Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Zakon o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji prihvaćen je nedavno u u Hrvatskom saboru. Tim smo povodom razgovarali s Višnjom Ljubičić, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske. Odmah na početku razgovora pravobraniteljica je istaknula da joj je jako drago da je Konvencija prihvaćena jer se ona za nju zauzima otkako ju je Hrvatska potpisala. Smatra je iznimno kvalitetnim dokumentom koji obvezuje na provedbu odredbi i unapređenje mehanizama za prevenciju, procesuiranje i kažnjavanje počinitelja obiteljskog nasilja i nasilja prema ženama kao rodno uvjetovanog nasilja.

Pitanje Istanbulske konvencije polariziralo je hrvatsku javnost. Je li korištenje pojma ‘rodne ideologije’ kada se govori o toj temi, rezultat pogrešnog tumačenja sadržaja Konvencije?

Do polarizacije je došlo jer mnogi nisu sami pročitali Konvenciju, nego su dopustili da ih izmanipuliraju oni koji žele spriječiti njenu ratifikaciju i koji su u tu svrhu inzistirali na postojanju nepostojeće rodne ideologije. No budući da su nebrojeno puta ponovili tu sintagmu ona je postala dio svakodnevnog govora, stavova, a ušla je i izrijekom u intepretativnu izjavu Vlade RH. To samo govori o utjecaju koje ima ponavljanje neistina.

Činjenica je da Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznata pod nazivom Istanbulska konvencija, polazi od činjenice da su žrtve nasilja u obitelji u velikoj većini slučajeva žene, a da su počinitelji nasilja u pravilu njihovi sadašnji ili bivši bračni/izvanbračni partneri zbog čega i isključivo u tom smislu Konvencija govori o nasilju prema ženama kao rodno uvjetovanom nasilju.

Do polarizacije je došlo jer mnogi nisu sami pročitali Istanbulsku konvenciju nego su dopustili da ih izmanipuliraju oni koji žele spriječiti njenu ratifikaciju i koji su u tu svrhu inzistirali na postojanju nepostojeće rodne ideologije

Strahovi i informacije koji su se širili u javnosti utemeljeni su na potpuno iskrvljenoj percepciji o Konvenciji koja proizlazi iz pogrešnog shvaćanja terminologije koja se koristi u tekstu Konvencije. “Gender”, odnosno “rod” i svi jezični sklopovi povezani s tim pojmom (npr. stereotipne rodne uloge i sl.) označavaju isključivo utjecaj koji društvo i okolina imaju na formiranje rodnih uloga žena i muškaraca. Rod kao kategorija u društvenim znanostima nije ništa novo, pa tako ni Istanbulska konvencija ne uvodi ništa revolucionarno. Definicije pojmova spol i rod (sex i gender) koje su u antidiskriminacijskim dokumentima Europske unije, Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe široko se upotrebljavaju. Konvencija polazi od toga da se postojeći odnosi moraju promijeniti zbog toga što su tradicionalne rodne uloge glavni generator neravnopravnog položaja žena u odnosu prema muškarcima i uzrok raširenosti rodno utemeljenog nasilja prema ženama kakvo je prisutno danas. Konvencija negativnim ističe naučene i generacijama prenošene tradicionalne rodne uloge o dominantnosti muškaraca i submisivnosti žena, smatrajući da su te uloge velikim dijelom uzrok svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, te da ih kao takve treba iskorijeniti.

Protivnici ratifikacije Konvencije, koji se javno pozivaju na očuvanje obiteljskih vrijednosti zapravo se pozivaju na očuvanje patrijarhalnih odnosa koje je u povijesti, među ostalim, karakterizirala dominacija muškaraca i podložnost/poslušnost/podređenost žena, što je omogućavalo nasilje prema ženama kao dio bračnih i obiteljskih odnosa.

Hrvatskom saboru uputili ste godišnje Izvješće o radu za 2017., možete li reći je li zabilježen kakav napredak u odnosu prema prošle godine?

Nemoguće je donijeti općeniti zaključak. Naime, ravnopravnost spolova nije zasebno područje koje bi se moglo pratiti neovisno od svih područja života – politike, gospodarstva, financija, obrazovanja, rada i zapošljavanja, medija, nasilja u obitelji, partnerskog nasilja… Ravnopravnost spolova znači jednaku vidljivost/zastupljenost žena i muškaraca u svim područjima života, jednaki status, jednake mogućnosti i jednaku korist od ostvarenih rezultata.

Tek ako iz tog aspekta promatramo pojedina područja moguće je uočiti određene trendove koji predstavljaju pozitivan ili negativan pomak u odnosu prema prethodnih razdobljima.

U 2017. je zamijećen blagi porast korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta očeva s 1,93 posto u 2016. na 2,35 posto u 2017. Iako je to pozitivan pomak, postotak je još premali jer se nedovoljno provode mjere koje omogućavaju usklađivanje privatnih i profesionalnih obveza, odnosno usklađenje obiteljskog i poslovnog života. U Švedskoj, na primjer, 25 posto muškarca koristi rodiljni i roditeljski dopust, a i oni se žale da je to još premalo.

Dakle, i unutar jednog područja postoje pozitivni pomaci, ali su neznatni ili samo u pojedinim segmentima tog područja.

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Na osnovi kojih diskriminacija ste tijekom prošle godine zaprimili najveći broj pritužbi? Podnose li ih češće muškarci ili žene?

U 2017. primili smo 426 pritužbi. U 66,7 posto slučajeva na diskriminaciju su se pritužile žene. Najveći broj pritužbi u 2017. ticao se područja rada i zapošljavanja te socijalne sigurnosti – 52,4 posto Muškarci su se prituživali u ukupno 29,6 posto slučajeva, i to najviše u području roditeljske skrbi.

