Foto: Privatna arhiva

U ugostiteljstvu nikad gora situacija. Iako su već mjesecima zatvoreni, bolji dani ipak će još pričekati. Nakon što su “izborili” da kava za van postane pravo i odluka svih ugostitelja, Jelena Tabak, predsjednica Nacionalne udruge ugostitelja, nada se da bi se poboljšanje u broju zaposlenih moglo vratiti na staro do 2023. godine. Tenzije se između vladajućih i ugostitelja samo pojačavaju, a nezadovoljstvo je sve veće.

Ugostitelji su ponovo u centru pažnje, no ovaj put zbog nastale situacije između Andreja Plenkovića i riječkog ugostitelja, Tomislava Kovačevića.

Slučaj Tomislava Kovačevića najbolji je primjer pod kojim su se pritiskom našli ugostitelji i svi kojima je rad onemogućen. Njegova reakcija i izjava ne bi trebale biti u fokusu rasprave, već razlog zbog kojeg je do toga došlo, odnosno kako će se isti sanirati. Prava tema razgovora bi trebao biti put oporavka sektora te plan otvaranja i ugostiteljstvo 2021. koje neće biti staro-normalno. Ugostitelji čine dvije trećine tvrtki u turizmu te pridonose sektorskoj zaposlenosti s 51,4 posto. Sektor koji je do jučer generirao 15 milijardi prometa, sada je u blokadi s preko 42 posto subjekata. To je puno važnija tema od narativa gospodina Kovačevića. S druge strane, slažemo se da u Hrvatskoj postoje dvostruka mjerila i da tome treba stati na kraj. Krajnje je vrijeme da svi skupa smognemo snage smanjiti nepotrebne tenzije i krenemo rješavati bit problema – na koji način oporaviti i osnažiti ugostiteljstvo i ostatak hrvatskog gospodarstva.

Kava za van je tu, a uskoro i otvaranje terasa. Jeste li zadovoljni?

Zadovoljni smo sa svakom promjenom koja se dogodi jer stanje odveć stagnira, a to nikako nije dobro ni za ekonomiju ni psihičko stanje među djelatnicima u ugostiteljstvu. Sigurno da coffee to go ne može osigurati plus, ali može malo olakšati pritisak na ugostitelje, koji se dogodio zbog zatvaranja. To je prvi korak koji sigurno najavljuje povratak na normalu i stoga ga itekako poštujemo, ali jasno je da i dalje mora biti popraćen ekonomskim mjerama.

Kažu da je omogućavanjem kave za van ‘ispravljena nepravda’. Je li ona zbilja ispravljena ili je to samo još jedna igra za narod?

To je ispravljena nepravda u odnosu ugostiteljskih objekata međusobno. Time se sigurno ne opravdavaju odluke ili logika Stožera, koju pak, ne bih komentirala. Kao takva, itekako je ispravak nepravde, ali, nažalost, zakasnjela je reakcija i uzrokovala je nenadoknadivu štetu caffe barovima i objektima jednostavnih usluga.

Ministar Aladrović nedavno je u ‘Otvorenom’ tvrdio da ne postoje dvostruka mjerila.

Ako mislite na odluke Stožera, to sam odavno prestala komentirati jer tu nema nekakve logike koju bismo mi, laici, mogli razumjeti. Iz toga ispada da itekako imamo dvostruka pravila, a opet, pokušavam biti iznad toga i smiriti tenzije i loše vijesti činjenicom da je ova situacija presedan i da ni Stožer nije imao od koga učiti. Stoga poštujemo svaku njihovu odluku i pobrinut ćemo se da u buduće u ovakvim okolnostima mjere ne budu diskriminatorne te svakako tražiti zaštitu svim legalnim putovima i sredstvima.

‘Ugostitelji čine dvije trećine tvrtki u turizmu te pridonose sektorskoj zaposlenosti s 51,4 posto’

U hotelima je još dopušten rad kafićima i restoranima, ostalim ugostiteljima nije. Koje mjere su poduzete da se i ta nepravda ispravi?

Vezano za hotele ne možemo poduzeti ništa jer, iako smo turizam, financijski pripadamo skroz odvojenom sektoru. Njihove tvrtke su izvoznici i kao takve jako važne za državu i nećemo na njihovim leđima tražiti pravdu. Uostalom, njihovi pogoni su isto itekako skupi i drago nam je da barem netko može raditi. S poduzetničke strane nismo prosvjedovali ni protiv kockarnica i igara na sreću jer nam je drago da barem netko radi. Nikad ne bismo prozivali kolege poduzetnike jer itekako znamo što znači nositi zabranu rada na svojim leđima. Usredotočeni smo na to što nama nije dopušteno, a ne na ono što drugima jest. Nadalje, postoji još grana u turizmu kojima je itekako teško, ali kao i hotele ne zastupamo njih nego ugostitelje pa se i bavimo samo s temama koje imaju veze s ugostiteljstvom.

Foto: Privatna arhiva

Koliko se prijedloga ugostitelja zapravo uvažilo, a koliko je Vlada radila po svom?

