Foto: Privatna arhiva

Nije rijetkost da ovaj svjetski putnik daje intervjue s potpuno drugog kraja svijeta. No, intervju putem Whatsappa – to je, priznajem, nama novost. Da je samo nebo granica, Kristijan Iličić je odlučio još davnih dana, kad je napustio dosadnu rutinu i okrenuo se onome što ga ispunjava – putovanjima. Danas je jedan od najpoznatijih hrvatskih travel-bloggera s najzanimljivijim pričama koje ga prate od Hrvatske pa do daleke Venezuele, gdje se trenutačno nalazi.

Dok mnogi sanjaju o putovanjima, vi svoje snove vrlo brzo ostvarujete. Koliko je na to utjecala pandemija?

Drastično. Jako se sve usporilo. Ne mogu putovati u države u koje sam htio putovati, jako mnogo plaćam koronatestove i već sam potrošio više od 2000 eura na njih. Također, volio bih kad idem iz države u državu ući kopnenim putem, ali, nažalost, u nekim državama to nije moguće. Recimo, u Kostariku sam morao letjeti i to me stajalo 500 eura u jednom smjeru. Sve to logistički jako otežava kompletno putovanje, a kada se putuje malo nerazvijenijim državama problem je s dostupnosti koronatestova i mora se dobro isplanirati kad ćete putovati, kad treba napraviti test, kad će biti rezultati i kad se može napustiti država.

Svatko tko želi proputovati svijetom i izaći iz svoje zone komfora trebao bi to učiniti i ne bi trebao čekati idealno vrijeme za putovanje, jer nikada nije idealno vrijeme, poručuje Iličić

Situacije u koje se dovodite ponekad nisu bezazlene, pogotovo u Venezueli. Na ljestvici od jedan do deset, koliko se bojite kada posjećujete zemlje ‘na lošem glasu’?

Venezuela nije toliko opasna kao što se govori. Mislim, govorimo o Latinskoj Americi, takva je kakva je, nažalost. Ali ako poštujete normalna putnička pravila da ne izlazite po noći i ne šetate sumnjivim kvartovima, trebalo bi biti sasvim uredu. Posebice ako ne iskazujete bogatstvo, ne pokazujete sat, nakit, novi telefon, nego jednostavno držite low profile. Nitko vam neće ništa. Tako da Venezuelom se može putovati i mogu se doživjeti stvarno lijepe stvari. Što se tiče straha, bio sam i u Afganistanu, Pakistanu, Iraku i u mnogo opasnih zemalja, kao što je i El Salvador i Honduras, koji su na glasu kao dvije najopasnije države svijeta, i jednostavno se nisam bojao. Zabavljao sam se bolje i više nego ikad u životu.

Strahujete li od zaraze?

Kao što mogu dobiti koronavirus, tako mogu dobiti i malariju i dengua groznicu i mnogo drugih bolesti koje su isto rasprostranjene, a o kojima se toliko ne govori. Nema straha, ne želim živjeti u strahu i ne želim mijenjati svoju slobodu radi straha od smrti. Ipak, naravno da treba paziti i držati do higijene, držati distancu, nositi masku.

Čega se onda najviše bojite?

Ne razmišljam o strahovima i ako postoji neki strah, trudim se pobijediti ga. Bojao sam se visine i skočio sam najviši bungee jumping, prema Guinnessovoj knjizi rekorda. Pokušavam ne razmišljati o tome i znam da kada to prođem da će mi samopouzdanje narasti i da ću doživjeti još i sto puta gorih situacija.

Kao svjetski putnik recite koliko je korona naškodila našem turizmu?

Turizam u Hrvatskoj jednako pati kao i turizam u svijetu. Jedino što sam primijetio je da u Središnjoj Americi restorani rade, kafići rade, a u nas je sve to bio zatvoreno mjesecima dok je u svijetu bilo drukčije, ali nije bilo turista. Turisti trenutačno ne putuju toliko kao inače, tako da vjerujem da je cijeli svijet u istim problemima.

Foto: Privatna arhiva

Nedavno je za Zagreb najavljen dolazak jednog od najpoznatijih niskobudžetnih zračnih prijevoznika. Pozdravljate li tu odluku?