Mislite li da je broj prijavljenih slučaja nasilja i diskriminacije na temelju spola samo mali dio u odnosu prema svima onima koji ostanu neprijavljeni?

Ne postoje egzaktne brojke neprijavljenih slučajeva jer ih je nemoguće utvrditi, ali kao što se prema nekim pokazateljima računa da na svako prijavljeno nasilje kao što je silovanje, ima još 10-15 slučajeva koji se ne prijavljuju, tako i na svako prijavljeno nasilje u obitelji ili diskriminaciju na temelju spola u bilo kojem području sigurno se može računati na određeni postotak neprijavljenih slučajeva.

Zašto se žrtve često ne usude podnijeti prijavu protiv osoba koje ih diskriminiraju?

Razlozi su višestruki: nepovjerenje u rad institucija, strah od gubitka radnog mjesta ili osude kolega i/ili osvete poslodavca ako se prijavljuje diskriminacija na temelju spola na radnom mjestu, sekundarna viktimizacija putem medija, strah za vlastitu sigurnost ili sigurnost djece u slučaju obiteljskog ili partnerskog nasilja, preblage kazne počiniteljima nakon donošenja presude…

Zašto se o nasilju treba govoriti javno?

Ako ne govorimo o njemu javno, omogućujemo počinitelju nasilja da nekažnjeno čini nasilje. A to kao društvo ne možemo dopustiti.

Ako je riječ o obiteljskom nasilju, šutnja i neprijavljivanje nasilnika omogućuje mu da provodi nasilje nad članovima svoje obitelji, koji su najčešće oni slabiji – žene i djeca. Upravo zato je godinama trajala borba da se osvijesti javnost da nasilje u obitelji nije privatna stvar, nešto što se događa iza zatvorenih vrata i što nas se ne tiče. Nasilje je čin koji razara obitelj, koji započinje začarani krug u kojem djeca kao svjedoci i/ili žrtve obiteljskog nasilja pate, a mnogo njih nauči nasilnički obrazac koji poslije i sam perpetuira kroz svoje odnose, bilo kao nasilnik ili kao žrtva. Zato je to društveni problem. Možemo reći da se nikoga ne tiče što netko kuha ili koji televizijski program voli gledati ili kamo ide na godišnji odmor, ali ne smijemo okrenuti glavu ako čujemo vrisak, zapomaganje, poziv u pomoć, a što se i danas još, nažalost, događa.

Prema Europskom institutu za ravnopravnost spolova, Hrvatska je zauzela 24. mjesto među 28 EU-ovih članica.

Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) u svom istraživanju Indeksa ravnopravnosti spolova u EU 2017. pratio je koliko je svaka EU-ova članica uspješna u postizanju ravnopravnosti žena i muškaraca u šest ključnih područja: rad, novac, obrazovanje, raspodjela vremena, moć i zdravlje.

Ako pogledamo ovih šest područja Indeksa, nije neobično što smo svrstani tako nisko. U Hrvatskom parlamentu imamo samo 19 posto zastupnica, na lokalnoj razini nakon posljednjih lokalnih izbora udio žena u svim predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave žena je 24,4 posto. Žene čine većinu u hijerarhijski nižim platnim razredima, što se penjemo više na hijerarhijskoj ljestvici to ih je manje. Istraživanje koje smo proveli u sklopu našeg prvog EU-ova projekta tijekom 2014./15. godine “Uklanjanje staklenog labirinta – jednakost prilika u pristupu pozicijama ekonomskog odlučivanja” pokazalo je da je samo 9,43 posto žena uspjelo doseći položaj predsjednica upravnih tijela, a za predsjednice nadzornih odbora ta je brojka nešto veća – 14,3 posto.

Također, neravnopravna rodna podjela obiteljskih obveza i kućanskih poslova za mnoge zaposlene žene ima negativne posljedice, kako na njihov privatan, tako i na njihov profesionalan život.

Partnerov angažman u brizi za djecu pokazao se kao najvažniji faktor koji može omogućiti zaposlenim majkama da izbjegnu negativne posljedice sukoba obiteljskih i poslovnih obaveza po njihov privatan život, zdravlje i karijeru.

EU-ov projekt: Analizira se kako policija, pravosuđe i mediji prate slučajeve nasilja nad ženama

S obzirom na to da ste nositeljica EU-ova projekta ‘Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama’, možete li ga ukratko predstaviti?

Projekt vrijedan 427.7000 eura provodi se u od lipnja 2017. do kraja 2019. i bavi se ulogom policije, pravosuđa i medija u slučajevima nasilja prema ženama, s posebnim naglaskom na slučajeve femicida. Projektom se želi identificirati, empirijski opisati te staviti u fokus javnosti postojeće pravne prakse koje predstavljaju prepreke za učinkoviti pravni progon i kažnjavanje nasilja prema ženama, zatim podići razinu svijesti o femicidu i nasilju prema ženama unutar obitelji, zagovarati učinkovitije suradnje među institucijama i ključnim akterima/cama koji sudjeluju u prevenciji, pravnom progonu i kažnjavanju nasilja prema ženama. Radom s predstavnicima medija i analize medijskih sadržaja nastat će Medijski kodeks, vodič za profesionalno i senzibilno izvještavanje o slučajevima nasilja prema ženama.

Detalje o projektu možete doznati na posebnoj webstranici koju smo otvorili za projekt: http://vawa.prs.hr/o-projektu/. Napominjem da nećemo nuditi gotove modele koji bi se onda primjenjivali kao recept. Mi ćemo analizirati dostupne podatke na temelju kojih ćemo upozoriti na propuste i dati prijedloge za poboljšanje jer je to u sklopu naših mjerodavnosti.