Foto: Žarko Bašić/Pixsell

Jedan od najvećih svjetskih znanstvenika i autora na području političke komunikacije i medija, profesor Lance Bennett sa Sveučilišta u Washingtonu gostovao je početkom listopada na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Ondje je održao predavanje Populizam, Trump i kako popraviti demokraciju, te dao kratki intervju za Global o suvremenim društvenim izazovima u kontekstu medija i politike.

S kojim se to ključnim društvenim problemima danas suočavamo?

Većina demokratskih država danas se suočava s gubitkom povjerenja građana u institucije poput političkih stranaka, izbornih sustava i medija. Građani sve manje vjeruju u reprezentativnost na političkim izborima te dolazi do potrage za alternativnim politikama, što se različito očituje na lijevoj i desnoj strani ideološkog spektra. Na ljevici, mnogi građani pridružili su se lokalnim pravosudnim projektima i prosvjedima protiv neoliberalnog svjetskog poretka, te su se mnogi okrenuli od stranaka tzv. lijevog centra koje im se čine korumpiranima.

‘Apolitični građani jednostavno ignoriraju vijesti o politici koje dolaze iz mainstream medija, a drugi traže smislene informacije na alternativnim mjestima – u teorijama zavjere, radikalnim političkim pokretima i rastućim radikalnim strankama’

Na desnici su mnogi građani pronašli smisao i angažirali se u nacionalističkim strankama koje govore o mitskim ili nostalgičnim vrijednostima patriotizma, rasizma i jedinstva za “prave” građane nacije. Te su stranke u porastu u mnogim državama, od SAD-a do Skandinavije, Njemačke i Austrije. Kad uspiju doći na vlast, često počinju udaljavati državu od demokratskih načela kontroliranjem medija i sudova. Primjer za to su Mađarska i Poljska.

Pad povjerenja u političke elite i institucije na koje se gleda kao propagandne tvornice stvorio je plodno tlo za dolazak političkih ‘autsajdera’. Je li se i Trump svojim specifičnim stilom komunikacije profilirao kao takav?

Foto: Žarko Bašić/Pixsell

Da, ljudi su umorni od propagande i shvaćaju da su im vlade lagale mnogo puta. Trump je obećao reći istinu, ali ironija je da i on laže o velikim i malim stvarima gotovo svakodnevno, od preuveličavanja broja okupljenih na njegovoj inauguraciji do toga kako će njegovo smanjenje poreza imati iznimno dobar učinak za pripadnike srednje klase.

Međutim, većina Trumpovih javnih nastupa nije skriptirana, te se čini da se takav pristup sviđa njegovim sljedbenicima, čak i onda kad on u govoru iznosi lažne činjenice. Ušli smo stoga u razdoblje duboke disfunkcije u javnoj komunikaciji. Iako bi ljudi u Americi i drugdje željeli čuti više poštene javne rasprave o ozbiljnim problemima, malo je političkih aktera koji su uistinu sposobni napustiti ustaljene formule odnosa s javnošću.

Koje je značenje Trumpove česte upotrebe Twittera za izražavanje svojih stavova i misli? Upotrebljava li ga impulzivno ili je i to dio njegove proračunate strategije odnosa s javnošću?

Trump se voli izravno obraćati svojim sljedbenicima te uviđa kako njegovi tvitovi postaju vijesti, zaobilazeći posredničke medije, pa tako samostalno provodi svoje javno djelovanje. Jasno je da su mnoge od tih izjava na Twitteru njegove emocionalne reakcije, nešto što nismo nikad prije vidjeli kod predsjednika i mnogih drugih javnih osoba. Promijenio je pravila političke komunikacije i razbio niz nekad poštovanih normi.

Trump svoju vanjsku politiku provodi putem Twittera i ondje vrijeđa političke protivnike. Čak je izazvao američke sportaše da budu više domoljubni i poštuju himnu na početku utakmica. Čini se da je to postao stil komunikacije autentičan za njega te ga povezuje s ljudima koji ga podržavaju. No mnogo ljudi u vladi, pa čak i u njegovoj stranci, nije baš sretno zbog toga.

Zbog ‘eksplozije’ interneta suvremeni konzumenti vijesti neprestano su bombardirani oprečnim informacijama iz raznih mainstream i alternativnih izvora. Kako pojedinac može filtrirati to more informacija da bi došao do istine?

Ljudi na razne načine mogu filtrirati informacije, tako da to ne vidim kao problem. Veći problem je to što građani iskazuju nepovjerenje prema vladi i političarima u toj mjeri da onda posljedično ne vjeruju ni onome što pročitaju u novinama ili čuju na vijestima. S obzirom na to da mainstream mediji izvještavaju o tome što političari izjavljuju, mnoge građane takve vijesti odbijaju.

Foto: Hrvoje Šoljić

Neki se od njih isključe iz politike uopće te jednostavno prestanu obraćati pozornost na sve informacije koje dolaze do njih. No drugi građani traže više smislenih informacija, a često ih nalaze u teorijama zavjere, radikalnim političkim pokretima i rastućim radikalnim strankama koje nude ljudima emocije i neko značenje.

Kako vidite budućnost vijesti u ovom turbulentnom dobu informiranja? Što mainstream mediji trebaju napraviti da bi ponovno zadobili interes i povjerenje publike?

Kako bi vratili povjerenje, ti mediji trebaju postati neovisniji i kritičnije izvještavati o radu političkih stranaka i političara, te o problemima koji se tiču građana i koji su pitanje javnog interesa.

Također, čitatelji će se novinarima vratiti i onda kada se političke stranke, a pogotovo one lijevog centra, reformiraju i počnu progovarati o stvarnim važnim pitanjima i problemima u ekonomiji, okolišu i demokraciji. To će mnoge građane ponovno zainteresirati za politiku, pa tako i za medije.