Foto: Pexels

U doba pandemije došlo je do spajanja privatnog i poslovnog života. Rad iz udobnosti doma ili kreveta, u pidžami i papučama postao je svakodnevica. Školarci već nešto manje od godinu dana, uz povremene prekide, nastavu slušaju online, a i studenti su od početka pandemije prisiljeni na studiranje od kuće. Međutim, sve se više problema povezuje s internetskom nastavom, a jedan od većih svakako je održavanje koncentracije. Koliko god profesori žele rezultate, manjak koncentracije kod studenata i učenika posljedica je koja se nije mogla izbjeći i za koju treba imati razumijevanja.

Potreban izravni kontakt

Profesorica psihologije i bihevioralno-kognitivna terapeutkinja Ivana Mrgan ističe da su trenutačne socijalne i zdravstvene okolnosti izazovne.

“Izravna socijalna interakcija više je povezana s područjima mozga uključenim u sustav nagrade, odnosno, ljudi su biološki podešeni za izravni kontakt pa je videokomunikacija manje potkrepljujuća”, objašnjava Mrgan.

Studentima zna biti teško zadržati dobru koncentraciju na predavanjima, a prelaskom na online platforme razina koncentracije drastično se smanjuje. Na taj problem upozoravaju razni psiholozi i medicinski stručnjaci, a Mrgan napominje da mnoštvo videointerakcija koje zahtjeva online nastava opterećenje je za naš središnji živčani sustav koji nije navikao obrađivati ulazne informacije na ovaj način.

‘Ne mogu se natjerati da neki predmet koji me ne zanima slušam s pozornošću’, kaže studentica Karla

“Vizualni podražaji su vrlo intenzivni i to kontinuirano, stalno smo izloženi videoprezentaciji sebe što u uobičajenoj komunikaciji nije slučaj te nam je prostor za neverbalnu komunikaciju vrlo ograničen“, napominje psihologinja. Studentica treće godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Karla Živičnjak kaže da joj online nastava ne odgovara i da joj smeta to što se ne viđa s kolegama.

“Kad god se da nešto ignorirati, odnosno upaliti predavanje i otići raditi nešto svoje, uvijek to napravim, općenito se ne mogu natjerati da neki predmet koji me ne zanima slušam s pozornošću”, objašnjava studentica Karla. Studentica Ana Vukojević tvrdi da kvaliteta online nastave najviše ovisi o tome koliko se profesori trude učiniti je kvalitetnom, ali da joj se svakako teže koncentrirati na online predavanju.

“Teško mi je koncentrirati se i na online ispite pa mi ocjene ove godine pate zbog toga, ali iako bih kod kuće mogla varati, jednostavno se ne mogu usredotočiti na ispit”, nadovezala se Ana.

Izazov za profesore

Psihologinja Ivana Mrgan također objašnjava da online nastava traži nešto veću razinu samoregulacije u odnosu prema tradicionalnoj nastavi.

“Okruženi smo i aktivno koristimo upravo uređaje koji su česta ometala, može biti dodatni izazov u smislu izvora distrakcije“, opisuje Mrgan.

Mrgan tvrdi i da bi studentima online nastava mogla biti ugodnija ako bi bili usmjereni samo na govornika, ako bi koristili bežične slušalice koje će im omogućiti kretanje ili tako da rade redovite stanke od slikovnog sadržaja.

“Korisno je izbjegavati paralelne aktivnosti i zadatke, identificirati ometala te ograničiti vrijeme provedeno na internetu, a važno je i da studenti razmisle o mogućnostima da se vrijeme za opuštanje koje bi možda uključivalo ekran zamijeni tjelesnom aktivnošću ili sadržajima koji ga ne uključuju”, ističe Mrgan.

S druge strane, profesori moraju konstantno smišljati nove načine kako studentima olakšati učenje te ih zainteresirati za nastavu na daljinu. Mrgan tako profesorima savjetuje redovite stanke, upoznatost i kompetentno korištenje različitih funkcionalnosti alata i različitih aplikacija koji se koriste u nastavi, uvođenje aktivnosti koji razbijaju kontinuitet predavanja i pružaju mogućnost za predah poput kratkih kvizova te traženje povratne informacije od studenata.

Sve više ljudi traži psihološku pomoć

U Hrvatskoj je u posljednjih godinu dana uočena veća potreba za psihološkom pomoći u svim dobnim skupinama s naglaskom na smetnje pozornosti, koncentracije i organizacije. Psihologinja Ivana Mrgan napominje da je sasvim logično da će online nastava imati utjecaj na ishode u sustavu obrazovanja pa je zbog toga nužno djeci i mladima pružiti odgovarajuću potporu u smislu psihoedukacije, ali i izravne psihološke pomoći. Uz to tvrdi da institucionalna potpora za pomoć studentima već postoji. Institucije javnog zdravstva te pojedini fakulteti i sveučilišta pružaju taj oblik potpore, ali svakako bi ta nastojanja trebalo intenzivirati jer je potreba za psihološkom pomoći povećana.