KRIZA OPOZICIJE Klub zastupnika postao najjača oporbena snaga u Saboru

Nakon što se početkom listopada Socijaldemokratska partija Hrvatske raskolila, druga brojčano najjača snaga u Hrvatskom saboru postao je novoosnovani Klub socijaldemokrata - klub zastupnika koji su osnovali izbačeni ili opomenuti SDP-ovci. Prvi put od parlamentarnih izbora 1995. godine, kada je SDP osvojio samo deset mandata, Hrvatska demokratska zajednica i njezin predsjednik Andrej Plenković nemaju previše razloga za brigu, barem ne što se tiče oporbe. Vladu HDZ-a trenutačno podržava 77 saborskih zastupnika. Među njima su istodobno zastupnik Hrvatske narodne stranke Predrag Štromar, ali i Radimir Čačić, čovjek koji je iz te stranke izbačen pa je osnovao Narodnu stranku - reformiste. No bivše stranačke nesuglasice ipak, čini se, nisu prepreka da bi se podržavalo istu vladu.

Nije ideološki raskol

Profesor Fakulteta političkih znanosti Goran Čular primijetio je da je oporba u Hrvatskoj nakon izbora 2020. godine drukčije organizirana nego ikad prije od 1990. Objasnio je da je riječ o stranačkom sustavu s takozvanom bipolarnom opozicijom, što znači da i s lijeve i s desne strane vladajuće koalicije postoje relevantni politički akteri. "Dosadašnja opozicija, od samih početaka demokracije u Hrvatskoj, uvijek je bila dominantno unipolarna, gotovo sva prema jednom kraju ideološkoga spektra, kad je HDZ bio na vlasti lijevo od HDZ-a, a kad je SDP bio na vlasti desno od SDP-a", dodao je Čular. Foto: Patrik Macek/PIXSELL Bacimo li pogled prema oporbenim klupama, šarolikije je nego u vladi. Osim spomenutog da je u Saboru više izbačenih članova SDP-a nego preostalih, iz Zeleno-lijeve koalicije izbačena je još potkraj prošle godine Radnička fronta, koja zatim odlazi u klub Hrvatske seljačke stranke. Ljevici pripada, dakle, nešto više od trećine saborskih fotelja. Budući da je raskol u SDP-u bio organizacijski, a ne ideološki, profesor Čular objasnio je da ljevica u tom smislu ne gubi ideološki. Dodao je i da je novonastali Klub socijaldemokrata možda ideološki i bliži tradicionalnoj ljevici od onoga što je ostalo u SDP-u. "SDP je, prema mom mišljenju, u jednom trenutku propustio povijesnu šansu da se nametne cijeloj hrvatskoj ljevici. To je bilo nakon odlaska Milanovića. Radikalnim otvaranjem stranke, ideološki i organizacijski, oni su tada možda mogli okupiti ljevicu ‘pod svoje skute‘, međutim to bi zahtijevalo sasvim drukčiji organizacijski stil i stranačko vodstvo", nadodao je Čular.

Ujedinjeni oko korupcije

U većini preostalih fotelja mahom sjede desničari, od kojih su u oporbi stranke od Domovinskog pokreta, preko Mosta, do Hrvatskih suverenista. Ni u jednoj od njih, a niti u dosad spomenutim, ne ističe se osoba koju bi se moglo nazvati šefom oporbe. Profesor Čular je objasnio da se o lideru oporbe moglo govoriti kad je opozicija bila uglavnom unipolarna. Tada je i lider oporbe funkcionirao kao alternativa postojećim premijerima, poput Ivice Račana ili Ive Sanadera. "Nakon 2020. nije jasno u kojem će se smjeru razvijati ideološki podijeljena oporba. Politički ‘normalnija‘ mogućnost je da ostane podijeljena i ne uspije se niti u jednom pitanju ‘ujediniti‘", dodao je Čular.

