Foto: Global

Koronavirus prisilio je države diljem svijeta da uvedu posebne mjere predostrožnosti i u potpunosti izmijene svakodnevicu građana. Ovih dana prisiljeni smo ostati u sigurnosti svojih domova, kako bismo spriječili potencijalno širenje zaraze.

Premda nije lako, uputa se moramo pridržavati. Kako bi karantena što brže i bezbolnije prošla, novinari Globala i dalje neumorno rade i objavljuju tekstove, a sada su odlučili podijeliti i svoja mišljenja o cijeloj situaciji. Otkrijte boje li se Sara, Ema, Nika, Hrvoje, Tonči, Antonija, Andrea, Katja, Petra, Donatella, Ela, Anton i Andrej koronavirusa i što misle o situaciji koja je zbog korone nastala u Hrvatskoj.

Sara Alduk

Foto: Privatna arhiva

Osobno se ne bojim koronavirusa jer ne pogađa toliko mlađu populaciju, a i pridržavam se karantene tako da nema straha. Iskorištavam ovo vrijeme da obavim što više fakultetskih obveza, čitam više o onome što me zanima, kako u politološkoj sferi, tako i ostalima, treniram kod kuće, pišem za Global, pogledam koji film i družim se s ukućanima. Pohvalila bih gospođu Markotić i gospodina Beroša jer su mi malo vratili vjeru u hrvatske institucije i nadu da postoje oni koji uistinu obavljaju savjesno svoj posao.

S druge strane, ipak mislim da neke mjere mogu biti i malo strože, jer svakodnevno gledamo pune splitske plaže i Jarun. Sve ovisi o nama, koliko ćemo se pridržavati uputa kriznog stožera. Nažalost, možda malo pesimistično od mene, ali mislim da ovo neće tako brzo proći, s obzirom na to da još nismo došli do vrhunca nakon kojeg slijedi pad. Situacija raste eksponencijalno, a svi koji smo slušali matematiku u srednjoj školi znamo kako to funkcionira i zato je nužno spriječiti veće širenje.

Što se tiče kupovine pretjeranih količina određenih proizvoda u trgovinama, tu se uvijek sjetim Hobbesovog prirodnog stanja, gdje ljude samo vodi težnja za samopreživljavanjem, gdje je čovjek čovjeku vuk, i morat ću se složiti s njim. Naravno, uvijek ima ljudi koji odskaču od većine, pa je tako u Splitu, mom rodnom gradu, u više kvartova pokrenuta volonterska inicijativa za pomoć starijima ili onima koji ne mogu sami obaviti kupovinu. Mislim da bi bilo dobro da vlada ograniči količinu artikala koji se mogu kupiti i tako smiriti masovnu histeriju koja danima hara dućanima.

Ema Arh

Foto: Privatna arhiva

Ne bojim se koronavirusa kao takvog, više me je strah ekonomskih posljedica koje će ostaviti (već lagano i ostavlja, vidim iz primjera ljudi koji su mi bliski – dosta ih je već ostalo bez posla ili će ostati, a tko zna što će ispasti kad prođe).

Doma sam već nekih dva tjedna. Gledam serije i filmove i čitam više nego inače, pospremam po kući, šetam psa, treniram doma. Nekako sam sad od nula slobodno vremena došla do previše slobodnog vremena. Nisam navikla na to pa ne znam koliko ću izdržati, haha. Mislim da Vlada dobro “hendla” situaciju, u svakom slučaju puno bolje nego što sam očekivala da će “hendlati”.

Mislim da će se situacija kroz mjesec, mjesec i pol dana riješiti, čim malo zatopli. Nadam se samo da su sad ljudi napokon shvatili da ovo s koronom nije šala. Mislim da ljudi nepotrebno kupuju prevelike količine hrane i wc papira. Trgovine i dalje rade, a svega još ima tako da ne vidim svrhu u gomilanju stvari.

Nika Beluhan

Foto: Privatna arhiva

Prošla su već dva tjedna otkako smo u izolaciji – škole i fakulteti ne rade, posao obavljam od kuće, kao i mnogi drugi sretnici, tek ponekad izađem u dvorište na svjež zrak i iz dana u dan pratim vijesti u nadi da se svemu ovome možda nazire kraj. I moram priznati, kada sam čitala vijesti o situaciji u Kini krajem siječnja, nisam se nadala da bi za samo dva mjeseca takva ista situacija mogla biti i kod nas, ali evo nas, ovdje smo. Lagala bih kada bih rekla da mi je svejedno, da se ne bojim, ali nekako pokušavam ostati hladne glave i misliti pozitivno.

