Ivan je počeo kockati u osmom razredu. Sve je počelo s automatima u kafićima, a u kockarnicu ga je prvi put odveo brat. Tu počinje i njegova priča o kockanju i o ovisnosti s kojom se bori.
"Postao sam ovisan o kocki jer sam uvijek htio više novca i nikada mi nije bilo dovoljno", govori danas 22-godišnji Ivan. Srećke, listići lota, automati u kafićima, kockarnica ili sportsko klađenje - razlike nema jer ovisan se može postati čak i o srećkama, što pak može prerasti u sve češće odlaske u kockarnicu. Ipak, neke vrste igara na sreću nisu jednako rizične za razvijanje ovisnosti.
Više kockaju dječaci
"Veći adiktivni potencijal imaju one igre u kojima je kratki interval između uplate i ishoda igre, koje se mogu češće, intenzivnije i kontinuiranije igrati i kod kojih je izraženiji element percipirane vještine potrebne za ostvarivanje rezultata te kod kojih je prisutan osjećaj ‘zamalo sam dobio‘", objašnjava nam Dora Dodig Hundrić, docentica s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Foto: Pixabay
Istraživanje u kojem je sudjelovala i Dodig Hundrić, provedeno u razdoblju od 2011. do 2013. u sedam hrvatskih gradova (Zagreb, Osijek, Rijeka, Split, Koprivnica, Vinkovci i Slavonski Brod), pokazalo je da se čak 73 posto srednjoškolaca jednom u životu okušalo u nekoj igri na sreću. Najčešći oblik kockanja je sportsko klađenje, naime 40 posto ispitanih barem jednom je probalo takvu vrstu kockanja. Njih čak 20 posto na sportske se rezultate kladi redovito. Znatno više kockaju dječaci. No najviše zabrinjava podatak da 13 posto ispitanih zadovoljava kriterije za visoku razvijenost problema povezanih s kockanjem. Ozbiljnost tog problema ne shvaćaju ni javnost niti roditelji. Njima je najčešće drago što im se dijete barem ne drogira i nije ovisno o alkoholu.
‘Obitelj u pravilu reagira kada je već osoba u ozbiljnim problemima i kada već možemo reći da se razvila ovisnost. Tome pridonosi i to da u nas vlada svojevrsno prihvaćanje kockanja kao društveno poželjne aktivnosti‘, smatra Dodig Hundrić
"Obitelj u pravilu reagira kada je već osoba u ozbiljnim problemima i kada već možemo reći da se razvila ovisnost. Tome pridonosi i to da u nas vlada svojevrsno prihvaćanje kockanja kao društveno poželjne aktivnosti", smatra Dodig Hundrić. No kockanje može dovesti do ozbiljnih posljedica, poput narušenog psihičkog zdravlja, loših obiteljskih odnosa, problema u školi ili kriminalnih radnji.
"Krao sam od svih od kojih sam mogao i završio sam na sudu. Bio sam na uvjetnoj, ali još nisam prestao kockati", priznaje nam Ivan. Svi njegovi prijatelji na mobitelima imaju online casino, a s njima se u kockarnicama i druži.
"Umjesto da odemo na kavu, s prijateljima najčešće idem u kockarnicu. Tamo je kava besplatna, ali ne razmišljamo koliko ćemo novca potrošiti kockajući", govori nam.
(Ne)regulirano tržište
Kao i Ivana iz naše priče, djecu s kockanjem najčešće upozna član obitelji.
"To je posebno izraženo kada je riječ o sportskom klađenju koje je u nas vrlo rasprostranjena igra i često percipirana kao bezazlena, a često bude dio obiteljskih aktivnosti i rituala (na primjer, uz zajedničko gledanje utakmice oca i sina), govori nam Dodig Hundrić.
‘Nakon što sam toliko novca prokockao, danas će biti moj dan, dan kada ću vratiti sve prokockano - kockajući, i tako svaki dan‘, nada se Ivan. No to ne funkcionira...
Jedan od najvećih problema laka je dostupnost takvih sadržaja djeci. Igre na sreću regulira država, ali ipak nedovoljno. Iako je zakonom određeno koliko kladioničarskih tvrtki može postojati u Hrvatskoj, njima nije određeno koliko podružnica mogu imati. Stoga se broj kockarnica poveća, a dob nitko ne provjerava. Iako prema zakonu maloljetnici ne smiju sudjelovati u igrama na sreću, niti se kladiti u kladionicama, ipak pronalaze način da to rade. Ivan je prestao krasti novac od roditelja te je počeo zarađivati kako bi mogao kockati, a svakog se dana budi s istom misli.
[caption id="attachment_9496" align="alignright" width="300"]
Foto: Pixabay
"Nakon što sam toliko novca prokockao, danas će biti moj dan, dan kada ću vratiti sve prokockano - kockajući, i tako svaki dan", nada se Ivan. No to ne funkcionira tako. Ovisnost o kocki začarani je krug. Što više gubite, to i više igrate jer vjerujete da će se jednom sreća osmjehnuti i vama. Srednjoškolci i studenti su u posebnom riziku da razviju ovisnost o kockanju, a Dodig Hundrić smatra kako je razlog taj što su mladi skloni preuzimanju rizika.
Ovaj rastući problem trebao bi se riješiti boljom zakonskom regulacijom. Igre na sreću trebalo bi onemogućiti maloljetnim osobama, ali prije svega trebalo bi javnost upoznati s njegovim opasnostima. Možda bi tad i roditelji više pazili da njihova djeca osim droge i alkohola, počnu izbjegavati i igre na sreću.
