Foto: Unsplash

Online nastava posebno je zahtjevna osnovnoškolcima koji u ovom razdoblju školovanja grade temelje budućeg znanja. Da bi takav način održavanja nastave funkcionirao, potrebne su detaljne pripreme za koje, u slučaju našeg školstva, na početku pandemije nije bilo previše vremena. Tako su djeca većinu nastave pratila na trećem programu Hrvatske radiotelevizije, a zatim bi ih učitelji i nastavnici zatrpavali radnim materijalom i zadacima poslanim putem WhatsAppa ili virtualnih učionica. U svemu tome važnu ulogu morali su odigrati roditelji na koje su pale brojne obveze učitelja i nastavnika.

Samostalna obrada gradiva

Roditelji su u medijima nekoliko puta iskazivali nezadovoljstvo lošom organizacijom online nastave. Stanjem je nezadovoljna i majka Tihana Soljankić, a kao najveći problem navodi samostalno obrađivanje gradiva za koji su dobili samo linkove na lekcije.

“Problem je u tome što svaki profesor ima svoj način predavanja i svoje zahtjeve količine znanja potrebne kod ocjenjivanja. Tu dolazi do velikih razlika jer se profesori ne prilagođavaju učenicima koji nisu imali mogućnosti primiti traženu količinu informacija i znanja”, tvrdi Tihana.

‘Ako ovaj pristup postane dugoročno rješenje i praksa, sa sigurnošću mogu reći da će to sve vrlo loše utjecati na emotivni razvoj jer ništa ne može nadomjestiti ljudski kontakt kao što ništa ne može nadomjestiti kvalitetno predavanje profesora u školi’, navodi psihologinja Mateša

Njezina kći polazi šesti razred osnovne škole i rupe u njezinu znanju već su vidljive. To je generacija koja je prošle godine krenula u peti razred, a školsku godinu obilježili su štrajk i snalaženje u online nastavi i primjeni škole za život, kaže Tihana. Ističe da je njezina obitelj imala sreće s obzirom na to da ona od početka pandemije radi od kuće pa svoje radno vrijeme organizira prema potrebama svoje djece.

Da je online nastava uveliko utjecala na motivaciju učenika, smatra Valerija Hotko, koja u obitelji ima četiri školarca.

Motivacija i koncentracija djece vidno su pale, a rezultati su postali mnogo lošiji. Djeca su po cijele dane zalijepljena za ekran jer ne znaju kada će im nastavnici poslati materijale, a usput, naravno, gledaju i druge stvari nevezane uz nastavu”, objašnjava Valerija. Dodaje da misli da je takav oblik nastave jako loš, ali ga ne bi potpuno odbacila zbog kriznih okolnosti kao što je pandemija.

Komunikacija u virtualnom svijetu

Ipak, roditelji ističu i pozitivna iskustva s online nastavom. Dolores Dominis kaže da je njezino iskustvo u svim aspektima pozitivno i da je njezina kći, koja polazi sedmi razred, uspješno svladala traženo gradivo.

“Ocjene su joj ostale iste, kao i motivacija, a kriteriji profesora u ocjenjivanju su pali. Bili su blaži. Jedina zamjerka je na to što se pojedini profesori nisu baš previše trudili. Samo bi im poslali link i rekli da riješe vježbu, bez ikakvog predavanja gradiva”, tvrdi Dolores. Smatra da je taj tip nastave uvod u nastavu budućnosti i da će djeca koja su zainteresirana za usvajanje znanja bez ikakvih problema postići vrhunske rezultate.

Foto: Pixabay

“Što se tiče socijalizacije, djeca su stalno komunicirala preko WhatsAppa i više pomagala jedna drugima, a vani su se družili s onima s kojima se i inače druže”, ističe Dolores.

Ipak, s njom se ne slaže psihologinja Barbara Mateša. Kao profesorica psihologije osobno je iskusila cijelu situaciju u školstvu pa online nastavu smatra vrlo neprirodnom, ali ističe da se gradivo, uz dodatan trud i rad, uvijek može nadoknaditi. Njezina zabrinutost kao psihologa, ali i majke osnovnoškolca više je usmjerena na aspekt socijalnog i emocionalnog razvitka osnovnoškolaca.

