Foto: Privatna arhiva

Bez dlake na jeziku Branimir Kamber u svojim videima na YouTubeu ne štedi nikoga. Kaže što mu je na umu, često daje savjete na svome kanalu Kamberizam, gdje ga prati više od 50.000 pretplatnika. Kako sam kaže, smatra da živi intenzivan život, a tako širi svoja mišljenja i iskustva. Kritizira i hvali bez previše režiranja, a na kraju svega od toga zarađuje i time je, priznaje, zadovoljan.

Imaš gotovo 53.000 pratitelja, ljudi na koje utječeš. Osjećaš li odgovornost?

Osjećam odgovornost prema vremenu uloženom na svom kanalu; kad čovjek stisne play, da čuje nešto kvalitetno, da postoji neki filtar koji moram imati u sebi da puštam važno pred ljude. Tako da – da, osjećam odgovornost.

Rekao si u jednom svom videu da si u mlađim danima ‘kičmom i lopatom’ zarađivao. Kako zarađuje Branimir Kamber danas?

S 14 godina počeo sam zarađivati svoje prve kune. Posljednjih godina naplaćujem svoju videoprodukciju, svoje usluge. Od Židova sam naučio – na više različitih načina znaj raditi posao tako da kad negdje zagusti, da se samo prebaciš. Nije mi cilj zarađivati toliko da netko pored mene crkava, uvijek sam ciljao na srednji viši stalež.

Bavio si se modelingom. Teške riječi imaš za taj svijet.

Modeling je isključivo vođen zaradom. Ja nisam takav čovjek, to mi se ogadilo i napustio sam to. Iz svakog zla nešto dobro, tako sam tamo naučio režirati i snimati.

Foto: Privatna arhiva

Kao student radio si u noćnom klubu vikendima, što si priznao da ti je ogadilo noćni život. Gdje si provodio vrijeme kao student?

Kad radiš do pet ujutro i gledaš pijanu ekipu i pretvoriš vikend u posao, onda naravno da će ti se to dogoditi. Izlazili smo na live svirke, volim rock’n’roll.

Studentska satnica iznosi od ove godine 25,39 kuna, a poslodavci u lipu gledaju da daju točno taj iznos, bez ‘zaokruživanja’ na 26 kuna, što studentima sve više smeta. Je li bolje ‘išta nego ništa’ od pobune i možda riskiranja nezaposlenja?

To je 200 kuna za osam sati rada, nije loše. Najgori oblik je ne raditi ništa. Ako smatraš da zaslužuješ više, prihvati to što ti se nudi u početku, dokaži se pa onda pregovaraj za više. Mislim da je ovih 39 lipa uvreda za mozak, to je trebalo zaokružit’, makar da su i smanjili to. Budimo ljudi, stavi 25 ili 26 i kraj priče. Ovo samo zove na prigovor.

Često se može čuti da mladi upisuju neki fakultet jer ne znaju što bi pa shvate da to nije to, ali ne odustanu nego završe pa su nezadovoljni i ne žele raditi u struci, da ne razočaraju okolinu. Kako je to kod tebe izgledalo?

Tu treba paziti da mladi ne dobiju pogrešan dojam da je odustati od fakulteta nešto pametno. Nisam odustao od fakulteta nego sam zamrznuo svoje ispite. Kad sam ja studirao i kada su ljudi završavali fakultet, nisu imali posla. To je ova generacija koja se sad iseljava iz Hrvatske. Meni su se u tom trenutku širili interesi, ali nisam palio mostove. Vidio sam realnu situaciju oko sebe i shvatio sam da kad proputujem svijet, ostvarim projekte za koje će mi biti prekasno poslije 40-ih, na fakultet se mogu vratiti i dobiti diplomu. Mislim da ću se vratiti iz nekog svog osobnog interesa. Poruka mladima – ako ti se ne sviđa smjer na kojem si trenutačno, promijeni interes i nastavi još bolje raditi. Ne povlači se u depresiju, nezadovoljstvo, to rade kukavice. Odustajanje od fakulteta ne bih preporučio, prebacite fokus na nešto drugo.

