Foto: Ivana Paušić / GLOBAL

Nakon afere koja je prije dva mjeseca “tresla” Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu, izabran je novi predsjednik tog studentskog tijela. Ivan-Pavao Boras, student Fakulteta strojarstva i brodogradnje, nakon svog dolaska na glavno mjesto SZ-a, otkrio je za Global planove te odgovorio na neka pitanja koja već dugo muče studentsku zajednicu.

S obzirom na nedavne događaje s bivšim predsjednikom Studentskog zbora i stečenu lošu reputaciju, kako si se odlučio preuzeti glavno mjesto i osjećaš li pritisak zbog toga?

Od trenutačnih članova, ja sam najdulje u Zboru, bio sam aktivan još za Mateja Smetiška. Znao sam da će biti pritisaka i da nije najzgodnija situacija, ali sam to odlučio i zbog ostalih jer ne bi bilo u redu nekog novog “gurati u vatru”.

Imaš li kakve veze s rektorom Borasom, s obzirom na to da imate isto prezime?

S rektorom nemam veze, prezime Boras potječe iz 16. stoljeća kad su tri brata Boras otišla na tri različite strane. Ako me se želi povezivati s njim, može se reći da smo prije 400 godina bili neki rod. Kad sam tek došao u Zagreb na studij, nisam ni znao tko je Damir Boras.

Ivan Pavao Boras (Foto: Ivana Paušić / GLOBAL)

Otkad si postao predsjednik SZ-a jesi li se čuo s rektorom, i ako jesi, kako on komentira vaše planove?

S rektorom se jesam čuo, bio sam kod njega i na sastanku. Njemu naš plan djeluje jako lijepo i zanimljivo, u neku ruku i ambiciozno. Kao što je i sam rekao, Sveučilište je tu za studente i pokušat će nam u što većoj mjeri pomoći u realizaciji naših točaka, jer to su točke koje mi, kao studentski predstavnici, stavljamo na stol, to su želje svih studenata. Sveučilište je upoznato s većinom problema koje smo naveli, a prostor za udruge im je bilo možda nešto novije, kao i mentalno zdravlje, ali i sami su svjesni problema s kapacitetom i sportskih problema kao i s primarnom zdravstvenom zaštitom odnosno nedostatkom ambulante. Rekli su da će nam pomoći. Sad, u kojem će to obliku doći, ne znamo, ali ako se Sveučilište za nas zauzme kod HZJZ-a ili nam može financijski pomoći s tim infrastrukturnim projektima, bili bismo jako zahvalni.

Misliš li da bi vaši projekti i planovi trebali povećati izlaznost studenata na studentske izbore, s obzirom na to da je izlaznost dosad bila jako niska?

Izlaznost je jako niska jer je Studentski zbor prije bio dosta zatvoren, sad se trudimo kao novi Zbor, nova Skupština, novo vodstvo, približiti rad Zbora studentima i otvoriti im se te ih uključiti što više u sam naš rad. Smatram da jedino tako možemo napraviti nešto više, jer 51 naš član ne može znati svu problematiku, ne možemo se sjetiti svega, to kao kolektiv možemo mnogo bolje odraditi. Nadamo se da ćemo u sljedećem razdoblju pokazati studentima koliko se toga tu može napraviti. Studentski zbor može, želi i treba dati više onima koje predstavlja.

‘Zauzimat ćemo se za povećanje kapaciteta psiholoških tretmana za studente u Zagrebu, ali je opet pitanje koliko prostora za to imamo – koliko je psihologa uopće da bi mogli na tome raditi i kako ćemo ih financirati’

Postoji mišljenje da Zboru zapravo odgovara niska izlaznost studenata jer tako praktički na mjesta u Zboru uvijek dolaze oni kojima je to ‘predodređeno’. Također, mnogo ljudi govori da je to platforma za buduće političare. Kako to komentiraš?

Mogu odmah i javno reći da nisam član niti jedne političke organizacije, niti ću biti. Što se tiče ovog da nam mala izlaznost pogoduje, mogu reći čak da i da, ali ipak smatram to nije dobro za nas i studente, trebamo pokazati da imamo želju za promjenu i da samo sveučilište ide na bolje jer ipak smo možda malo prezatvoreni kao sveučilište za 21. stoljeće i mlađe generacije koje dolaze.

Zbor se često kritizirao da diže ruke na sjednicama Senata na sve što rektor predloži, a da ne preispituje kritički u korist studenata. Što imaš reći na to?

Osobno nikad nisam bio član Senata te ne mogu niti potvrditi niti negirati tu tvrdnju, ali mogu reći da će se sad, kad uđem u Senat, studentski glas čuti. Problemi postoje, o njima ne treba šutjeti i što god smatramo problematičnim za studente, ne bojim se ustati pred 70 članova Senata, odnosno 34 dekana i reći kako stvari stoje. Izabrali su nas studenti da štitimo njihove interese.

