"Ja sam Dalmatino, od srca i duše, nisam ja od onih kako vitar puše, ja sam Dalmatino, imam ljubav svoju, zapet sam u more i u bilu boju", stihovi su to iz pjesme legendarnog Mate Miše Kovača, koji kao da je u njima opjevao sebe.
Inače, Kovač je najtiražnija zvijezda u Hrvatskoj, a konačno će dobiti i svoj dugometražni igrani film. Na scenariju već dvije godine radi književnica Milana Vlaović Kovaček, koja proučava pjevačevu bogatu diskografiju i biografiju kroz razgovore s njim i njegovim bližnjima. U pisanju scenarija sudjeluje i Pjer Žalica, nagrađivani bosanskohercegovački kinematograf, a redateljska palica pripala je, pak, poznatom Šibenčaninu Vinku Brešanu.
"Odgovornost je ogromna, ali prilika jedinstvena", kazao je. Film su već prepoznali vodeći distributeri, Blitz Film i Video distribucija, koji smatraju da ima velik potencijal i da može postati jedan od značajnijih domaćih filmova zbog umjetničkog, kulturološkog i emocionalnog doprinosa.
Branio je za Šibenik, a Hajduk mu je oduvijek u srcu
Mate Mišo Kovač rođeni je Šibenčanin koji je svoj Varoš dijelio s Vicom Vukovom i Arsenom Dedićem. Rodio se 1941. godine, za vrijeme talijanske okupacije Dalmacije. Njegova prva ljubav bila je čuvanje Šibenikovog gola, ali nedosanjani san svakako je bio i ostao splitski Hajduk.
"U srcu mi je. Prvi put sam se pojavio na utakmici Hajduka 1956. godine. Imao sam 15 godina, već sam bio u juniorskoj nogometnoj momčadi Šibenika na mjestu vratara, a u Split sam išao velikim brodom koji je bio usidren u šibenskoj luci iz koje je isplovljavao u 3 sata ujutro", objasnio je Kovač svoju ljubav prema splitskom klubu za Jutarnji list. "Brod bi u 9 dolazio u Split u kojem ja tada nisam nikoga poznavao. Šetao bih ulicama i čekao 3 popodne kada su se igrale utakmice Hajduka, kluba koji je stvorio Dalmaciju onakvu kakva je ona danas", dodao je.
Nakon što je sa 16 godina čuo kako pjeva šibenski slavuj Ljubo Lučev, i Kovač se okrenuo glazbi. Tada su mu većinski Talijani bili glazbeni uzori, od Luciana Tajolija, Tonyja Dellaga i Adriana Celentana do Amerikanca Johnnieja Raya.
Završio je za tapetara, ali tim se poslom nije bavio. Na prvom glazbenom natjecanju, na "Prvom glasu Šibenika" osvojio je prvo mjesto i dijelio ga s Mirkom Vukušićem, gitaristom grupe "Mi". Nije zaboravio na glazbu ni tijekom služenja vojnog roka u JNA u Beogradu, kada bi navečer pjevao prijateljima i ročnicima. Nakon vojne obuke otišao je u Zagreb gdje je pjevao po kavanama zabavljajući studente.
Pomogao u izgradnji autoceste Zagreb-Split
Jedno glazbeno natjecanje u Karlovcu bilo je svojevrsni početak Kovačeve karijere. Ondje se predstavio s pjesmom "I can’t stop loving you" Raya Charlesa zahvaljujući kojoj su ga prepoznali glazbeni producenti. Prvi je nastup imao s ansamblom Alfonsa Vučera u zagrebačkoj Gradskoj kavani 1964. godine s istom pjesmom koju je pjevao u Karlovcu, ali ovaj put pjevao je hrvatsku obradu. Mišo je zatim nastupio i na Melodijama Jadrana u Splitu. Tada je prodao pedesetak tisuća gramofonskih ploča na kojima su bile samo njegove obrade pjesama.
Nastavio je prodavati ploče "kao od šale". Toga je puta bila riječ o singlici "Više se nećeš vratiti", o pjesmi s kojom je 1969. pobijedio na sarajevskom festivalu "Vaš šlager sezone". Ta se ploča prodala u više od 180.000 primjeraka i bila je druga najprodavanija Jugotonova ploča te godine.
