Vjerodostojnost bi trebala biti jedna od temeljnih odlika političkih stranaka, ali se u posljednje vrijeme čini da je postala jedna od najrjeđih karakteristika i vladajućih i oporbe. Prebjezi saborskih zastupnika iz jedne političke stranke u drugu sve češće pune medijske stupce i pridonose povećanju nepovjerenja birača prema određenim političkim akterima.
Promjena političkog dresa je u "skladu sa svim ustavno-zakonskim regulativama te je to, stoga, legalan čin", pojašnjava student politologije Damjan Stantić, dok istodobno postavlja pitanje o legitimnosti tog čina. Mnogi će se složiti kako su upravo "prebjezi" jedan od glavnih problema hrvatskog političkog sustava, jer se, iako legalni, mogu s punim pravom smatrati oblikom prijevare birača.
‘Lijepo upakirana prevara‘
"Ako sam ja na izborima glasao, na primjer, za HDZ, odnosno za zastupnika HDZ-a, osjećao bih se prevarenim kada bi taj isti zastupnik tijekom svog mandata otišao u drugu stranku kao što je, na primjer, SDP, koja je mišljenjima i politikom skroz oprečna HDZ-u", kaže student medicine Ante Rokov.
"Ipak, ako bi neki mandatar prešao u stranku koja je mišljenjima i politikom slična onoj iz koje je otišao, to mi ne bi toliko zasmetalo. Međutim, čak niti u tom slučaju taj se čin ne može potpuno opravdati i ostavlja dojam lijepo upakirane prijevare", dodaje.
Mnogi političari koji su prebjegli u novu stranku svoj su čin pravdali najčešće brigom za opće dobro i neslaganjem s političkim stavovima stranke čiji su članovi prvotno bili. Ipak, mnogi su se zapitali je li zapravo temeljni razlog prebjega ostvarivanje vlastitih političkih interesa i jesu li saborski zastupnici mandate počeli svojatati i doživljavati kao osobno vlasništvo, zaboravljajući pritom interese naroda koji bi trebali zastupati.
‘Birači se osjećaju ne samo prevareno nego i nemoćno te generalno pada zainteresiranost birača za izravnom političkom participacijom u bilo kojem njenu obliku‘, nadovezuje se student Damjan
Hrvatska liberalna stranka Pametno ističe kako se mandat zastupnika ne može tretirati kao vlasništvo zastupnika, jer ga oni nisu kupili svojim novcem nego osvojili u izbornom procesu.
"Svako svojatanje mandata kako to čine aktualni prebjezi kao da je njihovo vlasništvo, i to rade iz motiva zadovoljavanja isključivo osobnih interesa, ulazi u sferu izborne prijevare", izjašnjava se Pametno. Slično mišljenje dijeli i sve popularnija stranka Živi zid, koja smatra kako "trenutačna vlast nema legitimitet jer se održava glasovima prevarenih birača". Živi zid "preletače" smatra razlogom sve manjeg povjerenja birača u politički sustav, zbog čega sve manje ljudi izlazi uopće glasovati na izbore.
HDZ drži uzde
"Birači se u takvim okolnostima osjećaju, ne samo prevareno, nego i nemoćno te generalno pada zainteresiranost birača za izravnu političku participaciju u bilo kojem njenu obliku", nadovezuje se student Damjan.
Posebno zanimljiv slučaj prebjega bio je odlazak Mladena Mađera iz HSS-a u Klub zastupnika Milana Bandića, zbog kojega je USKOK čak pokrenuo i istragu. Mnogi smatraju, kako su mediji navodili, da je Mađer prebjegao u Bandićevu stranku u zamjenu za novac i stalno zaposlenje Mađerove kćeri u Gradskoj upravi.
Iz Kluba Zastupnika Milana Bandića, unatoč brojnim pozivima i obećanju glasnogovornice Bandić Milan 365 - Stranke rada i solidarnosti, nažalost, nismo uspjeli dobiti nikakav komentar.
Živi zid ‘preletače‘ smatra razlogom sve manjeg povjerenja birača u politički sustav, zbog čega sve manje ljudi izlazi uopće glasovati na izbore
Profesor na Fakultetu političkih znanosti Višeslav Raos smatra pak da se naglom povećanju broja zastupnika u klubu Milana Bandića ipak predaje previše pozornosti.
"To što svi ti ljudi djeluju u tom klubu još ne znači da je stranka BM 365 povećala svoje izglede za osvajanje dodatnih mandata na idućim parlamentarnim izborima", pojašnjava Raos, dodajući kako pravi pobjednik i dalje ostaje Andrej Plenković jer dolazi do dodatnog urušavanja oporbe čime postaje jasno da do prijevremenih izbora može doći samo ako tako odluči vrh HDZ-a.
Politički analitičar Jasmin Mujanović upozorava da zastupnici imaju zakonsko pravo "promijeniti političku afiliaciju ako smatraju da se stavovi zbog kojih su izabrani više ne mogu poštovati u sklopu njihova daljnjeg članstva u strankama ili grupama s kojima su pobijedili na prethodnim izborima".
Kršenje obećanja
Mujanović ističe kako bi svaki političar trebao jasno i konkretno objasniti biračima zašto se odlučio na taj čin, a ako se ne uspije opravdati, tada ga birači imaju pravo kazniti na predstojećim izborima i oduzeti mu mandat.
Dodaje i kako je upravo na građanima da takve osobe izbace iz političke arene i do pravosudnih tijela koja bi takve okolnosti trebala češće preispitivati.
"Stranke imaju različite programe, ideje i vrijednosti, a prijelazima se krše obećanja predizbornih kampanja. Birači su birali i izabrali jedno, a sve ostalo je izdaja obećanja u predstavljenim okvirima", objašnjava studentica politologije Nikolina Blažanović.
"Mislim da nitko ne bi prisilno trebao biti vezan i ostati tamo gdje iz nekog razloga više ne želi ili ne može biti. Ali, prodaja glasova nije opravdana, a svi ‘preletači‘ moraju biti svjesni da birači za to nisu glasovali i zapitati se imaju li još njihovo povjerenje", dodaje ona
Nikolina također ističe i da stranka nema koristi od političara koji prestane "igrati" za tim te kako političar ne može napredovati unutar stranke protiv koje se okrenuo, stoga prebjeg izgleda kao logično rješenje. Unatoč tome, mnogi se analitičari slažu u jednom - razlozi prebjega najčešće su daleko od opravdanih i legitimnih, a biračima ostaje samo nada da će postojati dodatne regulative koje bi u budućnosti mogle smanjiti broj političkih "preletača".
