Foto: Pexels

Kako će biti prihvaćene vidljive tetovaže na tijelu odgojno-obrazovnog i nastavnog osoblja najviše ovisi o osobnim uvjerenjima ravnatelja, istaknula je Tena Trgovčević. Ona je u svom diplomskom radu “Tijelo kao slikovnica – samopoimanje i iskustva tetoviranih odgojno-obrazovnih djelatnika” opisala utjecaj tetovaža pri zapošljavanju te pogled na tetovirane odgojno-obrazovne djelatnike.

Na prvu zanimljive, poslije ne komentiraju

“Teško je svima udovoljiti, a ravnatelji moraju uzeti u obzir primarno dobrobit djece pa zatim očekivanja roditelja, okoline, mjerodavnih institucija i svih ostalih. Ipak, smatram da je uvijek potrebno gledati kompetencije nastavnika te stalno preispitivati vlastite stavove”, istaknula je Trgovčević.

Iako ne postoji pisana zabrana o vidljivim tetovažama u obrazovnim ustanovama, mora se uzeti u obzir pristup najmlađima, koji je posebno osjetljiv. Psihologinja jednog istarskog dječjeg vrtića, u kojemu djelatnici imaju vidljive tetovaže, Gordana Trošt-Lanča objasnila je da bi se djeca vrtićke dobi mogla uplašiti nekih tetovaža.

Foto: Gordana Trošt-Lanča / privatna arhiva

“Djeca i inače imaju bujnu maštu pa im likovi duhova, čudovišta i zmajeva ponekad izazivaju strah“, napomenula je Trošt-Lanča.

Naglasila je da se tetovaža zmaja ili čudovišta ne razlikuje od bajke ili ilustracije u knjizi koji na djecu mogu jednako utjecati. Djeci su tetovaže zanimljive kad ih vide prvi put, ali nakon toga ih ne komentiraju, ne odbijaju niti favoriziraju.

Zatražio zeleno svjetlo ravnatelja

Ipak, ono što može negativno utjecati na stavove djece predrasude su koje će im nametnuti njima važne odrasle osobe.

“Djeca, prema mom iskustvu, imaju neutralan stav prema tetovažama i zainteresirani su za njih kao i za bilo kakav drugi ukras ili komad odjeće”, kazala je Trošt-Lanča.

Psihologinja je dodala da je potrebno djeci primjereno objasniti tetovažu, ako o njoj pitaju, te im dopustiti da pitaju sve što ih zanima.

‘Osoba koja je došla na tetoviranje ista takva i izlazi iz tattoo studija, ne postaje ni bolja ni gora’, zaključio je profesor matematike Ivan Vidović

S time se složila Trgovčević koja potiče da se mlade što prije izloži kritičkom mišljenju te da promišljanje dovodi do poštivanja brojnih ljudskih različitosti, a ne samo tetovaža. Uostalom, napomenula je, tetovaže kao znak buntovništva i odmetnika su prošlost. Danas se ne tetoviraju samo “slobodne duše” kojima je to način izražavanja nego su tetovaže i pitanje mode.

Foto: Tena Trgovičević / privatna arhiva

Slično mišljenje dijeli i srednjoškolski profesor matematike Ivan Vidović koji je tetovažu na ruci napravio prošle godine. Smatra da je tetoviranje osobna stvar koja ne bi trebala stvarati problem pri zapošljavanju.

“Osoba koja je došla na tetoviranje ista takva i izlazi iz tattoo studija, ne postaje ni bolja ni gora”, napomenuo je Vidović.

No, prije odlaska u studio ipak je upitao ravnatelja smiju li se nastavnici tetovirati.