Foto: Wikimedia Commons

Snimka brutalne smrti Afroamerikanca Georgea Floyda pokrenula je lavinu prosvjeda koji su se najprije proširili širom SAD-a, a zatim i cijelim svijetom. To su najmasovniji prosvjedi u Americi od mandata Baracka Obame, tijekom kojeg su zbog ubojstava Afroamerikanaca izbili neredi u Fergusonu i Baltimoreu. Kao i tada, i danas prosvjede velikim dijelom organizira pokret Black Lives Matter (Crni životi su važni).

Pokret je nastao nakon što je George Zimmerman ustrijelio 17-godišnjeg Trayvona Martina i nije kažnjen zbog toga, a nacionalnu pozornost zadobio je nakon što je 2014. policajac ubio 18-godišnjeg Michaela Browna, nakon čega su uslijedili prosvjedi u Fergusonu. Međutim, istina o policijskom nasilju nije tako jednostavna kako je pokret često prikazuje.

Bilo je sličnih slučajeva

Američka policija svake godine ubije oko 1000 ljudi, ali ne izazove svaka smrt jednaku pozornost javnosti. Za svaki se primjer neopravdana ubojstva crnca može pronaći gotovo jednako grozan primjer ubojstva žrtve neke druge rase. Čak i ubojstvo Georgea Floyda, koliko god brutalno bilo, nije jedinstveno.

Tonyja Timpu ubio je 2016. godine policajac koji ga je koljenom pritisnuo na tlo te ga je u tom položaju zadržao 13 minuta. U videu koji je naknadno objavljen može se čuti kako Timpa jeca i moli da ga se pusti. To se nije dogodilo. Policajci su se, nesvjesni da su ga ubili, šalili na njegov račun dok je pored njih ležalo njegovo nepomično tijelo. Za svoje ponašanje, bez obzira na svima dostupnu snimku, nikad nisu snosili posljedice. Ovaj slučaj, a takvih je mnogo, pokazuje da američka policija nema nužno problem s rasizmom, nego s pretjeranim korištenjem sile i nedostatkom volje da se kazne zločinci u vlastitim redovima.

Američka policija svake godine ubije oko 1000 ljudi, ali ne izazove svaka smrt jednaku pozornost javnosti

Za taj problem već se dugo pokušavaju naći rješenja. Aktivistica Mariame Kaba godinama zagovara potpuni prestanak javnog financiranja policije. U nedavnoj kolumni u New York Timesu tvrdi da se “policiju ne može reformirati” i da bi milijarde koje se troše na policiju trebalo uložiti u “zdravstvo, gradnju kuća, obrazovanje i dobre poslove”. Reformu policije najavio je i američki predsjednik Donald Trump, koji je donio izvršnu uredbu kojom će “uvesti jasne i visoke standarde, promovirati odgovornosti u utjerivanju zakona i pomoći osposobiti policiju za konstruktivan odnos sa zajednicom”.

Ubrzo nakon Floydove smrti prosvjedi su se počeli masovno širiti i ponegdje su počeli prerastati u nasilne nerede. Počelo je s običnom krađom te prešlo u uništavanje spomenika robovlasnika i imperijalista. Francuski predsjednik Emmanuel Macron zbog toga izravno se obratio naciji.

Ruše se kipovi

“Republika neće obrisati trag ili ime iz svoje povijesti. Neće zaboraviti svoja djela niti srušiti ijedan kip. Ono što trebamo je zajedno lucidno pogledati u svoju prošlost”, rekao je tijekom televizijskog obraćanja.

Istodobno, političari u SAD-u i Velikoj Britaniji odlučili su prosvjednicima progledati kroz prste. Neki su spomenici bačeni u rijeku ili išarani, a policija je nekoliko puta bila prisiljena bježati od prosvjednika. U američkom gradu Seattleu osnovana je nezavisna država Autonomna Zona Capitol Hill, država unutar države u kojoj službeno ne postoji policija niti zakonodavstvo. Ta je državica ogledan primjer da su prosvjedi prerasli u pobunu protiv sustava koji je mnoge mlade ostavio bez sigurnog zaposlenja ili mogućnosti da posjeduju ijednu nekretninu. Nju će političke elite možda moći prigušiti, ali zasad ne i potpuno ugasiti.