Foto: Zrinka Medak/Global

Problemi s alarmantnim klimatskim promjenama i nerazvrstavanjem otpada svakim su danom sve veći, i sve teže rješivi. Redovito se neugodno iznenadimo kada u medijima pročitamo najnovija izvješća koja govore o uništavanju bioraznolikosti, staništa i cijelog planeta. Što se zapravo događa u atmosferi, oceanima i koliko na to može utjecati svako od nas objasnio je za Global Ivan Güttler, voditelj Odjela za klimatsko modeliranje te praćenje klimatskih promjena i biometeorologiju Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ).

Nedavno objavljeni znanstveni izvještaj UN-a dokumentira nezapamćeno smanjenje bioraznolikosti. Je li već možda prekasno za spas planeta, ima li povratka?

Tu su same klimatske promjene otprilike 20 posto cijelog problema. Brojnim se životinjama smanjuje životni prostor. Najveći problem je uništavanje staništa, uništavanje starih razvijenih šuma na globalnoj razini. Općenito gledajući, površina pod šumama raste jer se obnavljaju stara područja u Europi i Sjevernoj Americi, ali to su još mlade šume u kojima nisu razvijena staništa, a uništavaju se šume koje su gusto nastanjene, kao što su šume u tropskom području.

Svi ti podaci prilično su depresivni, kao i u klimatologiji. Postoji izraz climate blues, toliko je velika količina negativnih vijesti da neki ljudi padnu u neku vrstu depresije. Ipak, postoje pozitivni primjeri. Tako je vuk nedavno skinut s popisa ugroženih vrsta u nekim područjima. To je postignuto s mnogo strpljenja tijekom nekoliko desetljeća.

Kako svakodnevni otpad utječe na okoliš?

Problem otpada i klimatskih promjena dodiruje se u jednoj točki. Na primjer, ako bacimo stari hladnjak na otpad, sav taj metal neće jako naškoditi atmosferi. Međutim, opasni su plinovi koje hladnjaci sadrže i koji se otpuštaju u atmosferu. Ako bacimo nekakav biološki otpad, kao recimo jabuku, ona tijekom razgrađivanja otpušta ugljikov dioksid. Mnogo se uložilo da bi se neka jabuka posadila, uzgajala, tretirala, održavala da bismo je mi na kraju bacili te da bi ona raspadanjem emitirala stakleničke plinove i zagrijavala atmosferu. Što se tiče plastike, postoje procjene koje govore da će je uskoro u oceanima biti više nego riba.

Na svakodnevnoj razini u Zagrebu nastanu tone i tone otpada, a taj je problem i dalje na razini Hrvatske neriješen. Treba se ići korak po korak

Koliko političari u svojim programima vode računa i govore o klimi i zaštiti okoliša?

Klimatske promjene su jedna od tema na europskoj razini. Svaki put kada je neki veći skup onda od pet problema klimatske promjene budu jedan. Ta tema je specifična jer se posljedice djelomično vide danas, ali većina će se vidjeti u sljedećim desetljećima. Zbog toga se ta tema teže ugura u fokus svakodnevne politike. Što se tiče pisanja dokumenata vezanih za klimu, tu su naši političari dosta angažirani. Ono gdje mi, ali i sve europske zemlje kaskamo, je implementacija konkretnih rješenja na terenu.

U ožujku su učenici dvaput prosvjedovali zbog klime, šaljući važnu poruku. Je li potrebno češće organizirati takve prosvjede?

Bio sam nedavno na jednom skupu sa sudionicima tog prosvjeda i ono što me iznenadilo jest koliko su oni zapravo prizemni i realni. Oni žele da ta tema bude prisutna, da se o njoj govori. To su ljudi koji će uskoro moći glasati na izborima. Prosvjedi ne pomažu toliko u rješavanju konkretnih problema, ali grade bazu, svjesnost ljudi o problemima, otvaraju teme o kojima se razgovara. Logično je da se problem klime tiče mladih jer je ugrožena njihova budućnost i svakodnevni život.

Prošla je godina u Zagrebu, od kad postoje mjerenja, bila najtoplija. Postaje li to naša realnost i pojava koja će se ponavljati?