Ono što mi možda najteže pada u cijeloj ovoj situaciji jest činjenica da ima toliko ljudi koji ovu pandemiju ne shvaćaju ozbiljno, a time mogu ugroziti živote drugih. Dvije meni vrlo bliske osobe nemaju tu sreću da rade od kuće, u svakodnevnom su kontaktu s ljudima i iz prve ruke doznajem koliko su ljudi zapravo neodgovorni i sebični.

“Gospođo, maškare su prošle”, kaže jedan kupac blagajnici koja se svim silama trudi zaštititi se, nosi masku i rukavice, a trgovina je prepuna ljudi koji kupuju stvari poput čipsa, bezbrižno šeću trgovinom razgovarajući na mobitel, ne mareći za ljude oko sebe. I to je ono najgore u cijeloj ovoj priči – ljudski nemar, sebičnost i neodgovornost. O ovom se virusu ne zna mnogo, a čak i najveći stručnjaci ne mogu sa sigurnošću reći koliko će pandemija trajati.

Ipak, svi se mi nadamo najboljem. Ova pandemija možda je grozna, ali jedno je sigurno – mnogima će otvoriti oči i natjerati ih da shvate da su neke stvari uzimali zdravo za gotovo. Koliko će teško biti nakon ove pandemije vrijeme će pokazati, ali treba nadati se najboljem, čuvati sebe i bližnje i shvatiti da su u životu najvažnije male stvari, sve one u kojima smo do sada uživali, a koje su nam ovom pandemijom uskraćene.

Hrvoje Debeljak

Foto: Privatna arhiva

S obzirom na to da mladi ne obolijevaju često od koronavirusa, osobno se ga ne bojim. Više se brinem za moje bližnje koji spadaju u rizične skupine. Budući da je Vlada postavila dobre mjere, ne bi trebalo biti straha za scenarij Italije. 

Hrvatska je zemlja koja ima najrigoroznije mjere, ali sasvim opravdano. Jedino tako možemo preboljeti pandemiju. Dane u karanteni provodim svakako, ali to je uglavnom online škola, obaveze i čitanje novih informaciji o koronavirusu. Omiljena serija i glazba su isto prisutni.

Trajanje pandemije je teško predvidjeti, jer ne znamo što nas čeka sutra, a kamoli za mjesec dana. Stava sam da bi u srpnju sve trebalo biti kao nekad. Prekomjerno kupovanje namirnica osuđujem, jer će ponestati osnovnih namirnica za one koji kupuju kako treba – redovno i onoliko koliko je zbilja potrebno. Zadnjih dana situacija je malo smirenija oko toga. Ostanimo doma i čuvajmo sebe, ali i druge!

Tonči Gabelić

Foto: Privatna arhiva

Budući da živim na otoku Hvaru, koji je sam po sebi izolacija u zimskome periodu, ne strahujem od koronavirusa. Da sam ostao u Zagrebu u vrijeme kada se virus proširio na našim prostorima, vjerujem da bih tada strahovao. Osim toga, utješna je i nedavno donesena mjera koja nalaže da je zabranjeno kretanje van mjesta prebivališta, osim naravno, onih kojima je to prijeko potrebno i koji za to imaju valjane razloge.

S obzirom na to da moja obitelj živi od turizma, za vrijeme karantene pripremamo naše brodove za sezonu. Bojamo, brusimo, popravljamo brodske motore i stare dijelove mijenjamo novima i kvalitetnijima. Iako je sasvim jasno kako ne trebamo previše očekivati od ove ljetne sezone, ipak se nadamo najboljem razviju situacije. Kakvo god da je moje mišljenje o ovoj Vladi općenito, moram priznati da su se jako dobro snašli u novonastaloj situaciji. Izrazito mi je drago što je na mjesto zaista užasnog ministra Kujundžića došao kvalitetan i sposoban ministar zdravstva, Vili Beroš. A još mi je i draže što je on naš otočanin (rodom je s otoka Hvara).

Sudeći po onome kroz što su prošle mnoge države, ne bih se baš okladio da će se situacija uskoro razriješiti. Pritom valja napomenuti kako je dobra stvar što je rast oboljelih u Hrvatskoj linearan, a ne eksponencijalan. To znači da se dobar dio ljudi pridržava uputa koje je donio Nacionalni stožer Civilne zaštite. Ako se i ostali počnu napokon pridržavati takvih pravila i ostanu kod kuće, smatram da će nam za rješenje ove krize trebati manje vremena nego što je to trebalo nekim državama.

Osobno ne bih na prvu ruku krenuo mahnito kupovati proizvode u trgovinama, ali razumijem one koji to rade. Vjerujem da u najboljoj namjeri žele priskrbiti svojoj obitelji i sebi sve što im je potrebno. Mogu razumjeti da pripremaju zalihe kvasca, brašna, mlijeka, jaja i ostalih namirnica. Ipak, ne mogu razjasniti fenomen prekomjerne kupovine wc papira.

