Od jezika i sporazumijevanja, nedovoljne uključenosti u akademsku zajednicu, lošeg smještaja i nemogućnosti pronalaska stanova do izvlačenja novca iz džepova stranaca – to su samo neki od problema koji more mlade erazmusovce u Hrvatskoj, a sve te teme otvorene su na jednom od panela na ovogodišnjem LEAP Summitu.
Jedna od panelistica bila je i Patrycja Pieniazek, Poljakinja koja je svoju adresu zamijenila hrvatskom, a u tome joj je uvelike pomoglo poznavanje hrvatskog jezika koji je studirala na fakultetu. Ona je za Global podijelila svoje i probleme svojih prijatelja, a s kojima se susreo i širi krug erazmusovaca. Sve počinje od smještaja u domu.
Prljavi domovi
"Živjela sam u studentskom domu prije njegova renoviranja, pa je sve bilo staro i pomalo prljavo – trebala sam očistiti cijelu sobu i kupaonicu prije nego što sam se uselila", prisjeća se Patrycja.
Njezin dom, kako navodi, nije imao ni kuhinju, pa se morala oslanjati isključivo na hranu iz menze, ne baš najfiniju i najzdraviju opciju. Kada je postala vegetarijanka, morala se snaći tako da je nabavila mali štednjak i kuhalo za vodu. Mnogo ozbiljniji problem bila je plijesan na plafonu kupaonice.
"Nekoliko dana nakon što sam to prijavila došli su majstori koji su to samo prebojili, bez ikakva tretiranja fungicidima. Nadam se da je danas stanje u domovima bolje", kaže Patrycja.
‘Uvođenje sustava mentorstva, miješanje Hrvata i stranaca u razrede, organiziranje interkulturnih događanja pomoglo bi studentima iz inozemstva da se više integriraju u akademsku zajednicu, da se više angažiraju i posvete nastavi‘, kaže Patrycja Pieniazek iz Poljske
Njezini prijatelji susreli su se s negativnim stavovima nekih Hrvata prema strancima, koji ih tretiraju kao laku metu za varanje.
"Počevši od kupnje namirnica na Dolcu gdje im nisu izvraćali ostatak, naplatu više pića nego što su naručili, posebno ako bi u izlasku bili u većim grupama, pa do izdavanja računa od prethodnog dana kako bi novac završio u konobarevu džepu", prepričava Patrycja.
Također navodi kako mnogi stranci u Hrvatskoj imaju problema s pronalaskom stana koji se iznajmljuje.
"Neki vlasnici stanova ne žele ga iznajmiti strancima, neki od njih im ne žele ni potpisati ugovor niti upisati ih u policijskoj stanici, što je potrebno kako bi se dobila boravišna dozvola", kaže Patrycja.
Dodaje kako su često i cijene na forumima i stranicama sa stanovima za iznajmljivanje mnogo više za strance nego igdje drugdje.
"To je kao da su stranci zlatne koke", smatra Patrycja.
Integriranje u akademsku zajednicu
A što se tiče erazmusovaca na fakultetima, Patrycja ističe da bi ih trebalo više uključivati u akademsku zajednicu.
"Oni su uglavnom ‘odcijepljeni‘ od ostatka sveučilišta - rijetko koji od njih upozna hrvatske kolege. Uvođenje sustava mentorstva, miješanje Hrvata i stranaca u razrede, organiziranje interkulturnih događanja pomoglo bi studentima iz inozemstva da se više integriraju u akademsku zajednicu, da se više angažiraju i posvete nastavi", objašnjava.
To bi, navodi Patrycja, pomoglo i u uklanjanju stigme studentskih razmjena - da je to u osnovi godina plaćenih praznika i da ne morate ništa raditi.
Foto: Petar Santini
"Postoje neke stvari koje mi smetaju - birokracija, neučinkovitost sustava, ljudi koji se ne žele zauzeti za svoja prava, bezbrižan odnos prema vremenu, ali sve u svemu Hrvatska nije loša zemlja za život", zaključuje Patrycja.