SDP je nakon odlaska Milanovića propustio povijesnu šansu da se nametne cijeloj hrvatskoj ljevici

Međutim, oporba se barem naizgled nakratko ujedinila sredinom listopada tijekom rasprave u Saboru o izboru glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije. Čelnici oporbe okupirali su saborsku govornicu i blokirali time raspravu. No Čular je spomenuo da se velik dio opozicije možda može ujediniti na pitanjima korupcije i kriminala, ali ne i na ideološkim pitanjima. Kao problem naše opozicije prepoznao je to što ona dovodi u pitanje ciljeve politike vladajućih, čak i kad su ti ciljevi jasno istaknuti u izbornom programu vlasti na temelju koji su i dobili većinu. "Mnogo bi bolje bilo da opozicija krene od javnopolitičkih ciljeva koji su dobili izbornu većinu i u sklopu njih upozorava na očite nekonzistentnosti, neučinovitost mjera ili nastoji ispregovarati posebne tretmane za određene društvene skupine – gubitnike novih mjera, ne dirajući u ciljeve proklamirane politike", pojasnio je svoj stav profesor Čular. Kriza oporbe podsjeća na stanje u Mađarskoj i Srbiji, gdje stranke na vlasti u parlamentima uživaju dvotrećinsku većinu. No iako u Hrvatskoj imamo vidnu dominaciju jedne stranke, Čular je kazao da ne misli da se nakon raskola u SDP-u Hrvatska približila Srbiji Aleksandra Vučića, odnosno Mađarskoj Viktora Orbana, za koje je dodao da su na granici toga da ih uopće smatramo demokracijama.

‘I HDZ-u prijeti kriza‘

"Moje je mišljenje da je to privremena situacija prouzročena konstelacijom u stranačkom sustavu, ali i taktikom oporbe da se nekritički disperzira na sve i svašta umjesto da se uhvati nekoliko bitnih pitanja", dodao je Čular. Politolog i nezavisni politički analitičar Davor Gjenero veći problem od krize oporbe vidi u prijetnji raspadom cjelokupnog političkog sustava. Istaknuo je da stranke općenito ne obavljaju poslove što ih stranke moraju raditi u demokratskim političkim sustavima, a to je legitimiranje poretka nastupanjem na izborima i izgradnja demokratskih institucija. [caption id="attachment_34154" align="alignnone" width="1920"] Foto: Boris Scitar/PIXSELL "Od stranaka u demokratskom političkom polju, još samo HDZ izgleda kao konsolidirana opcija, ali je veliko pitanje u kakvoj će kondiciji ta stranka biti nakon ovog mandata i nakon očekivanog povlačenja Andreja Plenkovića s ključne pozicije u stranci. Prijeti opasnost da i tu stranku zahvati ozbiljna kriza i degradacija, a to bi moglo otvoriti dramatičnu perspektivu za jačanje populizma i nedemokratskih političkih opcija, koje su odreda nedorasle racionalnom upravljanju državom", zaključio je Gjenero.

Gjenero: SDP je uništen autoritarizmom vođa nakon Račana

Povijest stranačkog sustava u Hrvatskoj prokomentirao je Davor Gjenero, koji je probleme u liberalno-demokratskom političku polju identificirao već u devedesetim godinama prošloga stoljeća. Međutim, tada su bili kompenzirani učinkovitošću dviju stranaka: HNS-a i Istarskog demokratskog saveza, rekao je.

"HNS se, nakon što je stranka isključila svog osnivača Radimira Čačića, počeo raspadati i danas nije ostao praktično kamen na kamenu od nekoć važne stranke. IDS je u dubokoj krizi, izazvanoj dugotrajnošću vladavine na regionalnoj razini, ali i neuspješnom, iako planiranom, smjenom generacija u stranačkom vodstvu", pojasnio je Gjenero.

U dubokoj je krizi i socijaldemokratska politička opcija, za koju je rekao da je zapravo počela odlaskom Ivice Račana i time što je Milanović do tada demokratsku političku stranku počeo pretvarati u autoritarnu.

"Autoritarizam u SDP-u doživio je vrhunac u mandatu Peđe Grbina, što je dovelo do dramatičnog raskola u stranci i do toga da stranka više nema značenje nacionalne stranke u pravom smislu riječi. Ne postoji alternativa u političkom polju, koja bi je mogla nadomjestiti", napomenuo je Gjenero.

Za Možemo! je izjavio da nije stranka u pravom smislu riječi te da nema mehanizme regrutiranja i obrazovanja talentiranih za obavljanje javnih poslova, a to se dramatično vidi, kazao je, u načinu na koji upravljaju Zagrebom.

"Dakle, jasno je da oni na nacionalnoj razini ne mogu preuzeti ulogu koju je nekoć imao SDP", kazao je Gjenero.