Što ti, a i Studentski zbor mislite, u kojem smjeru ide Rektorat?

Rektorat se trudi zaštiti svoju autonomiju sa svime što radi, ali opet se, nažalost, štiteći tu autonomiju, zatvara prema studentima koji su tu bitni. Mogli bi biti otvoreniji, ne samo Rektorat, nego i uprave sastavnica Sveučilišta.

Prva stvar koju je novi sastav Zbora najavio jest izmjena Statuta?

Imamo dvije grupe izmjena. Prva se tiče toga da predsjedništvo uvijek natpolovičnom većinom donosi odluke, i ako je pet članova za jednu stranu, a pet za drugu, smatra se da je većinu dobila ona strana na kojoj je predsjednik. Tu se ne poštuju neka načelna pravila jednakosti pa smo tu uveli izmjenu da je zamjenik predsjednika SZ-a izravno član predsjedništva i onda imamo 11 članova i svačiji glas je jednak.

‘Rektoru ovo sve djeluje jako lijepo i zanimljivo, u neku ruku i ambiciozno. Kao što je i sam rekao, Sveučilište je tu za studente i pokušat će nam u što većoj mjeri pomoći’, kazao je Boras

Dio promjena se tiče i potpisivanja općih akata gdje smo raščlanili da predsjednik i zamjenik moraju zajedno potpisati sve do vrijednosti od 5000 kuna, od pet do deset da predsjedništvo najprije mora to prihvatiti, a od deset na više prihvaća sama Skupština. Tu sam si malo vezao ruke, ali mislim da je pravedno da u Zboru bude svako sa svime upoznat.

Druga točka izmjene je strukturna organizacija rada. Ideja je dati studentskoj populaciji mogućnost stavljanja točaka na dnevni red, raspravljanje na javnim tribinama. Također, početkom prosinca izaći će i mjesečni izvještaj o našem radu.

Kad i gdje će se održati prve tribine?

Vrlo vjerojatno bismo već u prosincu mogli ići s prvom tribinom. Ne znam još koja će biti tema, ali ćemo se potruditi da bude zanimljiva studentima. Ovisno o trenutačnoj situaciji s koronom, ideja je da bude u kinodvorani Studentskog centra.

Prvu točku plana rada čini primarna zdravstvena zaštita, možeš li u nekoliko rečenica objasniti o čemu se radi?

Cilj nam je osnivanje studentske ambulante jer želimo da studenti s mjestom prebivališta koje nije Zagreb imaju adekvatnu medicinsku skrb. Projekt bi se proveo u sklopu Centra za zdravstvenu djelatnost Medicinskog fakulteta.

Spominje se i studentska poliklinika. Koliko je to po tebi realan projekt, s obzirom na to da se o tome govorilo još prošle jeseni?

Studentska poliklinika je prije postojala i nadamo se da će opet postojati, al trenutačno trebamo u fokus staviti ambulante, jer ne možemo raditi polikliniku ako nemamo nikakvu studentsku ambulantu. Potrebna je najprije neka preventiva, a onda dalje uz ambulante, besplatne stomatološke preglede koji se objavljuju na stranicama Zdravog sveučilišta. Kad prođe korona pa se vrate ginekološki pregledi koji su bili besplatni za studentice, može se gledati prema poliklinici. Ali realno, poliklinika kao zgrada je nešto što se vjerojatno u sljedećih nekoliko godina neće ostvariti.

‘Imamo tri dvorane, nijedna nije u vlasništvu Sveučilišta. studentima, pogotovo našim reprezentativcima, nedostaje termina, a nagodinu bi trebali ići braniti prvo mjesto s europskih igara’

U planu je i psihološka podrška studentima.

Ideja je da s odborom za psihološku podršku, koji ćemo uskoro osnovati, napravi slična platforma kao što imamo za Zdravo sveučilište. Okupiti studentske udruge koje se bave tim djelovanjem, pozvati studente srodnih fakulteta da se priključe i uz zajednički rad i tu stranicu pokrenuti neke konferencije i radionice jer u Zagrebu imamo problem što je premalo tih termina i što studenti nisu upoznati s njima. Kroz društvene mreže, radionice i konferencije želja je upoznati ih s problemima.

Projekt je zasnovan na poražavajućim podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje gdje smo uočili jako loše stanje glede mentalnog zdravlja. Zauzimat ćemo se za povećanje kapaciteta psiholoških tretmana za studente u Zagrebu, ali je opet pitanje koliko prostora za to imamo – koliko je psihologa uopće da bi mogli na tome raditi i kako ćemo ih financirati. Zato je to opet nešto što treba ići prema Sveučilištu, HZJZ-u, “Andriji Štamparu”. Ovisimo o drugima ako ćemo povećati kapacitete, ali sama informiranost, neke radionice, ako ništa, mogu pomoći studentima da shvate imaju li neki problem. Smatram kao je najvažnije razbiti taj tabu odlaska psihologu, jer živimo u 21. stoljeću.

