Dok vlada strah od pandemije koronavirusom, skupina Volontera s Vrbika pokazuje iz dana u dan kako je to pomagati onim najpotrebitijima, a za Global dijele svoja iskustva u donošenju hrane, lijekova i ostalih potrepština nemoćnima. Grupa mladih, većinom studenata koji ne dopuštaju da im se strah uvuče u kosti, unatoč svemu pomaže ljudima koji imaju veću mogućnost zaraze, tj. onima koji su izolirani u svojim domovima.
"Čim se sjetim da postoje oni čije je zdravlje u mnogo većoj opasnosti od mojeg, strah nestane. Isto tako, prilikom pružanja pomoći pridržavamo se svih mjera zaštite - nosimo rukavice i masku, držimo se preporučenog razmaka, kupujemo samo hranu koja se već nalazi u zatvorenoj ambalaži", kaže Lucija Koren, inače studentica PFZG-a.
I telefon i društvene mreže
Na svakoj zgradi na Vrbiku njena udruga volontera napravila je izuzetan korak. Zgrade su oblijepljene obavijestima o pomoći. Naravno, možete im se uvijek obratiti, u svako doba dana, jer telefon je prisutan, a oni će, zaboravivši na strah, rado pomoći te odazvati se.
"Spoznaja koliko je lako pomoći nekome te koliko to znači osobama kojima se pomaže samo nas još više gura naprijed i osnažuje želju za daljnjim djelovanjem", ističe Lucija. No kako sve funkcionira?
"Jedna je osoba zadužena za javljanje te prenosi zahtjeve za dostavu drugim volonterima putem WhatsApp grupe. Tko je u mogućnosti najbrže preuzeti dostavu, javlja se i preuzima zadatak. Uistinu, vrlo je jednostavno", objašnjava Lucija. Društvene mreže poput Facebooka pomogle su ne samo podršci, već i regrutiranju novih ljudi, te time još više olakšale stvari.
Jedna je osoba zadužena za javljanje te prenosi zahtjeve za dostavu drugim volonterima putem WhatsApp grupe
Priče koje su nam ispričali volonteri samo potvrđuju kako krizne situacije izvlače ono najbolje iz ljudi, jer se svi trenutno nalazimo u teškom razdoblju. Ana Čolak još nije naišla na odbacivanje i grube riječi.
"Ako se i dogodi negativno iskustvo - to je ok. Ljudi su većinom u strahu ovih dana i to je realnost koju prihvaćam, a da bi sebe koliko-toliko zaštitila, ja sam se unaprijed pripremila za pozitivne i negativne scenarije", kaže Ana. Dodaje i kako je osjećaj pomaganja u ovim trenucima ispunjujuć.
"Osjećaj je predivan. Ne samo da pomaganje u bilo kojim okolnostima stvara pozitivan efekt na pomagača, kad se to radi u vremenu kao sto je ovo sad, osjećaj je jos mnogo bolji. Na to još nadodajte i pozitivne reakcije od onih kojima pomažemo - i dobrom osjećaju nema kraja", zaključuje.
Kao što je Camus napisao u romanu o gradu kojeg je pogodila kuga, parafrazirano, nesreća spaja ljude, nesreća ih i udaljuje, ali javlja se ono što nam nedostaje - humanost.
Sve prema proceduri
Jedan od volontera, inače filmski redatelj, Andrej Korovljev, slaže se sa svojom "kolegicom" Anom u pomaganju te osjećaju koje ono donosi. Ističe samo pozitivna iskustva.
"Nemamo bojazni niti straha. Koristimo zaštitnu opremu i držimo se propisanih procedura pri primopredaji hrane i lijekova. Solidarnost sa potrebitima anulira strah. Na neugodnosti do sada nismo naišli, dapače ljudi su srdačni i puni hvale za naš rad", ističe Andrej.
"Divno je vidjeti radost i osmijeh sugrađana, povjerenje i sreću kad iskuse da ima ljudskosti i solidarnosti u ovim surovim vremenima. Susjedi se osjećaju sigurno i to im je izuzetno važno, naročito starijim osobama koje nemaju nikoga bliskog na raspolaganju. Ispunjava nas njihova sreća i duševni mir, neprocjenjivo", dodaje.
Johann David Go, volonter koji nije iz Hrvatske također se uključio u pomaganje.
"Nalazimo se u vremenu u kojem je potrebna dodatna ljubav i milost kako bismo se pokazali jedni drugima. Ljudi različito reagiraju na novu situaciju i tako postoje slučajevi kad rad s ljudima može biti težak. Postoje slučajevi kad bismo mogli postati frustrirani stojeći u redu da dobijemo lijek ili kod komunikacije s blagajnicima. Srećom, to se ne događa često. Ali mi smo tek na početku. Nadam se i molim za više mogućnosti služenja ljudima u susjedstvu", kaže za kraj Johann.
