Plavi telefon udruga je koja već 28 godina pomaže djeci, mladima i odraslima. Prošlih je godina obrađeno oko 124.000 poziva, a sada toj liniji za pomoć prijeti gašenje zbog nedostatka financijske potpore. Tu je udrugu nekad financiralo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, kao i grad Zagreb, ali posljednjih godina njihov rad ovisi o raznim natječajima na koje se redovito prijavljuju.
"Provodimo niz projekata poput Plavog servisa, Velika sestra veliki brat i Blue equalitya – jednak turizam za sve, Erasmus+ projekta za osobe s invaliditetom, ali i mnogih drugih, koji su europski priznati i nagrađivani, ali i unatoč tome ove godine nisu dobili niti kune. Nakon toliko godina kontinuirana rada očekujete da će projekti proći, ali odgovor je ipak - ne", rekao nam je Miroslav Vučenović, osnivač i predsjednik udruge.
U Udruzi aktivno dežura 20-ak volontera, koji svakodnevno odgovaraju na pozive o nasilju u obitelji, depresiji ili financijskoj neimaštini, a sada se boje da Plavi telefon neće poživjeti do svoje 30. obljetnice koja bi trebala biti u rujnu 2021. godine.
Njihove programe ovaj put odbili su financirati i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Ministarstvo zdravstva i savjetovalište za mentalno zdravlje. Prošlu su godinu prebrodili ušteđenim novcem, ali ako uskoro putem donacija ne skupe određen novac, ta bi se udruga mogla ugasiti.
‘Moraš imati misiju, vizije, ciljeve i strategije da bi se nešto postiglo. To je ono što nedostaje našoj državi‘, kaže Vučenović
"Mi, kao nevladina organizacija, nemamo kontinuiran priljev novca, nego se snalazimo kako znamo. Tu smo da pomažemo ljudima koji nemaju novca da plate pregled psihologa ili se u kriznom trenutku jednostavnu ne znaju kome obratiti. Oni su ti koji od nas traže pomoć i koje bi eventualno gašenje najviše pogodilo", kazao je Vučenović.
U slučaju prestanka rada alternativa kojoj bi se ljudi mogli obratiti jest Hrabri telefon, iako je on fokusiran isključivo na djecu i mladež. Plavi telefon jedina je linija pomoći u Hrvatskoj namijenjena svim uzrastima te bi gašenje predstavljalo značajan gubitak za korisnike, ali i volontere, najčešće studente Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i Socijalnog rada, kojima je ovo praksa i osobno iskustvo.
"Moraš imati misiju, vizije, ciljeve i strategije da bi se nešto postiglo. To je ono što nedostaje našoj državi, stoga nije začuđujuće da su ljudi izgubili vjeru u institucije. Iako znam da svemu jednom mora doći kraj, ja se nadam da ćemo dobiti prigodu i dalje nastaviti pomagati, pogotovo danas kada je važno razgovarati o važnosti mentalnog zdravlja", zaključio je Vučenović.