Drugi panelist koji je također podijelio svoja iskustva je Daniel Brandão iz Portugala, koji u Hrvatskoj volontira dva mjeseca.
Njemu je kao volonteru sve bilo organizirano – od javnog prijevoza do smještaja. Također, u volonterskoj zajednici u kojoj radi svi govore engleski pa jezična barijera ovdje ne postoji, no ona mu je problem u nekim svakodnevnim situacijama.
"Problem u komunikaciji javlja se pri odlasku u supermarkete, po namirnice, mesaru i općenito na sva javna mjesta gdje ljudi ne govore engleski. Odlazak mesaru u mom je slučaju bio nemoguć, jer čovjek koji je tamo radio nije znao engleski", kaže Daniel.
Smatra i da Hrvati nisu posve pouzdani kada ih se pita za smjer kretanja, ali da to ovisi o osobi koju se pita.
"Valuta je također problem jer Hrvatska još nije uvela euro – često ne znam iz prve koliko sam potrošio i uvijek trebam konvertirati i preračunavati", kaže Daniel.
‘Problema u komunikaciji nema u akademskoj zajednici, ali ima u svakodnevnom životu‘, objašnjava Portugalac Daniel Brandão
Ipak, i za njega je Hrvatska ugodna zemlja koja je po mnogočemu slična njegovu rodnom Portugalu, a kao veliku prednost navodi pristupačne cijene za putovanja po Balkanu.
Toni Kliškić iz Ureda za međunarodnu suradnju Fakulteta političkih znanosti susreo se s nekim problemima na koje su naišli strani studenti, ali oni su uglavnom bili rješivi.
"Najčešće su to minorne stvari poput neupisane ocjene u indeksu ili ISVU sustavu, gubitak x-ice, ili kolizija u rasporedu, ali ponekad i ozbiljnije poput problema s izdavanjem vize, dolazak studenata koje strano sveučilište nije nominiralo ili s kojim Fakultet političkih znanosti nema potpisan ugovor o mobilnosti", navodi Kliškić.
On smatra i da bi stranim studentima boravak u Zagrebu najviše olakšao osiguran smještaj u studentskom domu, ali trenutačno ne postoje dovoljni kapaciteti za smještaj studenata.
Da se problemi ne javljaju samo erazmusovcima, nego i šire, dokazala je Kaleigh Hendershot, Amerikanka sa sesvetskom adresom, kreatorica bloga i kanala na YouTubeu This Croatian Life, na kojima govori o dobrim i lošim stranama života u Hrvatskoj.
"Kada sam tek došla u Hrvatsku, najteže mi je bilo to što nisam mogla potpuno sudjelovati u razgovoru s ljudima kada sam bila u društvu", priznaje Kaleigh.
Jak temperament
Iako se u Hrvatskoj od prvog dana osjećala kao kod kuće, priznaje da se osjete neke razlike.
"Ovdje u Hrvatskoj postoji vrlo jak temperament, dok su ljudi vrlo odani i spremni pomoći onima koje znaju, postoji neka drskost i grubost prema strancima. To je vrlo šokantno", smatra Kaleigh. Što se tiče posla i rada, za Kaleigh je u početku bilo teško priviknuti se upravo zbog brojnih razlika između Hrvatske i SAD-a.
"Ljudi više govore ono što misle i posluju potpuno drukčije. Imala sam sreće što sam radila u tvrtki gdje se pomalo promijenilo poimanje profesionalizma u progresivnijem smjeru, ali još je bilo pojedinaca koji su imali, što bih ja nazvala, mentalitet ‘stare škole‘ o tome kako raditi s drugima", kaže Kaleigh.
Smatra da je to šok za strance koji dolaze u Hrvatsku. Kaleigh također smeta loša ekonomska situacija – neki ljudi jedva preživljavaju i ne zarađuju dovoljno da bi mogli ugodno živjeti, a smatra da to rezultira ciničnim mentalitetom koji prožima Hrvatsku. Takav bi mentalitet, ističe, rezultirao pozitivnijim kada bi se uvjeti u Hrvatskoj promijenili i kada ljudi više ne bi toliko masovno odlazili iz Hrvatske.