Naravno da pozdravljam, napokon se neće morati ići okolo po Grazu, Beču, Budimpešti i Italiji da bi se ulovio Ryanair već se izravno iz Zagreba otvara mogućnost da leti više ljudi, više studenata i svih onih koji nemaju mnogo novca. Sada će si to moći priuštiti. Želio bih također da bude što više niskobudžetnih kompanija i da ljudi imaju mogućnost izbora s kime će putovati i da se, zapravo, što više putuje.

Koronavirus je mnoge avioprijevoznike doveo u nezahvalnu situaciju, a mnogi su se putnici žalili na odbijanje povrata novca, lošu komunikaciju. Što čeka turizam?

Iskreno, ne znam točno. Mislim da se okolnosti neće normalizirati još sljedećih nekoliko godina. Iskreno mislim da će postojati COVID putovnice, odnosno kao što postoji yellow fever card, tako će postojati covid card. Ljudi koji su se cijepili dobit će pečat i to će morati pokazivati, to nas sigurno čeka. Okolnosti sigurno neće biti dobre što se tiče povrata. I što se tiče testova, trenutačno je najveći strah što ako budete pozitivni jer COVID testovi nisu potpuno relevantni. Imali smo nekoliko slučajeva gdje su moji prijatelji koji su bili sa mnom na putu bili pozitivni, sutradan su bili negativni, ali nisu se mogli ukrcati na let, tako da je i to golemi problem. I mislim da će turizam u budućnosti krenuti u nekom lošem smjeru.

Vlasnik ste agencije pa najbolje znate za probleme koje poduzetništvo nosi. Kako ste vi doživjeli taj proces?

Nije lako, mnogo mojih klijenata jednostavno više nema marketinške proračune, dućani su im zatvoreni, pričam o retailu. I ako su zatvoreni, ako vi ne prihodujete ništa, onda nema smisla niti lagati za marketing. Tako da će dugoročno svi imati problema. I kod mene je situacija takva da je utjecala na posao, smanjili su se marketinški proračuni i samim time potrošnja i prihodi i sve ostalo.

Venezuela nije toliko opasna kao što se priča – ako poštujete normalna putnička pravila da ne izlazite po noći i ne šetate sumnjivim kvartovima, trebalo bi biti sasvim uredu, kaže Iličić

Zašto je još komplicirano baciti se u poduzetništvo, unatoč svoj tehnologiji koja nam je servirana?

Ne mislim da je teško baciti se u poduzetništvo nego jednostavno ljudi ne žele ići u poduzetništvo znajući da to nosi hrpu problema i velike rizike. Da bi krenuli u poduzetništvo nije da samo treba novac, treba i vrijeme i živci i hrpa drugih stvari. Tako da bez obzira na svu tehnologiju svijeta, poduzetništvo nije nimalo lako. Svaki poduzetnik doslovno radi od 0 do 24. Tako da mnogi se ne žele u to upustiti jer ne žele mijenjati svoju komociju, jednostavno žele raditi za plaću 1000 ili 2000 eura i to je to, ne žele taj rizik i stres.

Kakve sadržaje od vas očekuju pratitelji?

Mislim da zaista imam dobar odnos sa svojim pratiteljima jer kreiram sadržaj svakodnevno, po 100 storyja svakodnevno objavljujem, mnogo videa, fotomaterijala uz stvarno dobre opise na svim društvenim mrežama. Jedino što možda pratitelji očekuju od mene je YouTube, ali to jednostavno ne stignem. Nemam vremena da bih još radio i YouTube kanal kad već snimam storyje, to je jednostavno nemoguće. Tako da su pratitelji tu malo zakinuti.

Koja su tri savjeta za svaku mladu osobu koja želi proputovati svijet?

E, pa to je dosta teško reći jer treba znati koji su ciljevi. Moj cilj je proputovati cijeli svijet, ali cilj mi je također dok putujem zaraditi novac da bih imao za budućnost. Svatko tko želi proputovati svijet i izaći iz svoje zone komfora trebao bi to učiniti i ne bi trebao čekati idealno vrijeme za putovanje, jer nikada nije idealno vrijeme. Ne treba slušati nikoga drugoga nego isključivo samoga sebe i vlastite instinkte. Znači, ako mislite da je vrijeme da proputujete svijet, vrijeme je sada, jer ćete biti najsretniji i sebe ćete dati milijardu posto u to. Meni su rekli tisuću puta nemoj ići tamo, nemoj raditi ovo… Ako osjećam da to trebam napraviti, ja odem i napravim. I ako mislite da nešto ne možete, uvijek možete sve.