Foto: Ivica Galović/PIXSELL

Tražite savršenog muškarca? Želite izgubiti višak kilograma, a nemate motivaciju? Želite pomoći svom roditelju da nađe novu ljubav? Gotovo je nemoguće pogledati u televizijske ekrane, a da ne čujemo ovakve “mamilice” za nove sezone omiljenih nam reality emisija. I dok kreću nove sezone, jedni okreću očima, a drugi im se vesele. Zašto ih volimo gledati i jesmo li već zaboravili na probleme koji su do nedavno bili glavna tema prepucavanja na društvenim mrežama?

Sami biramo što ćemo i kada gledati

“Objašnjenja za praćenje takvih sadržaja kreću se od potrebe za prepoznavanjem detalja iz vlastite svakodnevice, ali sa sigurne distance, jer se sve što se promatra događa u životu drugih, do sklonosti svojevrsnom voajerizmu, tj. želji promatranja tuđe privatnosti”, objašnjava profesor i doktor sociologije Renato Matić.

Nadodaje da gledanje vlastitih problema kroz živote drugih “može imati određeni oslobađajući i psihoterapeutski učinak”. Razlozi gledanja takvih sadržaja često mogu biti zabava, morbidna znatiželja ili pojedini slučajevi istraživačkih namjera. Uzmemo li u obzir raznolikost programskog sadržaja koji se danas nudi, može se reći da sami biramo što ćemo i kada gledati. Zašto onda negodujemo na sadržaj kojemu se iznova vraćamo?

Ono što je važno za svijet realityja i društvenih mreža jest da tamo novinarske etike i novinarstva nema”, odgovara Denis Romac, potpredsjednik izvršnog odbora HND-a. Podcjenjivanje novinarskog rada i nemogućnost izvršavanja osnovnih novinarskih funkcija posljedica su suočavanja tradicionalnih medija s novim multimedijskim platformama.

“Takvo novinarstvo, devastirano i na koljenima, koje se bori za opstanak, ne može biti vjerodostojan glas javnosti, a podcjenjivanje novinarske etike i profesionalnih standarda svojevrsna je nuspojava takvog poražavajućeg stanja”, ističe Romac.

Emisija koja je podijelila gledatelje

Jedna od najpopularnijih reality emisija, ili kako službeno stoji, dokumentarna sapunica “Ljubav je na selu”, zadnju je sezonu dignula veliku prašinu kod prikazivanja određenih kandidata. Video isječci iz emisije podijelili su gledatelje. Dok su ih jedni koristili za ismijavanje i pogrdne komentare na društvenim mrežama, drugi su stali u obranu kandidata i osudili produkciju za namjerno negativno ismijavanje i prikazivanje pojedinaca.

“Treba imati na umu da su se oni sami prijavili za sudjelovanje u ovakvom tipu emisije”, ističe dr. sc. Lana Ciboci

“Treba imati na umu da su se oni sami prijavili za sudjelovanje u ovakvom tipu emisije”, ističe dr. sc. Lana Ciboci, autorica prvog istraživanja o medijskoj pismenosti u Hrvatskoj. Ipak dodaje da, bez obzira na to, nitko nema pravo sramotiti ili ponižavati drugu osobu i ovakve objave smatra zabrinjavajućima.

Mediji moraju reagirati na vrijeđanje

Zabrinjavajući su i komentari gledatelja na društvenim mrežama.

“Svaki medij mora reagirati ako se nekoga u komentarima vrijeđa, ponižava, omalovažava ili se u komentaru prenosi govor mržnje. Mediji su, prije svega, dužni uklanjati takve komentare”, upozorava Ciboci. Česti komentari gledatelja upućivali su i na to da se radi o kandidatima s posebnim potrebama koje se iskorištava da bi se povećala gledanost emisije.

Kandidati meta uvreda, ali televizija ima ‘čiste ruke’

Nakon negodovanja javnosti, iz Ureda pučke pravobraniteljice za osobe s invaliditetom tražili su od RTL-a očitovanje o navodnom sudjelovanju osoba s invaliditetom u emisiji „Ljubav je na selu“.

