Foto: Pixabay

Svaki student želi diplomu i dobar posao u struci. Realnost je ipak da nakon fakulteta većina mladih, pogotovo ako nemaju veze, završi na burzi rada i primorana je prihvaćati poslove izvan svoje struke.

“Užasno je deprimirajuće da nakon pet, šest godina i tri diplome u ruci, i dalje ne radim u struci. Radila sam i kao konobarica i kao prodavačica jer nisam htjela sjediti doma i čekati posao u struci. Važno mi je bilo da mi staž ide. Kakav – takav”, rekla je Ivana Krešo, magistra edukacije hrvatskog jezika te edukacije filozofije. Trenutačno je zaposlena kao voditeljica predškolskog odgoja u vrtiću. Tvrdi da je zadovoljna poslom, ali bila bi sretnija kada bi radila ono za što se i školovala.

Privremeni poslovi

“Počela sam sa studentskim poslovima, dok s vremenom nisam preuzela neke projekte i s njima dobila i veće odgovornosti. No kako je vrijeme odmicalo, postajalo mi je jasno da ovo što trenutačno radim nije ono što želim raditi do kraja života”, istaknula je Danijela Poštić, magistra geografije, nakon rada u najvećoj GIS tvrtki u regiji. Iz geografije otišla je u područje IT-a, te sada radi u tvrtki Lemax kao customer training specialist.

Takvu su realnost potvrdili i rezultati ankete EduCentra, koja fokus stavlja na pitanje zaposlenja u struci fakulteta koji je osoba završila te o zadovoljstvu poslom. Rezultati su zabrinjavajući. Od 653 sudionika ankete, čak ih 362 ne radi u području za koje se školovalo. Ostatak sudionika radi u struci, a od njih čak polovina nije zadovoljna tim poslom.

Na pitanje zašto se mladi ne zapošljavaju u struci, iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje odgovaraju da je zapošljavanje u struci povezano s potrebama tržišta rada za pojedinom strukom, odnosno pojedinim kvalifikacijama, ali isto tako ovisi o lokalnom tržištu rada i regiji u kojoj osoba traži posao.

“U svakom slučaju, mnogi faktori utječu na zapošljavanje izvan struke, te nije moguće generalizirati razloge”, tvrde iz HZZ-a.

Sreća igra ulogu

“Krenuti u potragu za poslom u struci nije lako, čak mislim da sam imala sreće jer sam bliže otkrivanju vlastitih želja nego dobivanju posla u struci. Stoga mislim da je važno zadržati otvoren i realan pogled te prihvaćati prigode jer nikad ne znaš kamo te to može odvesti”, poručila nam je Mateja Čop. S diplomom Pravnog fakulteta u ruci, trenutačno radi u području projektnoga menadžmenta, baveći se nizom socijalnih projekata.

Od 653 sudionika ankete EduCentra, čak ih 362 ne radi na području za koje se školovalo

Lea Staničić završila je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Vrlo je brzo od nje i odustala. Kaže da psihologija kao znanost u Hrvatskoj zaostaje za svjetskom razinom znanja i mogućnosti. Navodi i da je jedan od problema to da ne znaju svi s 18 godina što točno žele raditi ostatak svoga života, pa se negdje usput ti ciljevi i prioriteti promijene.

“Trenutačno sam zaposlena u rent-a-car kompaniji i prilično sam zadovoljna. Osim toga vodim i privatni posao iznajmljivanja apartmana te radim u udruzi za psihosocijalni tretman osoba počinitelja obiteljskog nasilja. To je zapravo jedini doticaj sa strukom”, kaže Lea. Isto tako tvrdi da je ljudima vrlo teško bez veza naći posao u struci pa se zato odluče ići u drugim smjerovima.

Posao preko veze

Leina nagađanja potvrdilo je i istraživanje o zapošljavanju u Hrvatskoj, portala Posao.hr, u kojemu od 868 ispitanika, čak više od 80 posto njih smatra da se poslovi dobivaju preko poznanstava.

Činjenice govore kako je zapošljavanje u Hrvatskoj u današnje vrijeme otežano, ali kako Mateja Čop kaže, nije katastrofa ako nikad ne radimo ono za što smo se školovali i zato ne treba gubiti nadu.

˝Živimo u vremenu stalnih promjena u kojemu je važna ljudska kvaliteta sposobnost prilagodbe˝, zaključila je Mateja.