“Ako ovaj pristup postane dugoročno rješenje i praksa, sa sigurnošću mogu reći da će to sve vrlo loše utjecati na emotivni razvoj jer ništa ne može nadomjestiti ljudski kontakt kao što ništa ne može nadomjestiti kvalitetno predavanje profesora u školi”, navodi psihologinja Mateša. Objašnjava da djeca gube osjećaj za obveze, pa se tako sa svojim sinom sve teže dogovara o običnim aktivnostima kao što je vrijeme odlaska na spavanje. Kao dobro izdvaja razvoj informatičkih vještina, ali dodaje da se one svakako razvijaju jer smo konstantno okruženi tehnologijom, tako da ne vidi prednosti ovakve nastave.

Odrazilo se na rezultate

“U razdoblju života kad im vršnjačko okruženje mnogo znači, gotovo sva se njihova komunikacija svela na online kontakte”, kaže psihologinja. Najozbiljnijim problemom smatra prezasićenost njihove komunikacije igricama i internetskim sadržajima. Majka Suzana Majstorović isprva je bila vrlo skeptična prema internetskoj nastavi i uvjerena da je to osuđeno na propast prije nego je počelo, ali se u konačnici ugodno iznenadila.

Unatoč njezinu pozitivnu iskustvu, smatra da bi bilo mnogo bolje da se prošla školska godina ponavljala jer su djeca po cijele dane provodila pred ekranima i sama su odrađivala nastavu bez pomoći profesora.

‘Smatram da su djeca izgubila dvije školske godine i problemi će tek isplivati, a online nastavu smatram vatrogasnom mjerom, samo toliko da se ne gube godine, i iskreno se nadam da je tome uskoro kraj’, kaže nezadovoljna Suzana

“Usmenog ispitivanja nije bilo, za pismeni se prepisivalo na sve strane, da si ne lažemo, a roditelji su pomagali kao da sami idu u školu. Na kraju se to sve odrazilo na rezultatima”, objašnjava Suzana.

Dijete joj je prošle školske godine završilo peti razred s odličnim uspjehom, a ove godine su gotovo sve ocjene pale za jednu. U razgovoru s nastavnicima shvatila je da je to slučaj kod gotovo sve djece, pa i one najbolje. Izgubili su radne navike i nema kontinuirana rada, a još k tome daju minimum jer samo čekaju kad će opet prijeći na online nastavu.

Vatrogasna mjera

“Razred mog sina prošle je godine bio najbolji među predmetnom nastavom, ali ove godine je stanje poražavajuće, daleko su od onog razreda kakav su bili, što nikako nije dobro. Smatram da su djeca izgubila dvije školske godine, a problemi će tek isplivati”, kaže Suzana. Dodaje da je najteže bilo s glazbenom školom jer je vježbanje instrumenta online jednako učenju s pomoću nekog tutorijala.

“Sve u svemu, internetsku nastavu smatram vatrogasnom mjerom, samo toliko da se ne gube godine i iskreno se nadam da je tome uskoro kraj”, navodi nezadovoljna majka. U usporedbi s prošlom školskom godinom, kao napredak ovog pristupa nastavi, roditelji ističu videopozive koje su učitelji i nastavnici počeli prakticirati pa se barem donekle može ostvariti prividno normalna nastava.

“Internetsku nastavu u kontekstu ne samo obrazovanja nego dječjeg odgoja, smatram nečim što više uzima nego daje. Nadam se da će se ubrzo napuniti igrališta i parkovi jer ta vrijednost je nenadoknadiva”, zaključuje psihologinja Mateša.

Nekvalitetni tableti i upitan pristup internetu

Mnogi su se roditelji žalili na lošu kvalitetu tableta koji su bili neadekvatni za neometano praćenje nastave i nedovoljni za slanje radova učiteljima i nastavnicima. Tihana Soljankić slaže se s njima i objašnjava da su njezinoj djeci, uz tablete, ponekad potrebni laptopi i mobiteli da bi uspjeli obaviti sve zadatke za školu. Važno je napomenuti da je u početku online nastave vrlo mali broj škola svojim učenicima omogućio tablete s pomoću kojih bi mogli pratiti nastavu jer se podrazumijevalo da svi imaju adekvatne uređaje i pristup internetu.

Postoji rizik od otuđenja mladih

Psihologinja Mateša tvrdi da je zabrinjava povećan, a u nekim slučajevima i pretjeran fokus na online platforme i videoigre te da je primijetila polaganu stagnaciju na socijalnom planu u djece.

“Potpuno je izvjesno da će u našim životima slijedom okolnosti i razvitkom društva cyber kultura biti sve zastupljenija. Postoji velik rizik od otuđenja jednih od drugih i čovjek mora ostati čovjek neovisno o razvoju tehnologija, to ne bi smjelo utjecati na naše humane vrijednosti”, objašnjava psihologinja.