Foto: Freepik

Pandemija koronavirusa promijenila je živote i donijela brojne poteškoće za većinu populacije pa tako i za slijepe i slabovidne osobe. Nova pravila i restrikcije otežavaju im normalan život, a osim nošenja maski, slijepim osobama probleme mogu stvarati i pronalazak dezinficijensa u trgovini, osvješćivanje kada je potrebno nositi zaštitnu masku, a kada ne, koje mjesto u javnom prijevozu je dostupno za sjedenje te kada se mogu pomaknuti u redu gdje je potrebno održavati razmak.

‘Izbjegavam gužve i okupljanja’

Mirsad Bećirović javni prijevoz ne koristi, ali siguran je da bi ljudi u toj situaciji vrlo rado pomogli. Potpuno je slijep od svoje 24. godine, a s obzirom na to i da je kronični bolesnik, mora biti posebno oprezan. Predsjednik je Udruge slijepih USKA koja djeluje na području Karlovca i Karlovačke županije. Udruga često organizira radionice u vrtićima i školama gdje podučavaju kako komunicirati sa slijepim osobama, a 2009. dobila je i UNICEF-ovu nagradu za najakciju u Hrvatskoj za program “Pruži mi ruku, budi mi prijatelj”, u kojem se djeca u vrtiću educiraju o slijepim osobama kroz druženje, zabavu, igru i slikovnice.

“Život slijepih ovisi o nizu faktora; dugom bijelu štapu, videćem asistentu, ali i prolaznicima koji su voljni pomoći”, rekao je Mirsad. Dodao je i da izbjegava gužve te okupljanja.

Foto: Udruga slijepih USKA

“Čudi me što sada, za razliku od prvog vala, na javnim mjestima više nema zaštitara koji kontroliraju ulazak ljudi i dezinficiraju li oni ruke”, dodao je.

Kada ide u veće trgovačke centre, sa sobom ima pratnju, a inače izlazi sam te koristi dugi bijeli štap koji ima senzor pomoću kojeg se lakše prepoznaju prepreke.

Potrebna veća pomoć drugih

Da slijepe osobe posebno ovise o fizičkom kontaktu i da je njegovo smanjenje i održavanje razmaka za njih prilično ograničavajuće, potvrdili su i iz Hrvatskog saveza slijepih.

“Slijepe ili slabovidne osobe svjesne su onoga što se oko njih nalazi samo ako to mogu fizički osjetiti, najčešće dugim bijelim štapom, rukom ili sluhom. Teško im je procijeniti koliko su udaljeni od nečeg ili nekog, pogotovo ako nema razgovora”, rekli su iz Saveza i napomenuli da te osobe sada ovise o traženju pomoći u situacijama gdje bi inače bile samostalne.

‘Život slijepih ovisi o nizu faktora, pomoći asistencije, dugom bijelu štapu, videćem asistentu, ali i prolaznicima koji su voljni pomoći’, rekao je Mirsad Bećirović

Pojasnili su i da slijepe osobe stvaraju mentalne mape poznatih prostora i lokacija te im to omogućava kretanje i orijentaciju.

“Ako je okolina promijenjena u skladu s epidemiološkim mjerama, mentalne mape više ne vrijede, slijepe osobe rjeđe samostalno odlaze u trgovinu ili koriste javni prijevoz jer ovise o drugoj osobi”, kazali su iz Saveza i dodali da je jedan od problema što su sve epidemiološke mjere dane vizualno kroz postere, naljepnice, slike i trake.

“Dezinficijens u trgovini može biti smješten bilo gdje, a i svaki se drukčije koristi. Upitno je je li to samo bočica koju treba stisnuti ili aparat ispod kojeg se trebaju staviti ruke ili ga pritisnuti laktom”, ustvrdili su iz Saveza.

Foto: Udruga slijepih USKA

Objasnili su i da ako u toj situaciji želite pomoći slijepoj osobi, onda joj morate davati konkretne smjernice. Napomenuli su da slijepa osoba ponuđenu pomoć može prihvatiti, ali i odbiti, te da se osobi treba obraćati izravno i ne koristiti izraze kao što su “tu” i “tamo”.

