Željko Lukunić/Pixsell

Prijedlog za ponovno uvođenje obveznog vojnog roka već neko vrijeme zaokuplja pozornost javnosti. Iako se većinom čuju glasovi protivljenja, vojni rok ima i svoje pobornike. No postavlja se pitanje može li se ovakva vrsta vojnog osposobljavanja u trajanju od samo mjesec dana uopće nazivati vojnim rokom i može li se novac potreban za njegovo uvođenje opravdati stvaranjem vojno sposobnih civila?

Obuhvaćao bi oko 30.000 mladih, trajao do četiri tjedna i održavao bi se ljeti, nakon završetka srednje škole. Ministar obrane Damir Krstičević navodi kako je uvođenje obveznog vojnog roka nužno zbog geopolitičkih i regionalnih ugroza. No postavlja se i pitanje realnosti tih ugroza i kvalitete odgovora na njih ako se uvede ovakva “beta-verzija” vojnog roka?

Korisno ili ne?

A što o tome misle mladi? Karlo Kesić, student treće godine povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, protiv je obveznog vojnog roka, iako ga je prije podržavao. Smatra kako se u mjesec dana ne mogu steći osnovne vojne i civilne sposobnosti te da bi se time samo povećao financijski teret državi i građanima.

“Kad bi vojni rok trajao minimalno tri mjeseca ili ako bi postojao u sklopu obrazovanja kao nekakav obvezan predmet, onda bi u tom slučaju mogao uspjeti”, kazao je Kesić. Svoje protivljenje obveznom vojnom roku iskazao je i Karlo Tomac, student druge godine kemije i fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

Zemlje s obveznim vojnim rokom u Europi (u mjesecima)

CIPAR: 25

NORVEŠKA: 19

TURSKA: 15

BJELORUSIJA: 12-18

RUSIJA: 12

GRČKA: 9-12

FINSKA: 8-11

AUSTRIJA: 6

DANSKA: 4

“U današnje vrijeme nam se služenje vojnog roka ne bi trebalo činiti kao previše korisno”, tvrdi Tomac. Isto tako, Tomac smatra kako bi mladi trebali težiti obrazovanju, te ako se netko ne može sam “disciplinirati” ili stvarno osjeti životni poziv da služi državi, neka se svojevoljno prijavi i neka se to ne tiče onih koji to ne žele.

Ipak, studentica Kineziološkog fakulteta, Klara Pelemiš misli drukčije. Smatra kako je uvođenje vojnog roka potrebno zbog trenutačne situacije u svijetu, odnosno velikog broja ratova, a Hrvatska bi mogla biti na meti zbog svojih prirodnih bogatstava.

“Potrebno je imati vojnu snagu spremnu braniti Hrvatsku”, istaknula je Pelemiš. Navela je, kao primjedbu, prekratko trajanje. Tvrdi da se u nekoliko tjedana, koliko bi trajao vojni rok, ne može naučiti previše, te da bi on trebao trajati najmanje šest mjeseci.

Skuplje od reforme obrazovanja

Centar za mirovne studije (CMS) izrazio je protivljenje obveznom vojnom roku. Gordan Bosanac iz CMS-a kaže da Centar smatra kako je uvođenje vojnog roka štetno za Hrvatsku i da šteti njenim nacionalnim interesima kao što su modernizacija obrazovanja, smanjenje nezaposlenosti i društvenih nejednakosti. “Zemlja koja već 26 godina nije uspjela modernizirati obrazovni sustav, u njega uvrstiti mirovno i građansko obrazovanje, te u kojoj je nezaposlenost mladih među najvišima u EU, umjesto da ulaže u rješavanje tih problema, mladima nudi vojni rok!”, nadodao je Bosanac.

Također, Bosanac kaže da je procjena troška ovakve popularizacije vojske i militarizacije od 300 do 400 milijuna kuna na godinu, dok je za reformu obrazovnog sustava u sljedećih pet godina potrebno 300 milijuna kuna.

“Fokus treba staviti na obrazovanje, otvaranje radnih mjesta, pomoć pri rje- šavanju stambenog pitanja, financijsku i ljudsku sigurnost, kako bi mogli osnivati obitelji i unapređivati kvalitetu svojih života”, poručio je Bosanac. Iz CMS-a podsjećaju da svaki građanin ima pravo uložiti prigovor savjesti i odbiti služiti vojni rok.

Stručnjak u području obrane i sigurnosti i urednik portala OBRIS – obrana i sigurnost, Igor Tabak, smatra kako vlasti u Hrvatskoj ne govore o uvođenju vojnoga roka nego o nečemu što oni nazivaju “temeljno vojno osposobljavanje”.

Takvo vojno osposobljavanje ne nudi dovoljno vojnih znanja da bi polaznike osposobilo bilo za pričuvu, bilo za pristupanje profesionalnoj vojnoj službi, smatra Tabak. Izjavu ministra obrane Damira Krstićevića, o uvođenju obveznog vojnog roka zbog geopolitičkih i regionalnih ugroza, Tabak komentira kako je,”što se geopolitičkih i regionalnih ugroza tiče, potpuno nejasno na što se tu hrvatski političari pozivaju”. Također smatra kako u regiji nema vojske koja bi mogla izvesti veliki napad na Hrvatsku. Nastavlja da ročna vojska nije pogodna za djelovanja u inozemstvu, kao što nije pogodna ni za borbu s terorizmom ili nadzor granice.

U kontekstu NATO-a

Tabak komentira kako članstvo u NATO-u nema gotovo nikakve veze sa sustavom obveznog vojnog roka u Hrvatskoj. “Većina takvih ročnika neće biti u stanju sudjelovati u NATO-vim aktivnostima, a ako ih vlasti i upute u takve pustolovine – to bi moglo biti skupo, komplicirano i teško za provedbu”, predviđa Tabak. Dodaje kako bi ročnici mogli sudjelovati u slučaju elementarnih katastrofa, no tu bi se radilo o pravim ročnicima, a ne o mladima s “prisilnog ljetnog kampa” čije trajanje nije dovoljno za poboljšanje fizičke kondicije ili za nešto kompliciranije.

Prigovor savjesti

Za one koji ne žele služiti vojni rok postojala bi, kako su objavili mediji, opcija prigovora savjesti. Prigovor savjesti mogli bi uložiti građani prema članku 47. Ustava Republike Hrvatske. Time se otvara mogućnost služenja civilnog vojnog roka. Tijekom služenja civilnog vojnog roka odrađivao bi se posao u staračkim domovima, bolnicama. Takav bi rok trajao sedam do osam tjedana, a ročnici bi stekli osnovna znanja o pružanju prve pomoći, pucanju iz streljiva, ukopavanju i sličnim vojničkim vještinama.