Digitalne tehnologije također su jedna od točaka plana rada Zbora. Plaćanje aplikacijom u menzi se najviše ističe, možeš li reći nešto više o tome?

Testiranje je već trebalo početi, ali je bilo problema s Ministarstvom pa to trenutačno stoji. Sljedećih bi tjedana trebalo napokon krenuti plaćanje aplikacijom. Osobno sam prije godinu testirao prvu verziju aplikacije, sada je izašla nova, unaprijeđena. Radila ju je jedna tvrtka koja surađuje sa SC-om te ćemo mi ubrzo provesti testiranje, posljednji smo put imali malo nekih internih problema što se tiče opreme Sveučilišta i SC-a pa se nadam da smo ih sada uklonili i da bi u nekoj skorijoj budućnosti, možda već i sljedeći semestar to moglo ući u optjecaj među studente.

‘Ako me se želi povezivati s rektorom, može se reći da smo prije 400 godina bili neki rod’

Što se digitalizacije tiče, tu smo s SC-om u dogovorima da se napokon omoguće i prijave za studentske domove online, i to ćemo pokušati već na godinu jer mislim da je velik problem što se trenutačno svi dokumenti šalju poštom, odnosno sama količina te papirologije je smiješna i to ekološki nije prihvatljivo. Digitalizacija toga je investicija koja se treba odraditi jednom i dalje je samo održavanje.

Plan uključuje i infrastrukturne projekte, zamisao je izgraditi zajednički prostor za udruge.

“Uni spaces” je projekt s koim sam se najviše trudio i zauzimao za nj. Budući da sam i sam bio član udruge, a i dosta mojih prijatelja je u udrugama, imao sam ideju napokon napraviti konferencijsku dvoranu, prostor nalik na inkubator gdje bih spojio studentske udruge da imaju gdje raditi, jer golem je problem što mnogo udruga dijeli jednu prostoriju. Mi u projektu ovisimo o drugima, ali sam projekt htio okrenuti prema studentima i uključiti u provedbu studente građevine, geodezije, arhitekture. Realno možemo cijelu provedbu napraviti na studentskoj razini, znači da su studenti napravili nešto za studente. Trebamo imati sastanak s fakultetima da vidimo kako se to može implementirati u njihovu nastavu. Volio bih da se taj projekt realizira do kraja akademske godine, ali svi znamo kako u Hrvatskoj gradnje izgledaju i nadam se da bismo do kraja akademske godine mogli barem postaviti kamen temeljac ili potpisati neki sporazum s kojim bi se išlo u ostvarenje.

Spominju se i domovi i njihova obnova. Znaš li možda što će biti s Lašćinom jer stalno se spominje njezina obnova?

Zauzimamo se za to da se napokon iskoriste EU-ovi fondovi. Guramo domske odbore da se osnuju i da oni budu produžena ruka u cijeloj toj priči jer nitko od članova Skupštine nije u Lašćini da vidimo probleme i kako ih riješiti. Ulaganja su potrebna, sad je pitanje ima li Studentski centar financije da to obnovi ili se moraju čekati EU-ovi fondovi.

Zadnja točka plana su sport i rekreacija. Tu planirate gradnju montažne sportske dvorane, što s time?

Prostor za to imamo kod Kineziološkog fakulteta, sportska dvorana bi bila za studente cijelog Sveučilišta jer trenutačno ono ne posjeduje sportsku dvoranu. Ideja zašto bi bila montažna, isto kao kod prostora za udruge, jest jer želimo pokazati da nam to krucijalno nedostaje. Imamo 8500 studenata koji se aktivno bave sportom na Sveučilištu i montažnu dvoranu želimo napraviti nešto što prije. Ako bi studenti bili u mogućnosti napraviti taj montažni objekt, onda smatramo da bi kroz godinu-dvije i ostali akteri trebali uvidjeti potrebu za time da se napravi nešto konkretnije, neki sportski centar. Imamo tri dvorane, nijedna nije u vlasništvu Sveučilišta, svaka se dijeli s raznoraznim udrugama Grada Zagreba ili klubovima, i jednostavno studentima, pogotovo našim reprezentativcima, nedostaje termina, a mi bismo na godinu trebali ići braniti prvo mjesto s europskih igara.

U zadnjoj točki smo još spominjali i besplatnu rekreaciju gdje želimo potaknuti studente da se više bave samom rekreacijom. Tu već imamo projekt koji se razrađuje gdje bismo trebali uz suradnju s Unisportom i studentima KIF-a krenuti na proljeće ili ljeto s nekim zajedničkim treninzima oko Jaruna, Save, po nasipu i slično.