Foto: Udruga Are You Syrious
Foto: Privatna arhiva

Antonija Potočki ušla je u Prihvatilište za tražitelje azila Porin bez ideje što ju tamo čeka. Desetak minuta kasnije već je bila okružena s 20-ak djece koje je skakalo i vrištalo u maloj učionici namijenjenoj za učenje. Ipak, Antonija je upoznala osobu zbog koje je shvatila da je na pravom mjestu.

“Bila je to djevojka od 15 godina koju sam upoznala baš taj prvi dan. Ne mogu to objasniti, ali nešto u njoj mi je bila potvrda da samo nastavim dalje”, prisjeća se Antonija, koja je te 2016. godine postala volonterka u udruzi Are You Syrious koja, između ostalog, provodi program Veliki brat, odnosno sestra, koji je nastao je kada je prvih devetero djece iz prihvatilišta krenulo u školu. Cilj volontera je svojoj ‘mlađoj braći i sestrama’ pomoći sa školskim obavezama, olakšati im komunikaciju sa školom, ali i uklapanje u njima potpuno novu sredinu.

Neformalna druženja

Migrantski val je 2015. u Europu doveo više od milijun izbjeglica iz ratom pogođenih zemalja, a oni koji su odlučili da upravo Hrvatska postane njihov novi dom, dobili su smještaj u Prihvatilištu za tražitelje azila. Nakon što su neke obitelji dobile međunarodnu zaštitu i preselile se u stanove, rad volontera proširio se izvan Porina. Projekt Veliki brat, odnosno sestra uključuje i razna neformalna druženja.

“Sve u ovom poslu mi je najljepše – od prvih upoznavanja: tko si, što si, od kud si pa do obiteljskih druženja, večera, pidžama partyja. Svi mi smo željeli nekako pomoći, ali na kraju shvatiš da si nekome postao i dio obitelji”, kaže Antonija.

Koordinatorica integracije Anamaria Macanović objašnjava da se nitko ne može izravno prijaviti da bude veliki brat ili sestra. Volonter prije toga treba neko vrijeme provesti s obitelji kako bi se povezao s njom i stekao njihovo povjerenje. Velikim bratom ili sestrom postaje se tek kad obitelj i volonter izraze želju za tim.

‘Svi mi smo željeli nekako pomoći, ali na kraju shvatiš da si nekome postao i dio obitelji’

Taj put prošla je i Lara Andrić koja trenutno pomaže dvoje djece, a s njihovim je obiteljima prije toga provela mjesec dana. Lari to nije prvo volontiranje, ali se nikada prije nije našla u ulozi velike sestre. Sa svakim djetetom radi jednom ili dva puta tjedno, najčešće po nekoliko sati, ali joj nije problem uskočiti i češće kada dijete ima više obaveza.

“Najljepši dio volonterskog posla definitivno mi je povjerenje i veza koja se stvara kontinuiranim druženjem i učenjem. Ništa ne pobjeđuje osjećaj veselja kad izlazim iz njihove zgrade, a s gornjeg prozora me pozdravlja vika, smijeh i mahanje, iako smo se već jednom pozdravili”, tvrdi Lara. Najteže joj padaju dani kada shvate da ne napreduju dovoljno dobro, iako su se i dijete i volonter zaista trudili.

“Jezična barijera nije laka stvar i može biti neopisivo frustrirajuća”, dodaje.

Biti velikim bratom ili sestrom ne znači samo pomoći u učenju. Koordinatorica Anamaria objašnjava da udruga pomaže prilikom upisa u školu, testiranjima koje tome prethode, ali i u kasnijem uspostavljanju kontakta s razrednikom.

Nisu zamjena za roditelje

Foto: Privatna arhiva

“Ono čemu težimo jest da ne zamijenimo roditelje, već im svojim posredstvom pomognemo i damo alate kako bi mogli samostalno komunicirati sa školom”, objašnjava Anamaria. Uvijek pokušaju pronaći prevoditelja kako bi roditelj sam mogao otići na informacije ili roditeljski sastanak, a ako to nije moguće, volonter otiđe umjesto njih te im kasnije prenese sve važne informacije. Anamaria kaže kako su njihova iskustva sa školama vrlo dobra jer u većini slučajeva škole zatraže pomoć volontera jer žele komunicirati s roditeljima, ali ne znaju kako.

Zbog koronakrize kontakt sa školama je nešto češći kako bi se pratio rad i napredak djeteta. Budući da hrvatski jezik dodatno otežava ionako zahtjevno online učenje, u dogovoru s učiteljima se neki zadaci prilagođavaju. Osim toga, sve aktivnosti učenja koje Are You Syrious provodi prebačene su na online platforme.

Udruga se u početku susrela s problemom kapaciteta koji nije bio primjeren broju djece koja su željela učiti s njima, no s vremenom se, uz trud i dobru organizaciju, situacija popravila. Priča koja je 2016. započela s 11 volontera koji su trebali raditi s devetero djece, danas se proširila na 60 volontera posvećenih radu s djecom azilantima i 20 volontera u sklopu Prihvatilišta za tražitelje azila. Većina njih je nastavničkog ili pomagačkog zanimanja, a neki su već volontirali u drugim udrugama i centrima.

“Svaki naš volonter koji se javi zapravo prolazi malu edukaciju koja obuhvaća dio o pravima tražitelja azila i azilanata, da dobije neku širu sliku o tome koliko je uopće ljudi u Hrvatskoj koji traže azil i koji su dobili zaštitu, ali isto tako i neke informacije o samom radu s djecom, tražiteljima azila i azilantima kao ranjivim skupinama”, objašnjava koordinatorica Anamaria.

Foto: Udruga Are You Syrious

Nikad nisi dovoljno spreman

Antonija je svjesna da mnoge možda plaši početak volontiranja, no ističe kako joj je rad s ljudima donio mnogo više nego će im ona ikada moći vratiti.

“U početku sam mislila da još nisam spremna, ali na kraju shvatiš da nikada nisi. Jednostavno trebaš krenuti. Mislim da smo svi odgovorni za te ljude koji su došli na naša vrata. Oni su ljudska bića, a ne broj”, kaže Antonija, a s njom se slaže i Lara kojoj je drago da se odlučila uključiti u Are You Syrious.

“Budući da sam na samom početku svog rada, i djeca i ja imamo još puno stvari za svladati i naučiti”, entuzijastična je. Iako je svjesna da je to velika obaveza i odgovornost, na pitanje u kojem trenutku završava rad s djetetom jasno odgovora s: “Nadam se nikada”.