Antonija Grbavac

Foto: Privatna arhiva

Ne bojim se koronavirusa, mislim da je to zato što, na sreću, ne pripadam u navedene rizične skupine koje bi se najviše trebale paziti. Ipak, treba biti na oprezu i pridržavati se danih uputa, informirati se svakodnevno i ne raditi ono što se ne preporučuje.

Mislim da je država jako dobro reagirala i još bitnije, da mediji zaista vjerodostojno izvještavaju o cijeloj situaciji, što uistinu nije jednostavno kada uzmemo u obzir sve (dez)informacije koje dobivamo kroz WhatsApp, Facebook i ostale mreže.

Bitno je ostati smiren, ne širiti paniku i misliti na druge. Smatram da je to dobar recept koji može ubrzati proces smanjivanja broja zaraženih.

Andrea Guša

Foto: Privatna arhiva

Nisam sigurna bojim li se koronavirusa ili ne. Mišljenje mi se stalno mijenja. Malo se bojim pa malo ne. Istina je da se ne bojim za sebe (iako zbog problema s disanjem spadam u rizičnu skupinu), ali se bojim za ljude oko sebe. Bojim se za svog oca i svoju baku i djeda. Bojim se krize koja bi mogla uslijediti. Bojim se da ćemo ponovno upasti u recesiju i da će uslijediti val otkaza. Bojim se da ćemo ove godine bilježiti najmanji broj turista u povijesti, a samim time i prihoda.

Da nemam sestru, ne znam kako bih podnosila ovo vrijeme u karanteni. Uglavnom samo radim, slušam online predavanja i gledam filmove. Nedostaju mi male stvari koje prije nisam dovoljno cijenila. Nedostaje mi čak i vožnja javnim prometom. Jedva čekam da se sve ovo završi i nadam se da će sve biti gotovo u roku od mjesec dana. Vlada podnosi situaciju najbolje što može, ali činjenica je da je to njihov posao. U ovoj državi smo oduševljeni i plješćemo ako netko radi ono što bi zapravo i trebao raditi.

Što se panične kupovine tiče, ja to ne razumijem. Donekle mi je jasno zašto se kupuju kvasac, brašno i dezinfekcijska sredstva, ali gomilanje toaletnog mi je enigma. Molim da me netko prosvijetli po tom pitanju.

Katja Knežević

Foto: Privatna arhiva

Više se bojim ljudske gluposti nego samog virusa. Svakodnevno na televiziji vidimo ljude koji se i dalje okupljaju, djeca se igraju po parkovima, umirovljenici su najviđenija populacija u trgovinama. Odvojenost od ljudi nije jednostavna. Osobno volim energiju prepunih ulica, fakultetsku atmosferu, druženja na kavama. Međutim, samodisciplina je ključna u ovom trenutku. Šteta što je svaki deseti Hrvat ima.

U karanteni ima toliko zanimljivih stvari za koje obično nemam vremena: upijam rečenice Meše Selimovića, uživam u svojim Beatlesima, gledam filmove koji su mi već odavno na bucket listi, čujem se s prijateljima iz susjednih zemalja i s roditeljima komentiram dnevnu dozu gluposti hrvatskog naroda. Vlada i liječnici daju sve od sebe da nam omoguće brz i koliko toliko bezbolan izlaz iz ove situacije, ali zbog nemara mnogih, nisam uvjerena da će se ovo brzo razriješiti. S obzirom na naš trenutni mentalitet, voljela bih i da su mjere strože jer se i dalje ne shvaća prava ozbiljnost situacije.

Što se tiče pretrpavanja kolica namirnicama i potrepštinama za kućanstvo, smatram to izuzetno sebičnim i nerazumnim. Kupujmo racionalno, bez pretjerane panike i skupljanja zaliha za narednih šest mjeseci jer sam uvjerena da, dok će neki gladovati, drugi će bacati hranu koju nisu uspjeli potrošiti.

Petra Orešković

Foto: Privatna arhiva

Po prvi put u životu smatram da je hrvatska Vlada postupila dobro i pravovremeno, smatram da čine sve što je u njihovoj moći. Veći su problem neodgovorni građani. Nisu mi jasni ljudi koji se ponašaju kao da su na godišnjem odmoru pa se neodgovorno šetkaju i okupljaju.

Nikako ne treba biti ni druga krajnost i pripadati skupini onih koji manijakalno prazne police dućana. Moramo misliti jedni na druge, a ne biti sebični – nemoj izlaziti zbog onih kojima korona može biti kobna. Nemoj puniti svoju košaru do vrha s 50 kilograma brašna jer će iza tebe doći netko kome je ta jedna jedina kila potrebnija.

