Foto: DOMINIK GRGURIĆ/PIXSELL

Ako imate radničkoga duha i ako niste od crvene buržoazije, to nije teško. Ako vam to bude išlo, možemo se dogovoriti da radite na akord i više zaradite po kupaonici, ali prvi dan biste trebali vidjeti kako vam to ide. Radi se ujutro od sedam do 16 sati poslijepodne, detaljno nam objašnjava poslodavac koji traži studente za posao. Riječ je o stambenom objektu u kojem se izvode instalacije po kupaonicama pa treba “zaštemati” dva do četiri centimetra u zidovima i podovima električnim udarnim čekićem.

“Nema radnika, sve je otišlo zborno u Njemačku. Knjiga je najvažnija, moja generacija studenata je sve radila“, objašnjava poslodavac.

Studenti rade sve

Taj smo oglas našli na stranicama studentskog servisa u Zagrebu, gdje je, prema statistikama za prošlu godinu, najviše zaprimljeno fizičkih, skladišnih, ugostiteljskih poslova i onih iz područja marketinga. Svi zahtijevaju dnevni rad od osam sati, a poneki imaju i noćne smjene. Najčešće studenti nisu obučeni i ne posjeduju predznanje za obavljanje tog posla. Iz studentskog servisa odgovaraju da se studenti prijavljuju prema osobnim željama i sklonostima.

Tajana Grbić je studentica koja samostalno živi, obrazuje se i posao joj nužno treba. Studira grafičku tehnologiju, a radi nešto sasvim drugo. Tajana obavlja čak dva posla, jedan u državnoj, a drugi u kulturnoj instituciji. Rastrgana, priznaje kako su poslodavci samo ljudi koji žele iskoristiti sve što se može iz uvjeta koji im se legalno pružaju. Nadodaje kako se zapošljavaju studenti za poslove za koje nisu ni kvalificirani dok je obrazovanih napretek.

‘Bilo je raznih studentskih poslova, od uslužnih djelatnosti po trgovačkim središtima poput punjenja polica, prebacivanja robe i opreme s jedne na drugu lokaciju do čistih fizičkih poslova. Satnica se kretala od 18 do 20 kuna’, govori magistar strojarstva Ivan Čuljak

“Ne postoji zakonska regulativa koja propisuje za koji tip ili složenost posla se smije ili ne smije zaposliti osoba sa statusom studenta”, žali se Tajana.

I ne postoji. Ono na što zakon o obavljanju studentskih poslova obvezuje poslodavca jest da poštuje dostojanstvo radnika te mu uveća satnicu za 50 posto za rad nedjeljama i blagdanima.

Tajana smatra kako studenti popunjavaju “rupe” u tržištu rada gdje se oni ljudi s godinama iskustva i visokim kvalifikacijama ne mogu ili ne žele naći.

Povećanje minimalne satnice

“Radila sam neko vrijeme uredski posao administrativnog tipa gdje je poslodavac isključivo tražio one koji mogu raditi punih osam sati na dan, bez izostanaka. Tako sam mogla raditi samo u mjesecima kada nisam imala predavanja. Dakle, nije bilo opcije da radim koji sat manje, ili još gore, na primjer, tri ili četiri dana u tjednu”, ističe ona.

Kada je taj poslodavac tražio noćne smjene, Tajana je bila spremna pristati samo uz veću satnicu, ali plan je propao jer joj poslodavac nije htio povisiti satnicu.

Osim studentskog servisa, postoji grupa na Facebooku Tražim/nudim studentski posao gdje poslodavci traže studente za sve. Je li istina da te poslove nema tko obavljati ili je odgovor jednostavno u tome kako poslodavac za zaposlenika u stalnom radnom odnosu plaća veći porez nego za studente?

‘U Konzumu sam imala istu satnicu kao i žene koje tamo rade, a ja sam odrađivala manje od njih. Od mene kao studenta se manje tražilo za razliku od njih. Nama studentima se progleda kroz prste’, ističe s druge strane studentica novinarstva Antonija Tušek

Još prije tri godine Ivan Čuljak diplomirao je strojarstvo i sjeća se svojih studentski radnih dana te priznaje kako se stanje nije promijenilo. I dalje poslodavci traže studente za sve pa i za poslove za koje nisu kvalificirani. Radio je svašta, pa čak vozio i taksi.

“Bilo je raznih studentskih poslova, od uslužnih djelatnosti po trgovačkim središtima, poput punjenja polica, prebacivanja robe i opreme s jedne na drugu lokaciju do čistih fizičkih poslova. Satnica se kretala od 18 do 20 kuna”, govori Ivan.

Novi zakon o obavljanju studentskih poslova omogućio je da satnica od 18 kuna ode u zaborav te ona sada iznosi 25,39 kuna. Međutim, od tada poslodavci ne daju ni lipe više, žali se Tajana.

“Ono što je svima zajedničko jest da bi svi oni voljeli što veću produktivnost za što nižu cijenu. To najbolje pokazuje da, od kada je promijenjen zakon kojim se utvrđuje minimalna satnica za studentski posao, mnogi poslodavci nude upravo toliko”, upozorava ona.

Fakultet pati zbog posla

Jesu li studentski poslovi zaista poslovi koje bi student trebao obavljati uz studiji ili se za njih ne mogu pronaći ljudi kvalificirani koji bi ih obavljali, pita se studentica novinarstva Antonija Tušek. Priznaje kako je ljutita, ali studentski poslovi su specifična branša.

“Nisam kvalificirana da budem prodavač ili blagajnik, međutim svi studentski poslovi su s niskom odgovornošću i svi te poslove nekako mogu odrađivati”, kaže Antonija. Dodaje i kako studenti ponekad previše traže i uvijek im se progleda kroz prste.

“U Konzumu sam imala istu satnicu kao i žene koje tamo rade, a ja sam odrađivala manje od njih. Od mene kao studenta se manje tražilo za razliku od njih. Nama studentima se progleda kroz prste”, kaže. Antonija priznaje kako joj je fakultet patio upravo zbog studentskog posla, a da može vratiti vrijeme, smatra da bi sada bolje prošla i više ispita položila.

“Nisam ga dovoljno ozbiljno shvaćala, jednostavno sam mislila da to sve mogu. Kad sam poželjela otići, ja sam otišla bez otkaznog roka. Mislim da je prednost studentskog ugovora što uvijek možeš otići i birati ono što stvarno želiš raditi”, ističe Antonija.