„Prema saznanjima RTL-a svi sudionici imaju poslovnu sposobnost te su samostalno potpisivali ugovor“, prenijela nam je očitovanje RTL-a Anka Slonjšak. Rekla je kako su im s RTL-a pojasnili kako su kandidatkinje odabrali isključivo farmeri na temelju njihovih pisama, a RTL nema utjecaja na njihov odabir. Produkcija se detaljno upoznaje s kandidatima kroz razne intervjue te svim kandidatima detaljno objašnjavaju proces emisije, gdje im se jasno objašnjava kako je sav snimljeni materijal moguće javno prikazivati. Kada se procjeni da su kandidati spremni za sudjelovanje, dobiju ugovor koji imaju priliku detaljno proučiti i s RTL-ovim ili vlastitim pravnicima, članovima obitelji ili trećim osobama u koje imaju povjerenje, a naveli su i da “kandidati od svojeg sudjelovanja ne ostvaruju nikakvu financijsku korist”, objasnila je Slonjšak.

Psihologinja Tanja Pureta objasnila je da bez psihološkog testiranja nije moguće utvrditi radi li se o osobama s posebnim potrebama. Smatra kako je nužno imati psihologa jer se radi o nepredviđenim situacijama čije posljedice ne možemo predvidjeti zbog novih odluka koje kandidati donose.

“U svim tim odlukama ih u funkciji pasivnih promatrača prati velik broj gledatelja, od kojih mnogi isključivo s namjernom prosuđivanja i ismijavanja, odnosno vrlo malo njih s dobrom voljom za toleriranjem i razumijevanjem”, pojašnjava Pureta.

“Najvažnije pitanje na koje bi psiholog trebao odgovoriti prije davanja dozvole da itko sudjeluje u ovakvoj emisiji jest mogu li kandidati razumjeti u potpunosti u kakvu se situaciju upuštaju i kakve im posljedice ona može donijeti”, kaže Pureta.

Netolerancija na različitosti

No što i kad bi se radilo o osobama s posebnim potrebama?

“O osobama s invaliditetom govori se da se ne mogu kontrolirati, da ih treba smjestiti u ustanove, koriste se pogrdni izrazi, poziva se na njihovo isključivanje iz društva, a sve pod krinkom brige za njihovu dobrobit”, kaže Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.

“Komentari mnogih građana na društvenim mrežama i internetskim portalima kojima oni ukazuju na njihovu nesposobnost da donose odluke u svoje ime, na potrebu njihove zaštite od njih samih i njihovih postupaka, kojima ih se proglašava nesposobnima za odgoj djece, naziva ih se bolesnima, implicirajući tako potrebu njihovog udaljavanja od očiju društva i javnosti vrijeđajući tako njihovo dostojanstvo predstavlja diskriminatorno postupanje kažnjivo Zakonom o suzbijanju diskriminacije”, pojašnjava Slonjšak.

Pureta ističe kako je važno shvatiti da se “osobe s posebnim potrebama uključuju u društvo sukladno njihovim mogućnostima”, stoga se postavlja pitanje koliko smo kao društvo tolerantni prema različitostima ako ismijavamo nekoga na temelju nečijeg izgleda ili odluka.

“Znajući za trenutnu svijest hrvatskih gledatelja i razinu netolerancije prema različitima, ja nikome, pa tako ni njima, nikad ne bih savjetovala ulazak u takvu emisiju”, nadodaje Pureta i ponovo ističe važnost psihologa i njihovu ulogu da šire toleranciju u društvu prema različitima.

“Kada bi u iste situacije koje su izazvale polemike stavili ljude koji su manje prikazani kao osobe s posebnim potrebama, te kada bi oni izgovorili iste riječi, vjerojatno bi ih gledatelji tretirali kao vrhunske zabavljače”, nadodala je psihologinja.