Od polaganja vozačkog ispita mnogi strepe, opravdano ili ne, a statistike Hrvatskog autokluba nimalo polaznicima ne pomažu u smanjivanju napetosti. I dok mnogi padaju na opravdanim kardinalnim pogreškama, neki svoj ispit vožnje završavaju s upitnicima iznad glave.
Studentica Mirela otkriva da se njoj dogodilo upravo to. Naime, nakon opravdana prva dva pada na ispitima, razlog za treći pad bilo je zaustavljanje na zebri djetetu koje se kretalo prema njoj jer, kako ona kaže, "bolje stati nego da mi izleti". Nakon kratke svađe ispitivača i nje, opravdanje zbog čega nije prošla ispit bilo je da dijete njih nije pogledalo u oči, te ona zbog toga nije trebala stati na pješačkom prijelazu, iako je dijete skakutalo prema njoj.
S obzirom na to da Hrvatski autoklub ne smije ustupiti kontakte svojih ispitivača jer nije u skladu s privatnosti o tajnosti osobnih podataka, razgovarali smo s pomoćnikom glavnog tajnika i rukovoditeljem Sektora za vozače u Hrvatskom autoklubu, dr. sc. Sinanom Alispahićem.
Najčešće pogreške
"Tijekom procjene vještina i ponašanja kandidata ispitivač posebnu pozornost mora obratiti na to je li kandidat usvojio osobine sigurnog načina vožnje i ponašanja koje vodi brigu o zaštiti ostalih sudionika u prometu", objašnjava Alispahić. Razlog sličan onom Mirelina pada bio je i onaj Nike Rakić. Nika je pravodobno stala na pješačkom prijelazu ženi koja je stajala na njegovu početku, razgovarajući na mobitel.
"Stajala sam nekih petnaestak sekundi, ali žena nije prelazila zebru nakon čega sam otvorila prozor i pitala je hoće li prelaziti cestu. Rekla mi je da se ispričava i da neće", kaže i dodaje da je to očito bio dovoljan razlog za pad.
‘Auto je počeo plesati po cesti kad smo prešli iz jedne trake u drugu jer je na sredini ceste bio nanos snijega. Kako smo mi zaplesali, tako je instruktorica probala spasiti stvar i preuzeti nadzor, ali nije bilo spasa‘, kaže Tomislav iz Kutine
Najčešća pogreška kandidata tijekom provedbe ispita na poligonu nedovoljan je nadzor nad vozilom i pravilno održavanje položaja automobila u obilježenim granicama. Jedna od onih koji su pali na tom dijelu je i Martina Lukenda.
"Ja sam među onim rijetkima koji nisu izašli ni s poligona. Naime, srušila sam čunj, i to samo zato što nisam znala smijem li se ispraviti u traci u kojoj jesam, pogledala sam u retrovizor, pritisnula gas i točno stražnjim dijelom automobila udarila čunj", priznaje nam Martina. No pogrešaka je više u vožnji na javnoj cesti. Kako doznajemo iz HAK-a, više od jedanaest pogrešaka često se ponavlja od ispita do ispita.
Neke od njih su nedovoljno i nepravilno utvrđivanje uvjeta prije početka vožnje, nedovoljan nadzor nad vozilom tijekom parkiranja ili okretanja, što rezultira udarom u drugo vozilo ili rubni kamen, nepoštivanje pravila propuštanja vozila i prednosti prolaska, reagiranje instruktora vožnje, pogrešan postupak prema drugim sudionicima u prometu, najčešće prema pješacima i biciklistima.
‘Vi baš sporo vozite!‘
Da pogreške često ne ovise samo o znanju kandidata, govori nam iskustvo Tomislava iz Kutine koji je svoj ispit iz vožnje završio u vučnoj službi. Budući da je polagao na samom kraju prosinca, Tomislava je na dan ispita na cesti zatekao snijeg i led, što je rezultiralo slijetanjem automobila u jarak pokraj ceste, unatoč vožnji brzinom od samo 20 kilometara na sat.
"Automobil je počeo plesati po cesti kad smo prešli iz jedne trake u drugu jer je na sredini ceste bio nanos snijega. Kako smo mi zaplesali, tako je instruktorica probala spasiti stvar i preuzeti nadzor, ali nije bilo spasa", priznaje on.
Česta pogreška je i sporost kandidata pri polaganju, a to se dogodilo Jennifer Anni Majkopet koja je oduvijek voljela brzu vožnju. Nakon što su je svi uvjerili kako će zbog toga pasti vozački ispit, dogodilo joj se upravo suprotno.
"I tako ja u strahu da ne padnem nisam vozila više do 30 na sat i nisam prelazila treću brzinu. Rutu koja se odvozi za deset minuta vozila sam više od dvadeset", otkriva. Još jedna studentica kaže da je i ona pala iz istog razloga.
"Vi baš sporo vozite, a kad ste se parkirali, strepio sam za život", bio je komentar instruktora. Kako kaže, vozila je stalno oko ograničenja u naseljenim mjestima koja su puna ležećih policajaca, a pri parkiranju išla je jedan na sat. No iskustvo Ivane Miličević još je jedno u nizu onih koji dokazuju da je strah možda ipak najveći krivac za padove.
Izmolila sve krunice
"Naravno, dan prije nisam oka sklopila, ne znam koje krunice nisam izmolila, misu uplatila, zavjetovala se kod sv. Ante i na sve živo", započinje svoju priču Ivana. Kaže da je na ispit došla cijela oblivena strahom i suzama, ali da je sve bilo u redu do prvog semafora.
"Toliko sam se uplašila da sam dala gas kad se upalilo žuto svjetlo i naglo skrenula da su ispitivaču papiri pali iz ruku", ističe i dodaje kako je to bio samo početak njezine traume. Polukružno okretanje je odradila tako da je prešla preko betonskog rubnika, a kada joj je biciklist dolazio iz suprotnog smjera, toliko je skrenula desno da je zamalo pregazila pješakinju.
Nakon pola sata plača i muke, ispitivač joj je samo rekao: "Složimo se, ovo i nije baš bilo okej."
Strah i tremu od vožnje opisuje i Alispahić koji kaže kako je upravo strah od rezultata ponekad glavni razlog ponavljanja kardinalnih pogrešaka tijekom vožnje.
Prosječno položi samo nešto više od 50 posto polaznika
Iz Hrvatskog autokluba kažu da je ukupna prosječna prolaznost za 2018. godinu iz upravljanja vozilom bila nešto viša od 50 posto, točnije 56,07 posto, a ona iz prometnih propisa i sigurnosnih pravila čak i manja.