Temperatura zraka se u Zagrebu mjeri od 1862., a prošla je godina bila najtoplija od kada postoje mjerenja. Trend porasta temperature u tom razdoblju je 1,1 stupanj Celzijevih u 100 godina. Ali taj problem nije samo u Zagrebu, nego svuda. Maksimalne temperature sve više rastu, a donjih je ekstrema sve manje. Sve je veći broj vrućih dana i noći, a sve manje izrazito hladnih dana. I dalje će postojati zime kada se temperature spuštaju niže od -10 stupnjeva Celzijevih, i dalje će padati snijeg, ali sve rjeđe.

Posljednjih se godina sve više govori o razvrstavanju otpada. Koliko je to učinkovito?

Postoje gradovi i općine koje su dosta organizirane u razvrstavanju otpada, kao recimo otok Krk. Oni uspiju razvrstati oko 60 posto ukupnog otpada. Čak je i ekonomski jeftinije razvrstavati i prerađivati otpad nego stvarati nove proizvode iz sirovina. To je mnogo teže u velikim gradovima. Na svakodnevnoj razini u Zagrebu nastanu tone i tone otpada, a taj je problem i dalje na razini Hrvatske neriješen. Treba ići korak po korak, ne može se odmah sav otpad sortirati i reciklirati, ali trebamo krenuti u tom smjeru. Važan je angažman svakog pojedinca. Ipak, nisu samo građani ti koji stvaraju otpad, ne smijemo zaboraviti javne ustanove, tvrtke, trgovačka središta.

Prosvjedi ne pomažu toliko u rješavanju konkretnih problema, ali grade bazu, svjesnost ljudi o problemima, otvaraju teme o kojima se razgovara

Koliko pojedinac može pomoći popraviti trenutačnu situaciju? Postoje li neki okvirni podaci?

U Hrvatskoj prosječno jedan čovjek na godinu emitira pet tona ugljikova dioksida. UNDP je prije desetak godina imao akciju zvanu Prihvatite izazov težak jednu tonu u kojoj su ljude pokušali animirati da smanje to emitiranje s pet na četiri tone. Ta brojka ovisi o stilu života pojedinca, ovisno o tome koliko on koristi automobil, koliko leti avionom, koliko se griju ili hlade na neki održiviji način. U Hrvatskoj se emitira 20 milijuna tona ugljikova dioksida na godinu. Ipak, Hrvatska po tome stoji vrlo dobro u Europi. Cilj je da te brojeve pokušamo još više smanjiti. Najveću promjenu pojedinac može napraviti izborom prijevoznog sredstva.

Kako se ljudi, posebno mladi, mogu bolje i kvalitetnije educirati o štetnim posljedicama ljudskog djelovanja na klimu?

Mislim da su društvene mreže najbolji način jer svi mladi provode mnogo vremena na internetu. Brojne institucije, poput Svjetske meteorološke organizacije, različite meteorološke službe, neki od svjetskih stručnjaka pripremaju različite animacije, grafike i vizualno zanimljive materijale o klimatskim promjena koje onda postavljaju na društvene mreže. Važno je tu temu držati prisutnom u javnom prostoru i privlačiti mlade da se za to zainteresiraju. Što se tiče škola, u predmete poput fizike, kemije i biologije bi se moglo ubaciti više nastavnog sadržaja o klimatskim promjenama, o recikliranju i atmosferi.

Situacija s ozonskim rupama je sve bolja. Postoji li nada u rješavanje drugih klimatskim problema?

Zanimljivo je uspoređivati klimatske promjene s ozonskim rupama. Taj je problem prepoznat potkraj ’70.-ih godina i počeo se rješavati ’90.-ih. Otkrili su koja kemikalija uništava ozon i zaključili da se moraju prestati emitirati te molekule. Ozonske rupe i dalje postoje, ali je trend njihova smanjivanja i zatvaranja, a freon se sve manje koristi. Stanje je s time u vezi sve bolje. Pretpostavlja se da bi se taj problem mogao potpuno riješiti do 2040. Ipak, problem koji danas imamo s fosilnim gorivima stoput je veći. Što god se proizvodi, hrana, odjeća, transport, zabava, za sve su korištena fosilna goriva i taj je problem mnogo teže riješiti.