Stihovi te pjesme su, kao i brojne druge Mišine, djelo tekstopisca Đorđa Novkovića s kojim je Mišo dugo surađivao i nakon toga. Kovačeva pobjeda na Splitskom festivalu 1971. godine s pjesmom "Proplakat će zora" učvrstila ga je na tronu najpopularnijeg pjevača bivše države, s više od 300.000 prodanih primjeraka te pobjedničke pjesme.
"Cijeli moj život vezan je za Hajduk jer sam na festivalu u Splitu prvi put pobijedio samo dan prije nego što je Hajduk u Beogradu slavio. Te 1971. Partizan je vodio 3:0, a Hajduk ga je pobijedio s 4:3 i postao šampion. Svi su se prije te utakmice kladili na Partizan, nitko se prije tog festivala nije kladio na mene. Te godine u Splitu nisam bio favorit, ali sam pobijedio, baš kao i Hajduk", prisjetio se pjevač za Jutarnji.
Kovač je iste godine pomogao u izgradnji autoceste Zagreb-Split zahvaljujući zaradi od prodanih ploča. Iste je godine doživio strašnu nesreću kod Zadra gdje je zaradio ožiljak iznad gornje usne. Odlučio je prekriti ožiljak brkovima koji su danas, uz raširene ruke i lančić oko vrata, njegov zaštitni znak.
‘Noć zvijezda‘ na Poljudu
Sredinom 1970-ih rodio se i hit "Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim", kao i "Ostala si uvijek ista". Pjesma je to koja je, ako je Kovača pitati, najbolja u njegovoj karijeri. U tom je razdoblju surađivao i s brojnim klapama te otpjevao "Noćas ćemo zemlji ko materi reći" s klapom Maslina i snimio cijeli album klapskih pjesama "Oj ti dušo duše moje" s klapom Šibenik. Uvjerljivo najplodnije razdoblje za Kovača bilo je između 1985. i 1988. kada su nastali i njegovi najveći hitovi poput "Ako me ostaviš", "Sutra mi sude", "Odavno više ne plačem zbog tebe", "Ja nemam više razloga da živim", do "Ti si pjesma moje duše" i "Svi pjevaju, ja ne čujem". Dobio je brojne nagrade, pet su ga puta proglasili pjevačem godine, a 1989. i osobom godine u Jugoslaviji.
Njegov život najviše je obilježila smrt 16-godišnjeg sina Edija. Godinu dana nakon njegove smrti, 1993. Kovač je objavio i "Pjesmu za Edija" te održao veliki koncert "Noć svijeća" pred 50.000 ljudi na splitskom Poljudu. Tada se javno oprostio od svoje voljene publike, iako to na kraju nije bilo njegovo konačno "zbogom", jer je nakon toga održao brojne koncerte.
Nedugo nakon sina Edija, izgubio je i majku i brata, dok se kćer Ivana borila s ovisnošću. Pjevač je u tom mračnom periodu svoga života bolovao od depresije i odao se alkoholu te si pokušao oduzeti život. Preživio je vlastiti pucanj u prsa i potpuno se oporavio.
"Najgori trenutak mog života bio je kada su mi ubili sina Edija, na kojeg mislim svakog dana. To je žalost, to je bol", kazao je Kovač za Jutarnji list.
Dobitnik je Porina za životno djelo
Nakon što se oporavio, Kovač je održao i veliki koncert u zagrebačkom Domu sportova. Uslijedile su nove stvari, pjesme i albumi, a 2000. godine pobijedio je na Splitskom festivalu s pjesmom "Vraćam ti se Dalmacijo mati". Te iste godine izbacio je pjesmu "Dalmatino", koja opjevava Dalmatince. Godinu kasnije, pjevač je dva puta napunio njujorške dvorane, nakon čega je novac od ulaznica donirao za obitelji poginulih vatrogasaca u američkoj tragediji 11. rujna 2001. godine.
Ova je dalmatinska legenda zapisana u povijest Arene Zagreb, kao prvi hrvatski pjevač koji je održao koncert u tom novoizgrađenom prostoru 2009. godine. Mišo je 2012. godine dobio i Porina za životno djelo. Dvije godine kasnije pjevao je pred rasprodanom splitskom Spaladium Arenom i dva puta u rasprodanom zagrebačkom Lisinskom.
Prije 20 godina dobio je priznanje za najveći broj prodanih ploča u povijesti hrvatske diskografije. Dobio je i Zlatnu pticu, Jugotonovu nagradu za milijun prodanih ploča, a u svojoj je karijeri prodao 20 milijuna ploča i tako postigao neviđen uspjeh na ovim prostorima.
