Foto: Dino Stanin/PIXSELL

Potkraj veljače hrvatsku je javnost šokirala vijest da je 54-godišnji otac bacio četvero malodobne djece s balkona obiteljske kuće na otoku Pagu. Budući da se monstruozni čin dogodio u obitelji koja je bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb, događaj je još jednom aktivirao svijest ljudi o nefunkcioniranju sustava za socijalnu zaštitu i izazvao burne reakcije zajednice koja zahtijeva promjene.

Okidač promjenama

Iako, srećom, niti jedno dijete nije podleglo zadobivenim ozljedama, postavlja se pitanje je li se tragičan slučaj mogao spriječiti. Bivša ravnateljica zadarskog Centra za socijalnu skrb Vesna Burčul (koja je obnašala dužnost ravnateljice tijekom događaja na Pagu) u službenom priopćenju za javnost izjavila je da nitko nije mogao predvidjeti takvo ponašanje pojedinca te Centar za socijalnu skrb nije mogao spriječiti tu tragediju svojim djelovanjem. Ipak, samo nekoliko dana nakon priopćenja Burčul je razriješena s mjesta ravnateljice odlukom Upravnog vijeća. Profesorica na Pravnom fakultetu u području socijalnog rada, predstojnica Zavoda za socijalni rad i članica radne skupine za izradu novog obiteljskog zakona Marina Ajduković slaže se s tvrdnjom da je ekstremne slučajeve poput slučaja s Paga teško predvidjeti, ali da istodobno takve situacije trebaju biti povod da se sustav bolje pripremi kako da djelotvorno prepozna i upravlja s visokim rizikom u zaštiti sigurnost djeteta. Ajduković ističe da ljudi često upadaju u zamku traženja krivca tek nakon događaja.

‘Tragedije su se događale i prije, ali su se poduzimane mjere uvijek odnosile na konkretan slučaj i aktere, a nikad na sustav u cjelini’, ističe pravobraniteljica Pirnat Dragičević

“Ovakvi događaji trebaju biti ‘okidač’ za preispitivanje odgovornosti i iznalaženja odgovora zbog kojih se sustavnih propusta dogodila pogreška. Zbog čega su stručnjaci pogriješili? Što je prethodilo pogrešnom djelovanju?“, upozorava Ajduković. Dodaje da jedan od ishoda novog pristupa rješavanju problema treba biti preoblikovanje zadataka djelatnika u postojećem organizacijskom okviru i s postojećim resursima. Slučaj je komentirala i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.

Foto: Tomislav Smoljanovic/PIXSELL

U priopćenju za javnost pravobraniteljica je otkrila da iz godine u godinu upozoravaju vladajuće na slabosti sustava socijalne skrbi, ali bez vidljivih pomaka u unapređenju sustava. Pirnat Dragičević za Global kaže da “nije bilo dovoljno snage ni volje za suočavanje sa slabostima koje opterećuju sustav i otežavaju kvalitetan rad”. Ističe kako su se neželjeni događaji pa i tragedije već događali, poduzimane su se mjere uvijek odnosile na konkretan slučaj i aktere, a nikad na sustav u cjelini.

“Bez odlučnosti da se u sustav uloži novac razmjeran stvarnim potrebama, da se zaposli dovoljno stručnih djelatnika, da se izgradi kvalitetna mreža vanjskih suradnika i da im se osigura trajno stručno usavršavanje i stručna supervizija, da se osiguraju odgovarajući radni uvjeti i resursi te da se ustraje na visokim profesionalnim standardima u radu djelatnika, osuđeni smo na stalno ponavljanje ‘vatrogasnih’ mjera”, pojašnjava Pirnat Dragičević.

Nedovoljno radnika

Centar za socijalnu skrb u Zagrebu nije htio komentirati slučaj jer nije njihova mjerodavnost, a od zadarskog Centra za socijalnu skrb Global nije dobio odgovor. Studentica socijalnog rada Lorena Sabolić smatra kako je za slučaj kriva država jer je premalo socijalnih radnika.

“Socijalni radnici nisu krivi za slučaj jer ne mogu pretpostaviti što se događa u ljudskoj glavi. Nakon mnogo godina rada u ovoj struci može doći do emocionalnog preopterećenja zbog toliko slučajeva koje rješava samo jedna osoba”, komentira Lorena.

Pirnat Dragičević također je istaknula potrebu za povećanjem broja radnika u struci socijalne zaštite, a profesorica Marina Ajduković savjetuje svim studentima koji se planiraju zaposliti u tom području da ne odustaju od sebe kao profesionalne osobe i u zagovaranju standarda za kvalitetno obavljanje profesije.