge. On smatra da je nevin jer, kako kaže, nije prodavao ulje koje je pravio od marihuane nego ga je davao besplatno i tako liječio ljude.

“Liječio sam sve kojima je to bilo potrebno. Ljudi bi mi samo rekli koliko im ulja treba i ja bih im rekao koliko kilograma marihuane mi treba za tu količinu ulja. Čak ga je i moja bivša žena koristila, a i njezini roditelji, koji su Jehovini svjedoci”, kaže kroz smijeh.

Sebe vidi kao umjetnika, a ne kao dilera, jer se bavi glazbom i grafitima. Ima i svoj studio, a i nekoliko svojih pjesama za koje tvrdi da su “najbolje za ples”. Priznaje da je bio narkoman i da je uzimao razne droge, ali da to već nekoliko godina ne čini i da više ni alkohol ne pije.

D.T. smatra da je bio nepravedno osuđen i da je jedini razlog zbog kojeg nije dulje bio u zatvoru taj što je imao dobrog odvjetnika i dao dosta novca

No marihuanu ipak nije mogao ostaviti, niti je planira ostaviti jer kaže da je konzumira već 20 godina. Iako je u vrlo kratkom roku izgubio oca, sestru, brata i najboljeg prijatelja, a i žena ga je prevarila, ostavila i odvela njihovo dijete, on još ima pozitivan pogled na svijet.

Kaže da planira nastaviti liječiti ljude uljem bez obzira na to što je zbog toga već bio u zatvoru. Smatra da je bio nepravedno osuđen i da je jedini razlog zbog kojeg nije dulje bio u zatvoru taj što je imao dobrog odvjetnika i dao dosta novca, a kaže da ga je policija otkrila jer ga je jedan od njegovih prijatelja izdao. Na dva mjeseca u Remetincu gleda kao na mjesece iz noćne more.

Tvrdi da ih je previše bilo u premalim sobama, da je hrana bila užasna, a higijena upitna jer su im se u sobu slijevale fekalije iz WC-a u ćeliji iznad njihove.

“Tamo ne bih ni životinje stavio. Morali smo se zajedno tuširati, a u sobi gdje smo spavali je bio WC i onda pred svima moraš vršiti nuždu”, prisjeća se. Sada je na slobodi i mora odraditi još 700 sati dobrotvornog rada, a za smirenje svaki dan zapali barem jedan.