Dobitnica Oskara znanja i dvostruka državna prvakinja i viceprvakinja iz hrvatskog jezika, Tina Čatlaić, prošlogodišnja je maturantica koja je napisala maturu na hrvatskom bez greške, a dosad je objavila dvije zbirke pjesama, dok te iste pjesme u suradnji s bendom Zagušljivi dim izvodi u glazbeno-poetskom performansu.

Bez obzira na stanje u Hrvatskoj, ovdje želi i ostati. Ova studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu upisala je kroatistiku sa željom da nadogradi već stečeno znanje te anglistiku zato što smatra da je dobar spoj s kroatistikom za posao u budućnosti, bilo to u prevoditeljskom, kulturnom ili novinarskom području, a za Global je progovorila o aktualnim temama u Hrvatskoj.

Filozofski fakultet u Zagrebu više neće imati prijamne ispite, što misliš o tome?

Drago mi je zbog toga, ali teško je biti objektivan. Nisam bila presretna kad sam doznala što me očekuje na ispitu, pogotovo kad sam čula da za dva prva i dva druga mjesta na državnom Natjecanju iz hrvatskog jezika ne dobivam ni izravni upis na studij kroatistike. S druge je strane mnogima prijamni ispit pomogao da se upišu na željeni studij. Taj je ispit imao svoje prednosti i nedostatke, ali mislim da će se većina složiti da je bolje što se više ne provodi.

Izdala si dvije zbirke pjesama i proze u stihovima, kako mladi zarađuju pisanjem?

Novac – slabo, zanimljiva iskustva – itekako. Nisam ni prodavala svoje pjesničke zbirke, osim kad sam nastupala u klubovima ili održavala književne večeri.

Zašto si zbirke nazvala ‘Gušenje polikromije’ i ‘Muzej lomova’?

‘Gušenje polikromije’ svojevrsni je oksimoron. Polikromija, tj. šarenilo, pojam je koji se obično povezuje s pozitivnim emocijama i veseljem. Međutim, htjela sam iskoristiti tu riječ u negativnoj konotaciji, boje kao nejasni kaos potisnutih sjećanja. To je najbolje objašnjeno u naslovnoj pjesmi; u njoj se lirski subjekt obraća voljenoj osobi koja je obilježena raznim traumama iz rane mladosti. Želja lirskog subjekta jest izbrisati ta ružna sjećanja, ugušiti polikromiju.

Imaš li tremu prije književnih večeri ?

Uglavnom ne, barem ne toliko da bi se to vidjelo na mom licu ili kretnjama. Trema me nikada nije previše sputavala i drago mi je zbog toga što je kvaliteta javnog nastupa poželjna osobina.

Koji bi savjet dala svima koji počinju pisati?

Savjetovala bih svima koji žele pisati da čitaju. Čitajte romane, poeziju, lyricse, što god vas inspirira, kako biste unaprijedili vokabular i dobili ideje.

Jesu li te profesori podržavali u tvom stvaranju?

Profesorica Vidović uvijek me podržavala tijekom srednjoškolskih dana. Žrtvovala je mnogo svog slobodnog vremena kako bi me pripremala za natjecanje. Profesor Ivan Pranjić vodio je fakultativnu nastavu Književna radionica koju sam pohađala sve četiri godine. S tolikom je energijom i zanosom govorio o književnosti da sam poslije sata Književne radionice uvijek dobila veliku želju za pisanjem. On me ujedno i najviše potaknuo da pošaljem zbirku na natječaj. Općenito, profesori u mojoj školi bili su pristupačni i odobravali su moju aktivnost u kulturno-umjetničkom i društvenom području.

Tvoja majka je profesorica u čakovečkoj Gimnaziji u koju si i sama išla, kako je to utjecalo na tebe?

Znala sam ponekad čuti da sam prva na državnom ili najbolje napisala maturu iz Hrvatskog jezika jer mi je mama profesorica hrvatskog. To je smiješna tvrdnja, kad bolje razmislite. Moja mama odmalena me poticala u umjetničkom smjeru i zbog nje sam zavoljela čitanje, ali ona nije imala vremena pripremati me za natjecanje s obzirom na to da je uvijek bila opterećena svojim poslom. Znalo se čak dogoditi da je u istoj generaciji ona imala natjecatelje iz svojeg razreda dok je moja mentorica i razrednica, profesorica Mirjana Vidović, vježbala sa mnom.

Kako gledaš na nedavni štrajk?

Dok je štrajk bio u tijeku, podržavala sam ga. Moji su roditelji srednjoškolski profesori, stoga mi je jasno u kakvom su položaju i zašto je nastao takav nered. Mnogo je predrasuda i pogrešnih uvjerenja o nastavničkom zanimanju, mnogi ne shvaćaju da štrajk nije bio samo zahtjev za višu plaću, nego i obrana dostojanstva. Mislim da se sve može nadoknaditi, a vrijeme će pokazati je li doista došlo do kompromisa. Čini se da ni kompromis koji je postignut nije do kraja riješio problem, pogotovo što se tiče nenastavnog osoblja jer su dobili povišenje kroz dodatke, a ne koeficijente kako je traženo. Je li kompromis doista kompromis? Teško je reći, ali barem se stanje donekle primirilo.

Svake su godine su sve lošiji rezultati na maturi, gdje je problem?

Trebalo bi poraditi na smanjivanju stresa i treme, koji često utječu na rezultate. Mislim da matura nije nešto što se ne može položiti, ali pričanjem i prepričavanjem raznih iskustava često se stekne pogrešan dojam pa se čini da je matura bauk. Svatko zna koliko mu vremena treba za učenje pojedinog predmeta i mora sam procijeniti kada će se početi pripremati i kako.

Je li reforma obrazovanja poboljšala stanje za učenike?

Ne znam, to će se najbolje osjetiti kada razredi koji su sada obuhvaćeni reformom dođu do kraja srednje škole. Reformom se nastojalo proširiti vidike učenicima i uvesti suvremene metode, ali mislim da se to može postići i bez pojačane digitalizacije, primjerice poboljšavanjem odnosa između učenika i profesora.

Koliko su mladi upućeni u politiku?

Većina mladih koje poznajem ne opterećuje se previše politikom, takva sam i ja. Upućeni smo u osnove, ali ne zainteresiramo se za politički problem ako se ne tiče i nas, kao što je bilo sa štrajkom. Ali mladi bi se definitivno trebali više angažirati u politici jer ponekad nismo niti svjesni da sve što se događa u politici utječe na naš život u većoj ili manjoj mjeri. Sada kad već imamo pravo glasa, morali bismo ga iskoristiti i pridonijeti promjenama.

Što bi voljela da je bilo drukčije u tvom obrazovanju?

U srednjoj školi, ali i u osnovnoj, mnogo sam više vremena posvećivala onome što me najviše zanimalo, nisam se nikad fokusirala na prosjek 5,0. Bila sam slabija u prirodnim predmetima, ponekad sam imala osjećaj da moram učiti previše predmeta, ali dok sam imala solidne, prolazne ocjene iz predmeta u kojima sam bila lošija, nisam se toliko opterećivala. Gimnazijski program iziskuje previše od učenika i daje im manje prigode da se usavrše u onom što ih zanima. Vidjet ćemo hoće li reforma što promijeniti.