Otežano korištenje javnog prijevoza

Rad videćeg pratitelja, odnosno, asistenta koji pomaže slijepoj osobi, sveden je na minimum, no iz Saveza su rekli da “i dalje mogu dostavljati namirnice bez izravnog kontakta onima kojima je to najpotrebnije”. Uz nabavu namirnica, odlazak liječniku i obavljanje administrativnih poslova, pratitelji slijepoj osobi pomažu i u kretanju po nepoznatim rutama. Iz Saveza poručuju da slijepe osobe nisu svjesne koje je sjedalo u javnom prijevozu obilježeno da se na njemu ne smije sjesti, budući da su takve mjere donesene u javnom prijevozu zbog obveznog održavanja razmaka.

Iz Zagrebačkog Holdinga i podružnice Autobusni kolodvor Zagreb pojasnili su da oni nemaju autobuse u svom vlasništvu pa ne mogu komentirati situaciju u njima.

“Činjenica je da nismo čuli prigovore bilo kakve vrste, pa zaključujemo da su putnici u autobusima zbrinuti na adekvatan način”, ustvrdili su iz Autobusnog kolodvora. Dodali su da je zgrada kolodvora prilagođena kretanju slijepih i slabovidnih osoba, osoblje je spremno pomoći.

Loš utjecaj na mentalno zdravlje

“Kada dođem na neku lokaciju, prepozna se bijeli štap te kao osoba s invaliditetom imam prednost”, rekao je Mirsad. On smatra da medijski pritisak dosta utječe na psihičko i mentalno zdravlje.

Foto: Udruga slijepih USKA

Iz Hrvatskog saveza slijepih komentirali su da i same slijepe i slabovidne osobe priznale da im je samostalnost značajno pala od početka pandemije, što također negativno utječe na njihovo mentalno zdravlje.

“Prije pandemije, izlazak iz kuće, druženje i aktivnosti bili su jedan od načina na koji su se nosili s osamljenosti i depresijom koja je sve više prisutna u ovoj populaciji”, rekli su iz Saveza i dodali da karantena može imati velike posljedice.

“Kada se sve to zbroji, slijepe osobe postaju znatno ograničenije nego prije”, zaključili su iz Saveza slijepih te dodali da su edukacije i obavještavanja putem medija i dalje izuzetno važne.

Otežan i rad knjižnica za slijepe

‘Budući da ne uslužujemo samo Zagreb nego i cijelu Hrvatsku, dominira usluga slanja knjiga poštom i preuzimanje preko Interneta’, istaknuli su iz Hrvatske knjižnice za slijepe.
Iz knjižnice poručuju da se pridržavaju svih epidemioloških mjera, a CD-i knjige na brajici nakon povrata stoje u ‘karanteni’.
‘Usluga preuzimanja zvučnih i e-knjiga putem interneta postaje sve popularnija’, kazali su iz knjižnice i dodali da njihovi članovi puno čitaju i slušaju, jer je ‘prosjek posudbe oko 42 naslova godišnje, što je 40 puta više od ostatka populacije’.

Bez sportskih aktivnosti

Razne aktivnosti kojima se slijepe osobe bave u slobodno vrijeme još uvijek su na čekanju, pa tako i one sportske.
‘Aktivni sam sportaš koji se bavi borilačkim vještinama, bio sam u reprezentaciji juda, taekwondoa i karatea’, rekao je Mirsad koji trenutno ne trenira jer je svaki sport kontakt, posebice judo.
‘Izbjegavam takve situacije, treba se strpjeti’, dodao je Mirsad.
Iz Hrvatskog športskog saveza slijepih (HŠSS) kazali su da je koronavirus utjecao na njihov rad te su sva državna natjecanja i lige zaustavljene.
‘Međunarodna natjecanja za ovu su godinu otkazana, a neka su prebačena za 2021.’, rekli su iz HŠSS-a koji svojim članovima preporučuju aktivnosti u svom domu ili na otvorenom.