Foto: Sandra Šimunović/PIXSELL

Andrija Vujević, poznatiji pod umjetničkim imenom Vojko Vrućina, splitski je reper i glazbeni producent. U Hrvatskoj je poznat po svom radu u hip-hop grupama Dječaci i Kiša Metaka. Singlom “Zovi čovika” započeo je svoj solistički projekt i izdao prvi album pod nazivom “Vojko”, koji će uz buduće albume “Dvojko” i “Trojko” činiti trilogiju. Kako sam kaže, trenutačno će i ostati koncentriran na samostalnu karijeru.

Na albumu “Vojko” 13 je pjesama, uključujući već objavljene “Zovi čovika” i “Pasta Italiana”, koje su se vinule u vrh ljestvica slušanosti, a u kojima je Vojko eksperimentirao sa širokim spektrom ritmova i tema koje su netipične za domaći rap. Ovaj umjetnik bez dlake na jeziku za Global je otkrio detalje o svom privatnom životu, ali i kako gleda na društvena previranja koja su postala svakodnevica naše države.

Kojoj publici usmjeravaš glazbu?

Većinska su publika hip-hopa, rapa i trapa mladi koji će najvjerojatnije imati volje platiti kartu za koncert i gledati nekoga kako repa sat i pol vremena. Stariji imaju manje vremena i volje za takvo nešto, imaju žene i stanove. Zašto bi se gužvali u publici i slušali repere?

Kako gledaš na novu generaciju mladih glazbenika u hip-hopu?

Mislim da su ispred vremena, igraju prema novim svjetskim standardima gdje se udara više po ritmu i melodiji nego po samom tekstu, a to je stil koji Balkan još nije uspio probaviti potpuno, ljudima ovdje još treba klasična priča, poruka.

Novi album ti je stručna javnost nazvala remek-djelom i kultnim. Kako reagiraš na pohvale i epitete?

Naravno da uživam pročitati takve hvalospjeve o sebi, ali mi je važnija reakcija publike i posjećenost na koncertima.

Foto: Sandra Šimunović/PIXSELL

U ‘Pasti Italiani’ surađivao si s našim majstorom estrade Tončijem Huljićem. Takva suradnja baš i nije ‘prirodna’ za repera, ali song je ispao velik hit. Kako je do toga došlo?

Krešo i ja smo semplirali “Gamele” od Madre Badesse, Croatia Records je rekla da moram tražiti dopuštenje autora za korištenje sempla, pa sam se našao s Huljićem. A njemu se svidjela pjesma, pa je snimio rap dio i solažu.

Koliko će se albumi ‘Dvojko’ i ‘Trojko’ razlikovati od ‘Vojka’?

Ne znam. Nemam dovoljno živaca i koncentracije ulaziti u produkciju s velikim planom i konceptom i da se držim toga. Samo štancam i čuvam ono što mi zvuči dobro. Planiram izbacivati singlove, a “Dvojko” kad izađe – izađe.

Jesi li očekivao da će ti spotovi postati toliko popularni?

Uloženo je truda, vremena i para u te spotove i ljudi koji su ih snimali su talentirani, kreativni likovi koji kuže đir. Sigurno da je i faktor šta imam iza sebe i Dječake i Kišu Metaka. Nemam brojeve pregleda kao neke kolege iz popularnijih žanrova, ali s obzirom na to kakvu glazbu radim, stvarno sam zadovoljan.

Stalno se govori da je splitski đir jedinstven, što ga to čini drukčijim?

U Splitu sam svaki dan tako da nemam dovoljan odmak da mogu objektivno govoriti o gradu. Znam da se uvijek govori o splitskom điru i dišpetu, ali nisam siguran koliko je to samo priča o nekom prošlom vremenu, jer jedino šta vidim u Splitu da se događa posljednjih godina je konobarenje, iznajmljivanje apartmana i otvaranje fast foodova s hamburgerima serviranim na dasci.

Kako si uopće od programera postao glazbenik?

Dobio sam otkaz u tvrtki u trenutku takozvane krize, kad nije bilo posla u branši, a imao sam svaki vikend koncert. U jednom trenutku sam shvatio da više zarađujem od toga što volim raditi i nisam se više vraćao. Diploma još stoji u ormaru kad ovo sve propadne.

‘Dira’ li te glazbena kritika?

Domaću kritiku ne mogu shvatiti preozbiljno jer se prečesto pojavljuju dva stereotipa. Prvi, stariji kritičari nisu poslušali ništa novije od 1995. i sve što recenziraju moraju usporediti s Clashom, Bobom Dylanom i ostalim bendovima iz svoje mladosti. Drugi, mlađi kritičar misle da su najpametniji na svijetu, a očito ne kuže priču, pa se gube u intelektualnim akrobacijama i uspoređuju sve s opskurnim indie-rock bendovima da pokažu svoju glazbenu superiornost.

Eurosong je užas. Razumijem izvođače koji idu tamo radi promocije, ali ne razumijem zašto sve skupa mora biti toliko kičasto i otrcano

Što misliš o bumu turbofolka koji se dogodio na glazbenoj sceni s novom radiopostajom?

Turbofolk, produkcijski upakiran u ovo moderno izdanje, odavno je preuzeo Hrvatsku preko YouTubea, a radiostanice su dosad samo ignorirale taj val. Mi, Hrvati, volimo glumiti da nismo Balkanci, ali neizbježno je bilo da netko na radiju prvi klekne i pruži ljudima ono šta očito žele slušati.

Tko je na glazbenoj sceni tebi zapeo za oko?

Trenutačno sam opsjednut novim albumom britanskog benda Autechre pod nazivom “NTS Sessions 1-4”. Ljudi rade elektroničku glazbu tako da su u programu Max implementirali algoritme za umjetnu inteligenciju, što znači da oni daju osnovne instrukcije kompjutoru što otprilike žele čuti, kompjutor uzme njihove upute i prema njima sintetizira zvuk u neočekivanim oblicima, pa oni to naknadno dorađuju u smislene cjeline. Album traje osam sati i zvuči kao da je škversko brodogradilište poprimilo svijest i sprema se za napad.

Kako komentiraš strku koja se stalno diže oko Eurosonga u našoj zemlji?

Eurosong je užas. Razumijem izvođače koji idu tamo radi promocije, ali ne razumijem zašto sve skupa mora biti toliko kičasto i otrcano.

Posljednjih se godina sve više dijelimo na lijeve i desne. Je li moguće biti u sredini?

Alergičan sam na tu temu, gadi mi se pisati i govoriti o tome.

Ima li nade za mlade u Hrvatskoj danas?

Ima, ako naslijede dobar apartman na moru.