Foto: PIXSELL

Počelo je još jedno Europsko prvenstvo u nogometu, što znači da se Hrvatska ponovno pretvorila u zemlju s nekoliko milijuna izbornika. Ovaj je Euro nešto drukčiji jer se igra u 11 država i u posebnim uvjetima zbog pandemije koronavirusa, a svoje mišljenje o organizaciji natjecanja i Vatrenima podijelio je s nama Aljoša Vojnović, koji je nekad harao travnjacima HNL-a, a danas je, među ostalim aktivnostima, kolumnist Telesporta i stručni komentator Nove TV.

Što mislite o aktualnom formatu Eura s 24 reprezentacije?

S jedne je strane očit cilj da sve jače reprezentacije budu na istom natjecanju jer se na prijašnjim prvenstvima uvijek događalo da se netko od favorita ne plasira na Euro. U biti se moderni nogomet sve više svodi na to da se odigra što više utakmica i da u njima sudjeluju jake ekipe.

S obzirom na to da će čak devet reprezentacija barem dvije utakmice igrati na domaćem terenu, smatrate li to nepravednom prednosti?

Onaj tko nije bio nogometaš, ne zna što znači voziti se autobusom ili letjeti avionom svako malo. Meni je to uvijek bilo problematično, hvatala me muka pa sam gutao kojekakve tabletice da mi bude bolje, a to netko tko nije u svijetu nogometa ne razumije. Naravno, prednost domaćeg terena imaju favoriti jer se želi da oni doguraju što dalje, oni su ti koji privlače sponzore.

Dakle, stalni letovi iz Rovinja na utakmice utjecat će na naše nogometaše?

Apsolutno da, nažalost, mi nismo u skupini kojoj je sve olakšano. Nogometaši se jako izmore od svih putovanja i to utječe na ono što pokazuju na terenu.

‘Kalkuliranju na jakim natjecanjima nema mjesta’

Bi li se igrači trebali suprotstaviti UEFA-i zbog sve većeg nagomilavanja utakmica i promjena formata natjecanja?

To je kompleksno pitanje jer se utakmice nagomilavaju zbog novca, a novac hoće svi – UEFA, klubovi, pa i igrači. Pa Sergio Ramos, koji je većinu života proveo u Real Madridu, nije htio obnoviti ugovor jer mu je PSG nudio višu plaću pa se ne može reći da samo klubovi traže novac. Ali da, nogomet više nije isti sport i sada ga pokreću sponzori zbog kojih je i prisutan tolik novac, a svatko bi htio dobiti svoj dio kolača.

Kada smo kod novca, razlikuje li se uopće UEFA-in novi format Lige prvaka od takozvane europske superlige koju su htjeli organizirati elitni klubovi?

Da, to su neki primijetili i sve se više teži tome da se igra što je više moguće kvalitetnih utakmica. Samo je UEFA-i kreacija superlige došla kao naručena jer bi u navijača ideja promjene Lige prvaka teže prošla bez toga. Ne znam, pratim i NBA pa mi to sve više nalikuje na taj sustav, želi se odigrati što više utakmica u kojima će sudjelovati najjači timovi jer to privlači sponzore, ali i igrači koji traže bogate ugovore dio su toga.

Idemo malo i na našu reprezentaciju. Po čemu se razlikuju utakmica Hrvatske i Engleske koja je odigrana u Rusiji i ona od prije nekoliko dana?

Prvo, ono je bilo polufinale Svjetskog prvenstva u kojemu je svako dijete na ulici znalo koji će sastav Zlatko Dalić izvesti. To je bila utrenirana ekipa, dobitna kombinacija, a smjenom generacija ostala su prazna mjesta koja je teško popuniti. I, drugo, uplašili smo se Engleza i pokazali previše respekta. Na početku utakmice izgledalo je kao da se oni boje nas, ali ne znam kako se to u nekoliko minuta pretvorilo da se mi bojimo njih. Poslije je to sve bilo bolje i utakmica je mogla otići na bilo koju stranu pa to nije nužno bila loša tekma.

Je li trebalo već prije početka prvenstva kalkulirati i ići na drugo mjesto u grupi?

Kalkuliranju na jakim natjecanjima nema mjesta. Jedan primjer za to je meč s favoriziranim PSV-om koji sam odigrao kao igrač Osijeka, kada su nas oni od početka podcijenili, to se vidjelo po njihovim reakcijama pa smo ih dobili u Nizozemskoj. Onda su došli u goste na Gradski vrt i opet smo ih dobili. Na terenu ne smije biti kalkulacija, iako nam se ždrijeb s drugim mjestom otvara prema lakšem putu, prvenstva se prerijetko igraju da bi se na njima kalkuliralo.

Hrvatska je nakon Svjetskog prvenstva imala problema s reprezentacijama iz nogometnog vrha, je li realno reći da možemo konkurirati svima?

Igrali smo više utakmica s jakim repkama, više nego ikad prije, a za to nemamo kadar. Iz Reala mole da Modrić ne igra cijelu utakmicu da se štedi i kako onda odigrati najbolje moguće? Na prvenstvu se nikog ne štedi i kada imamo svoj dan, postoji samo nekoliko momčadi koje su na razini da nas dobiju. Siguran sam da nas svi poštuju i da nitko u knock-out fazi ne želi dobiti Hrvatsku.

‘Utakmice se nagomilavaju zbog novca, a novac hoće svi – UEFA, klubovi, pa i igrači’

Napadački problem nepostojanja pravog desnog krila i dalje je problem, što učiniti?

To je naš najveći problem. Ja nisam trener i ne želim ni postati trener pa se ne želim praviti pametan, ali da moram birati, ondje bih stavio Perišića koji sjajno igra s obje noge. Nemamo nikoga komu je to prirodna pozicija, ali na Perišiću se najmanje osjeti promjena. To bi otvorilo Rebiću ili Brekalu lijevo krilo, a stavljanje njih ili Kramarića na desnu stranu je jednostavno gubljenje onoga što mogu ponuditi na pravim pozicijama.

Spomenuli ste Kramarića. Iza njega je sjajna sezona u Hoffenheimu, treba li njemu pronaći bolju ulogu na terenu?

On iza sebe u Hoffenheimu ima drukčije tipove veznih igrača nego što su to Modrić, Brozović i Kovačić. Kao jedna od dvije špice on ondje sudjeluje stvaranju napada, dok u repki on to ne može raditi u trenutačnom sustavu.

Mnogo se toga kritizira u posljednje vrijeme o hrvatskoj reprezentaciji, no što je, prema vašem mišljenju, pozitivno u njoj?

Imamo kult reprezentacije u kojemu se svako prvenstvo očekuje medalja i zato mnogo kritiziramo. Samo pogledajte koliko je na ovom proširenom Euru prisutno država iz regije. Samo Makedonci. Od prošlog Svjetskog prvenstva napravili smo smjenu generacija, a i dalje smo tu. Država od četiri milijuna stanovnika konstantno ima dobru momčad, i to treba biti naš najveći ponos.