Stožer nije slušao kad je bilo vrijeme, barem što se tiče Coffe to go, znali smo mi da to neće biti revolucionarno otvaranje, a da će definitivno smanjiti tenzije. Nadamo se da će buduće prijedloge poslušati jer ipak mi uistinu znamo kako sve funkcionira na terenu i dobro bi bilo da shvate da u nama imaju partnera. Što se tiče komunikacije s Vladom, u komunikaciji smo s resornim ministarstvima. S Ministarstvom financija smo imali jako konstruktivan sastanak, nakon kojeg su prihvaćene izmjene za fiksne troškove i osnovali smo radnu skupinu s Poreznom upravom na kojoj razrađujemo prijedlog zakona za neoporezivu napojnicu, vaučere za povremeno zapošljavanje i pojednostavljeno materijalno knjigovodstvo. Također, u komunikaciji smo s Ministarstvom turizma i sporta, te tu imamo planove za radne skupine i savjete za obnovu poslovanja ugostiteljstva, ali to još stoji. Podržavamo njihov projekt “Stay safe in Croatia” i nadamo se da kad se to pokrene, da ćemo moći pristupiti razradi ovih, još važnijih stvari, a odnose se na izgled ugostiteljstva u budućnosti.

Što se postiglo prosvjedom?

Osvještavanje da, unatoč odredbenim potezima Vlade, i dalje nije dobro stanje medu poduzetnicima. Nije to nikakva kritika, nego jednostavno stvari treba nazvati svojim imenom i svi moramo težiti još boljim rješenjima jer smo svi na istom brodu. A on pušta more. Kad potone potpalublje, potonut će i kabine s punim pansionom.

Neke su zemlje još gorem lockdownu od nas, dok druge nisu uopće. Je li realno uspoređivati se s ostalim zemljama?

S obzirom na to da mi nismo ovo prošli prije, jedino se i možemo uspoređivati s drugima i tražiti preko njihovih primjera možda neka bolja rješenja. To je sasvim normalno i prirodno, i u drugim područjima, kada i nema krize, imamo neke postavljene parametre koje kao zemlja trebamo doseći pa nije zgorega i ova usporedba. Sukus svega je da zemlje koje imaju više financijskih mogućnosti za pokriće štete imaju i strože mjere.

‘Usredotočeni smo na to što nama nije dopušteno, a ne na ono što drugima jest’

Smatrate li da kao ugostitelji i bez ovih okolnosti plaćate namete koje ne biste trebali?

Definitivno. Nameti se i zovu tako jer su nam nametnuti, a nemamo neku općedruštvenu korist od njih, to je najveća tuga. Da se oni barem preliju gdje je potrebno, to nikom ne bi bio problem plaćati.

Znate li koliko je ugostitelja kažnjeno u ova tri mjeseca zbog kršenja mjera i s kojim iznosom?

Sve informacije koje imamo, imamo iz medija. Ono što znamo, znamo da nitko iz članstva NUU nije bio kažnjen.

Ugostitelji dobivaju naknade, ali dosta kasno. Neki računi se moraju i dalje plaćati. S obzirom na to da smo u ožujku imali istu, čak i bolju, situaciju sa zatvaranjem, može li se reći da je reakcija vladajućih na novi val bila jako loša?
Ekonomske mjere su kasnile jako, pogotovo krajem godine, pred blagdane, kada su ljudi ionako osjetljivi. To se saniralo početkom siječnja, ali je gorčina ostala. Što se samog zatvaranja tiče, kad je EU krenula sa zatvaranjem, da i mi smo očekivali da ćemo ići u zatvaranje i da ćemo do Božića moći normalno raditi. Sada to ionako nije bitno, jer je lockdown potrajao više nego je to itko mogao misliti.

Mogu li ugostitelji vratiti izgubljeno?
Ne. Vratilo nas je sedam godina unazad i sada moramo krenuti iz početka.

Čeka li nas sad pad cijena u kafićima?
Sigurno će biti raznoraznih pokušaja povrata gostiju, ali pad postojećih cijena sigurno nije dobro rješenje jer ionako nema prostora za pokriće nastale štete. Uostalom, ni dobavljači nisu snizili cijene.

I mladi su jako nezadovoljni mjerama, što se još uvijek vidi kroz brojna okupljanja kao što je ono na Cvjetnom ili kod Hrvatskog narodnog kazališta. Pomaže li ili odmaže okupljanje na trgovima situaciji s ugostiteljima?
Sigurno da pomaže jer samo naglašava da nisu ugostitelji krucijalni faktor u poticanju okupljanja.

Jedva se čeka i otvorenje klubova, a klubovi su u još goroj situaciji. Koja su previđanja za njih?
Za sada nema naznaka za njihovim otvaranjem, možda samo na ljeto kada budu otvorene strukture.

Brojni odlaze na sezonu da bi zaradili novce za nadolazeću akademsku godinu. Hoće li biti posla za njih?
Nadamo se da hoće, iako će sigurno biti puno manje sezonskih zapošljavanja. Među njima će sigurno studenti imati prednost radi fleksibilnosti ugovora i rada na odredbeno, što je zasigurno samo špica sezone.

Hoće li mladima koji konobare padati satnica, mogu li poslodavci iskorištavati situaciju i davati manje plaće?
Neće, zakonom je određena.