Živim u Otočcu, to je mali grad i svu se zbilja dobro pridržavamo uputa pa me nije previše strah, ali ipak je doza straha za moje voljene starije članove obitelji prisutna. Stoga, ako budemo odgovorni sve će se brzo riješiti. No, ako budemo sebično ignorirali upute stožera ‘jer nam nitko ništa ne može’, potrajat će itekako.

Donatella Pauković

Foto: Privatna arhiva

Na samom kraju svog akademskog obrazovanja, kao i mnogi moji kolege, našla sam se u potpunom stanju neizvjesnosti za naše sutra. Nismo jedini kojima su pobrkani planovi, no za ovakvu nepredviđenu situaciju plan B nitko od nas nema. Međutim, ono što me najviše rastužilo jest činjenica da zbog koronavirusa nisam mogla posjetiti baku u bolnici u njezinim zadnjim trenucima života.

Ekonomska kriza je neizbježna, a o tome koliko će ova pandemija potrajati ni najbolji znanstvenici ne mogu sa sigurnošću govoriti. Upravo iz tog razloga nastojim iskoristiti ovu situaciju gdje smo primorani ostati između svoja četiri zida kuće na najbolji mogući način – cijeniti svaki trenutak i biti zahvalna za sve što sam donedavno uzimala zdravo za gotovo.

Kao i uvijek, najsposobniji će se izvući s najmanjim posljedicama. Sposobnost se u ovome trenutku mjeri samodisciplinom.

Ela Pazdrijan

Foto: Privatna arhiva

Bojim se virusa poprilično jer mi je tata vozač. Trenutno je u Njemačkoj te vozi kroz cijelu Europu, što znači da ga očekuje samoizolacija kad se vrati. Također imam baku od 86 godina koja pripada rizičnoj skupini.

Dane u karanteni provodim čitajući knjige, gledajući Netflix, družeći se s ukućanima. Prije sam odlazila u šetnje i na trčanje, ali sam to prestala raditi. Mislim da Vlada poduzima dobre mjere, a isto tako mislim da nam stižu i razna postroženja i veće novčane kazne zbog neodgovornosti i velike neozbiljnosti pojedinih građana.

Smatram da će situacija potrajati minimalno dva mjeseca. Mislim da je dobro opskrbiti se za određeno vrijeme proizvodima, ali pritom na način da ne oštetimo druge ljude kojima također trebaju namirnice, posebice starijim ljudima i onima koji žive sami.

Anton Smrekar

Foto: Privatna arhiva

Osobno nemam preveliki strah od onoga što bi koronavirus mogao napraviti meni, ali brinem se što bi mogao napraviti mojim roditeljima ili baki i djedu.

Iako inače ne volim provoditi puno vremena kod kuće, sada izlazim samo kako bih prošetao psa, dok doma gledam filmove, igram PlayStation i pričam s obitelji.

S obzirom na situaciju u svijetu, mislim da se Vlada dobro snašla u novonastalim okolnostima, a čini mi se kako će ovo sve potrajati duže od nekoliko mjeseci. Zato se svi trebamo čuvati i misliti na svoje bližnje, ne samo po pitanju izlazaka iz kuće, već i kod kupovine proizvoda, jer ako je i do sada bilo dovoljno stvari za sve, nema potrebe za nagomilavanjem bespotrebnih stvari u svojim kućanstvima.

Andrej Soldo

Foto: Privatna arhiva

Moram priznati kako me već sada malo strah zbog koronavirusa. U početku se nisam bojao, mislio sam da je to samo prolazna faza, ali kako raste broj zaraženih i zbog svih ovih mjera koje Vlada poduzima (zatvorila fakultete, smanjila kretanje…), moram priznati kako mi nije baš svejedno. Strah me zato što sam imao tako dobro isplanirano ljeto, a sada mi se čini kako od toga neće biti ništa.

Ujedno se bojim hoćemo li uspjeti riješiti sve fakultetske obaveze unatoč ovoj krizi, ali nastojim biti i dalje optimističan. Mislim da Vlada radi posao najbolje što može i svaka im čast na tome. Isto tako svaka čast i našim doktorima, tetama i stričekima koji rade u trgovinama unatoč velikoj opasnosti od zaraze.

Poruka koju iz ovog svega možemo izvući jest da moramo biti zahvalni našim liječnicima i trgovcima, bez obzira ako im nekada nisu od volje, jer nikad ne znamo kada će nam zaista zatrebati. Trebamo biti zahvalni jer su oni sada tu uz nas.

Trebamo ispustiti ono balkansko iz sebe i po prvi put slušati što nam stručne osobe govore i na što nas upozoravaju. Možda nas sva ova situacija navede da se kao ljudi promijenimo, postanemo solidarniji, dobronamjerni i susretljiviji.