Ne svojom voljom počeo si s volontiranjem, a poslije ti je to postala svakodnevica. Kako potaknuti mlade na volontiranje?

Danas svi idu u trgovačke centre i izlaze na cajke: nemoj i ti. Odi pomoći čovjeku koji nema ruke i noge i vidjet ćeš koliko će ti život više vratiti. Nemoj biti mali Mujo pa kud svi Turci… Radi kvalitetnije, radi bolje. Teže je, ali isplatit će se.

Nedavno mi je taksist priznao kako ne može vjerovati da se danas droga tako lako nabavi, a i sam dobivaš pitanja jesi li ih koristio. Povjeravaju li ti se možda pratitelji o tome?

Ne previše, to su intimne i teške teme. Droga se uvijek lako nabavljala, kad sam ja bio klinac i počeo shvaćati svijet oko sebe, bilo je jednostavno doći do nje. Danas heroin nabaviš preko interneta. Gamad koja kontrolira drogu surađuje s vladajućom strukturom država i uvijek će naći način kako da dođe do mladih ljudi.

Snimio si videe kako žive Hrvati u New Yorku, na Tajlandu – kako bi u jednoj rečenici opisao kako žive Hrvati u Hrvatskoj?

Živimo kvalitetno, ali zbog nedostatka temelja ne predviđamo situaciju i to nas čini nervoznima, a s malo organizacije moglo bi nam svima biti bolje.

‘Nedostaci hrvatskog turizma’ video je u kojem kritiziraš nedostatke u Splitu. Šalješ li svoje prigovore i institucijama ili smatraš da je to borba s vjetrenjačama?

Ne, to nije moj način rada, ne želim im dati toliko pozornosti. Stavim to javno, znam da će to vidjeti netko tko tamo radi tako da će doći to do njih. Da imam drugi način poslovanja, to bi više bilo politikantstvo, ali nije to borba protiv vjetrenjača. Treba se boriti.

Ljudi su općenito nezadovoljni političkim stanjem u Hrvatskoj a s druge strane rijetko netko nešto poduzima. Jesi li izašao na glasanje? Smatraš li to uopće važnim?

Naravno da smatram važnim, ja nisam mogao jer nisam bio u Hrvatskoj, ali treba se izražavati i govoriti što misliš.

Na nekim je tvojim videima dopušteno, a na nekima onemogućio komentiranje. Je li to ograničavanje demokratičnosti društva?

Demokracija je stečevina koju moraš zaslužiti, ne može svatko imati pravo glasa. Može, ali ne može vrijeđanje. Vrijeđanje i cinizam dominiraju u komentarima. Komentare gasim da bih zaštitio sugovornika, a meni je to statistika.

Kako ocjenjuješ korisnost društvenih mreža i sve veće odmake u napretku tehnologije?

Smatram da se pretjeralo, više gubimo vrijeme nego što dobivamo. Ni u čemu ne valja pretjerivati. Događa se internetizacija, ali opet za jedan posto će pobijediti normalan ljudski razum.

Jesu li mladi danas dovoljno kritični prema društvu i sebi?

Nikako. Mladi su danas meki, usrani, čast pojedincima. Mladi su ’70-ih godina vodili hrvatsko proljeće, studenti pokrete, ’50. su studenti osnovali Torcidu. Ne znam što su današnji mladi napravili veliko. Mene student danas asocira na osobu koja spava do podne u domu, ide na kolokvije, u menzu, a vikendima je pijan u Roku. Ali studenti su tabula rasa, mladi ljudi se ponašaju kako im mi pokažemo. Sebe isto tako prozivam da ne radim dovoljno na tome, trebam raditi bolje jer oni će raditi kako nauče od nas. Ako cijele dane tipkam po internetu, tipkat će i on. Vjerujem u mlade, ali može se mnogo bolje.